Zašto je ugašen plamen na Vracama?

Izdvajamo

• Gotovo svaki dan suočavamo se s pokušajima istorijskog revizionizma, u vrijeme kada fake news, napisi na društvenim mrežama i teorije zavjere imaju više utjecaja na javni diskurs od činjenica sadržanih u naučnim i istorijskim knjigama. Protiv takvih laži možemo se boriti samo insistirajući na istini i to kroz obrazovanje i odgoj, kako u školi tako i u familiji te javnom prostoru. Upravo zato ne smijemo zaboraviti pouke naučene u Drugom svjetskom ratu i u odbrambenom ratu iz 90-ih. Moramo stvarati tolerantno i uključivo društvo lišeno ekstremizama, nacionalizama, mržnje i netolerancije. Društvo koje će biti na ponos svima koji su se žrtvovali za te vrijednosti. Društvo koje će se uvijek naći na ispravnoj strani istorije. Društvo antifašizma za 21. vijek.

Povezani članci

• NEZABORAVLJENA BIJELA RUŽA
• Dostojanstvo u boli
• Kako očuvati destabilizirajući status-quo (a neotpakovati zamrznute konflikte)
• Križni put jednog ideološkog dvoroga
• Film Jasmile Žbanić o genocidu u Srebrenici nominovan za Oscara!
• Stjepan Mesić u Mostaru: Vrijeme za Dayton II

Foto: Arhiv

Ukratko: kome još nije jasno zašto treba ugasiti antifašistički plamen u BiH? Skupi račun plina sigurno nije razlog, treba ugasiti vrijednost i ideju antifašizma.

Piše: Dino Mustafić

Nije slučajno ugašena spomen vatra na Vracama. Sramota je to za Sarajevo i građansko lijeve partije koje participiraju u Vladi Kantona Sarajevo. Ono što povezuje sve etnonacionalizme u BiH jeste mržnja prema antifašističkim vrijednostima, partizanskom nasljeđu i ideji bratstva, solidarnosti svih naroda nekadašnje zajedničke domovine Jugoslavije. BiH je majka antifašizma; ovdje su izvojevane najveće bitke II svjetskog rata, stvarana federalna zajednica jugoslovenskih naroda, naposljetku vraćen je i politički subjektivitet i suverenitet Republici BiH. Oni koji u javnom prostoru kontinuirano iznose komparativne prednosti tog vremena u odnosu na novonastale države raspadom Jugoslavije najbrutalnije su napadnuti verbalnim arsenalom desničarskih medija i botova po društvenim mrežama kao jugokomunjare, crveni kmeri i slične gluposti. Novinarske zvijezde ekstremnih desničara u više navrata su pisali o ovome ostrašćeno i oni nemaju problema sa drugim nacionalistima, čak su i kooperativni, već imaju civilizacijski konflikt sa antifašistima, i živim i mrtvim. Tradicionalno polupaju partizanska groblja, uriniraju po spomenicima partizanskih heroja, ne dozvoljavaju sjećanje ni materijalno niti duhovno na tekovine odbrambeno-oslobodilačkog rata. Ukidaju nazive ulica, trgova i institucija koje su nosili ime nekog od znamenitih heroja partizanskog otpora. Rijetki su gradovi poput Tuzle koji su odgovorno i civilizacijski sačuvali institucionalno sjećanje na ovu emancipatorsku epohu naše prošlosti. Dakle, nacionalisti imaju problema sa činjenicama vezanim za antifašizam, a to je ustvari način razmišljanja poražene strane iz 2. svjetskog rata koje nervira i ugrožava ideja koja nadilazi nacionalizam.

I danas postoje različiti antifašisti sa političkim pogledima prema aktuelnom režimu. Najveći broj je onih ljudi sa kojim se duboko ne slažem, i to je po njima vrhunac izražavanja svog stava – neizlazak na izbore. Međutim, postoje i oni među nama koji će izaći na cestu i buniti se protiv rehabilitacije ustaštva poput sarajevskog masovnog izlaska za blajburške zločince, ili oni koji će se boriti se za slobodu medija, za prava žena, prava migranata, koji će se buniti protiv bespravne gradnje, ugrožavanja rijeka i neplanske sječe šuma. U društvima u kojima se javno iznošenje drugačijeg stava kažnjava na različite načine to nije nimalo lako i za mene danas su pravi antifašisti, aktivni borci u društvu. Ima i onih koji žele skrivati antifašizam ispod nacionalnih skuta, što je nonsens, istorijski falsifikat, jer je internacionalizam, kosmopolitizam bio jedna od najsvjetlijih tačaka NOB-a, dok nacionalizam ide ruku pod ruku sa svim onim problemima koji generira i remodulirani savremeni fašizam. Pripadam generaciji koja dobro zna zašto je nacionalizam najveće zlo koje postoji i protiv kojeg se treba boriti. Nacionalizam je neprihvatljiv u bilo kojem društvu. Dovoljno puta smo se osvjedočili da bilo čiji nacionalizam može biti jednako poguban i razarajući za bosanskohercegovačko društveno tkivo. I istorija nas uči da nacionalizam uvijek koketira s rasizmom i s negiranjem ljudskih prava, prava žena, čak i s vjerskim radikalizmom. Ko ne zna napraviti razliku između patriotizma i nacionalizma to čini namjerno jer se pokazalo da su najveći protivnici svoje nacije i svoje domovine na našim prostorima bili upravo nacionalisti. Najviše su nas pokrali ljudi koji su samo na papiru bili spremni ginuti za svoju naciju. Taj društveni ološ najmanje poštuje zakone i najveće su koristi imali od nacija i države u koju se licemjerno zaklinju Stoga, kako reagovati u ovim političkim i ekonomskim okolnostima? Jesmo li u stanju očuvati slobode koje su bile krvavo osvajane u našoj zajedničkoj istoriji. O tome su bosanskohercegovački antifašisti zapisali u Platformi za antifašističko društvo u 21. stoljeću sljedeće:

