ZLOČINI NAD CIVILIMA U PETRINJI I HRVATSKOJ KOSTAJNICI / Prvostupanjske presude u odsutnosti

Povezani članci

• Vlada RS-a zbog sankcija prepisuje imovinu Rafinerije na IRB
• Zločin u Štrpcima – 26 godina bez pravde za žrtve
• Splitom opet marširali ljudi u crnom, gradom odjekivao ustaški pozdrav “Za dom spremni”
• Iz optužnice Karadžiću: Genocid, ubistva, teror
• Zašto ne može (novo) normalno?
• Naš pokret će rasti, ne plašimo se vlasti

Na Županijskom sudu u Zagrebu će u ponedjeljak 10. veljače 2020. u 12.00 i 14.00 h biti izrečene dvije presudu u kaznenim postupcima za ratni zločin protiv optuženih Dragana Čavića za ubojstvo djevojčice Zrinke Gmaz i protiv optuženog Dragana Birača za ubojstvo obitelji Bišćan.

Spomenuti optuženici su bili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, suđenje je provedeno u njihovoj odsutnosti.

Dragan Čavić se tereti da je kao pripadnik izviđačko – diverzantske grupe zajedno s nekoliko nepoznatih pripadnika iste paravojne srpske postrojbe 16 . srpnja 1993. na okupiranom području Petrinje tijekom trajanja primirja, s linije razgraničenja na desnoj obali Kupe, iz automatskog oružja otvorio vatru na maloljetnu Zrinku, njenog brata i bratića, koji su se bezbrižno kupali i sunčali. Tokom te podmukle akcije Zrinka Gmaz je na mjestu ubijena a njen brat Domagoj i bratić su teško ranjeni.

Dragana Birača se tereti da je kao pripadnik paravojne srpske postrojbe, koja je u rujnu 1991. opkolila kuću obitelji Bišćan na tada okupiranom području Hrvatske Kostajnice, a nakon što je obitelj s podignutim rukama izašla iz svoje kuće, hicima iz automatske puške izvršio ubojstvo supružnika Anđelke i Mladena Bišćana, te Anđelkine majke Jagode Brkljačić. Sin Danijel je preživio napad na svoju obitelj i neposredni je očevidac ovog tragičnog događaja. 

Pred nama su još jedne u nizu prvostupanjskih sudskih odluka koje s obzirom na činjenicu da svjedočimo suđenjima u odsutnosti optuženika, danas državljana Srbije i BiH, predstavljaju nedovoljnu satisfakciju obiteljima žrtava. 

Još jednom apeliramo da se suđenja odvijaju u onim državama u kojima optuženici prebivaju, na način da se obiteljima žrtava omogući svjedočenje i praćenje takvih suđenja. To otvara put kako za materijalnu tako i simboličnu satisfakciju obiteljima žrtava, a društvima unutar kojih prebivaju optuženici za ratne zločine mogućnost suočavanja s njihovim individualnim zločinima.