“Antifašisti moraju početi svakodnevno da rade na tome; da promovišu i razvijaju građansko društvo i brane osnovna ljudska i individualna prava koja ne smiju biti politički marginalizirana u državi koja želi biti dijelom evropske porodice država. Danas se postavlja pitanje: koja je zajednička crvena linija preko koje nećemo preći? To je pitanje koje treba da postavimo kao društvo, ali i svaki pojedinac sebi u svom ličnom mikrokosmosu. Oslobađanje Bosne i Hercegovine i svih njenih gradova jeste konstantan proces – samo gradovi u kojima žive stalno aktivni građani/antifašisti mogu biti stvarno slobodni. Datumi poput 25. novembra, Dana državnosti i našeg jedinstva, važni su jer imaju snažan simbolički naboj i opominju nas da preispitamo svoje pozicije u sadašnjosti. Antifašizam je civilizacijska vrijednost koja stoji iznad svih ideoloških i političkih opredjeljenja. To je moralni stav, po kojem je fašizam zločinačka tvorevina sa kojom nema kompromisa i poslednji je trenutak da se sve antifašističke i demokratske snage u zemlji ujedine i kažu odlučno i generacijsko “ne” fašizmu koji opet dolazi na naše kućne adrese kao ’41 i ’92 prošlog stoljeća. Gotovo svaki dan suočavamo se s pokušajima istorijskog revizionizma, u vrijeme kada fake news, napisi na društvenim mrežama i teorije zavjere imaju više utjecaja na javni diskurs od činjenica sadržanih u naučnim i istorijskim knjigama. Protiv takvih laži možemo se boriti samo insistirajući na istini i to kroz obrazovanje i odgoj, kako u školi tako i u familiji te javnom prostoru. Upravo zato ne smijemo zaboraviti pouke naučene u Drugom svjetskom ratu i u odbrambenom ratu iz 90-ih. Moramo stvarati tolerantno i uključivo društvo lišeno ekstremizama, nacionalizama, mržnje i netolerancije. Društvo koje će biti na ponos svima koji su se žrtvovali za te vrijednosti. Društvo koje će se uvijek naći na ispravnoj strani istorije. Društvo antifašizma za 21. vijek.

SABNOR BIH u ime starih i mladih antifašista donosi sljedeća načela:

Antifašisti se zalažu za zajedničku i jedinstvenu BiH kao domovinu svih njenih naroda i građana,

Antifašisti osuđuju velikosrpski nacionalizam i četničku ideologiju kojom se pokušava razoriti BiH danas,

Antifašisti se suprotstavljaju rehabilitaciji četništva i ustaštva i smatramo da je to isto zlo ovih prostora,

Antifašisti su svi oni koji ne prave selekcije u zavisnosti kom narodu pripadaju i bore se protiv svih etničkih i administrativnih zidova kojima se pokušavamo podijeliti,

Antifašizam ne poznaje granice, zalažemo se za kosmopolitsko i otvoreno društvo po građanskim načelima,

Antifašisti BiH vide svoju budućnost u Evropskoj uniji!

Antifašizam znači da vjerujemo i možemo u BiH samo istinom i suočavanjem sa prošlošću krenuti zajedno u ljepšu i bolju budućnost,

Antifašizam danas je borba za ravnopravnost, jednakost, te svima dostupno zdravstvo i školstvo,

Antifašizam je borba za radnička prava i očuvanje radnih mjesta,

Antifašizam je borba za jednakost i ravnopravnost svih na svakom pedlju države,

Antifašizam je borba za ostvarenje svih ljudskih prava za sve,

Antifašizam je borba protiv svih oblika nasilja,

Antifašizam je razvijanje ekološke svijesti kod građana, zaštita naših planina i rijeka, šuma i jezera

Antifašizam je izgradnja društva jednakih mogućnosti za sve,

Antifašizam je borba za društvo socijalne pravde, solidarnosti i uzajamne pomoći,

Antifašizam je izgradnja istinskog demokratskog društva,

Antifašizam je borba protiv svih oblika izrabljivanja pojedinaca ili određenih grupa od drugih pojedinaca ili grupa,

Antifašizam je izgradnja društva koje nudi nadu,

Antifašizam je izgradnja društva političke i ekonomske jednakosti,

Antifašizam je kontinuirana briga o građanima treće dobi i jačanje penzionog fonda,

Antifašizam je i mnogo toga još. Osvijestimo to i u cilju bolje i sretnije budućnosti svih nas, okupimo se u jedinstven opštenarodni antifašistički front. Okupimo se oko onih pitanja oko kojih imamo konsenzus. Riješimo to svi zajedno šireći krug pitanja i postižući dogovorom konsenzus oko novih. Neka početna osnova bude naša potreba za demokratskim društvom u kojem su svima na svakom pedlju države zagarantovani sloboda, jednakost i ravnopravnost, te socijalna pravda.”

Ukratko: kome još nije jasno zašto treba ugasiti antifašistički plamen u BiH? Skupi račun plina sigurno nije razlog, treba ugasiti vrijednost i ideju antifašizma.