ŽIVI LI VALTER JOŠ U GRADU: Sarajevo ne smije da dozvoli komemoraciju ustaškim zločincima

Povezani članci

• Ima nešto trulo u bh. entitetu RS-u
• Trošenje prosvjeda
• Podavit će ih duše ubijenih
• Laž? Ali – što je rekao?
• Tajno snimali hrvatske policajce: Naoružani nezakonito protjeruju migrante
• Istrizacija Hrvatske?

Vrijedi podsjetiti da je oko 10.800 Sarajlija ubijeno tokom II svjetskog rata, a od tog broja, prema historijskim podacima, poznata je odgovornost za smrt njih 9.110. Čak 96 posto ljudi od tih 9.110 pobijeno je od strane NDH-a i jedinica ustaškog zločinca Maxa Luburića

Piše: Almedin Šišić- InfoRadar

Hoće li Sarajevo, grad Valtera, simbol otpora i borbe protiv fašizma, dopustiti komemoraciju ustaškim žrtvama Bleiburga koja je planirana 16. maja?

Kada ostavimo po strani sve afere kojima smo nemilice zasipani prethodnih sedmica, a što je samo potvrdilo razmjere neviđenog kriminala pod krinkom javnih nabavki u vrijeme pandemije, u koji su najviše umiješane strukture i pojedinci iz SDA, ovo je pitanje svih pitanja. Nema apsolutno bitnijeg pitanja za svakog Sarajliju, Bosanca i Hercegovca, u ovom trenutku!

Zašto ovo govorim?

Naprosto iz vidljivog razloga što smo unazad godinama, intenzivno u posljednjih nekoliko mjeseci, kao društvo i svaki od nas pojedinačno u odsudnoj borbi protiv historijskog revizionizma koji nam snažno nameću etnonacionalističke politike i njihovi istaknuti predstavnici.

Ako nam je već postalo normalno da od dijelova klera i desnih politika slušamo o „četnicima gerilcima i antifašistima“, „ustašama koji su se borili za slobodu i svoj hrvatski narod“, „handžar diviziji u kojoj su se muslimani ostvarili kao bitan vojni i politički faktor“, nemam apsolutno nikakve dileme da smo ušli u narednu fazu revizionizma koja u svojim temeljima ima za cilj da obesmisli i obezvrijedi tekovine antifašističke borbe.

Cilj je predstaviti partizanski pokret kao „komunističko-zločinački“, a društveno-političko uređenje koje je iz njega proizašlo kao totalitarno, antidemokratsko i anticivilizacijsko.

Dok sjedim i ovo pišem osjetim tu jezivu tišinu običnog bosanskohercegovačkog čovjeka, koji je ubijen u pojam i koji tek gleda kako da preživi od danas do sutra. Bojim se da on takav neće imati snage da reagira na dovođenje Bleiburga i najcrnje ustaške ikonografije na vrata Sarajeva, pa je tako odgovornost nas koji to možemo da učinimo barem na ovaj način tim prije veća!

Vrijedi podsjetiti, svake godine u drugoj polovini maja u austrijskom gradu Bleiburgu organizirana je komemoracija pod visokom pokroviteljstvom HDZ-ove vlade Hrvatske i uz intenzivno učešće hadezeovih političkih prvaka iz Bosne i Hercegovine, na čelu sa Draganom Čovićem.

Na mjestu gdje su partizanske jedinice sustigle i presudile ustaškim postrojbama u njihovom povlačenju iz bivše Jugoslavije, a gdje su u periodu 1941.1944. pod fašističkom Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH) počinili nezapamćena zlodjela, postavljen je spomenik „žrtvama komunističkih zločina“, a sam događaj je, od obilježavanja stradanja civila koji su se povlačili zajedno sa ustaškim jedinicama pa tako neki od njih i stradali, u međuvremenu evoluirao u ustaški bal vampira.

Austrijske vlasti vremenom su shvatile s kakvom ideologijom imaju posla, pa je Bleiburg stavljen pod jaku policijsku prismotru, a ove je godine – navodno zbog pandemije Covid 19 – i zabranjen.

Katolička crkva i HDZ-ova Vlada Hrvatske, uz brižni blagoslov bosanskog kardinala Vinka Puljića, kao jednu od zamjena izabrali su, ni manje ni više, nego Sarajevo!

Ono isto Sarajevo koje je dalo Valtera, isti onaj nepokoreni grad koji je zbog svog slobodarskog duha teško nastradao od ustaških zločina. Vrijedi stoga podsjetiti da je oko 10.800 Sarajlija ubijeno tokom II svjetskog rata, a od tog broja, prema historijskim podacima, poznata je odgovornost za smrt njih 9.110. Čak 96 posto ljudi od tih 9.110 pobijeno je od strane NDH-a i jedinica ustaškog zločinca Maxa Luburića!

Sarajevski gradonačelnik Abdulah Skaka (SDA) sada je u centru skandala, jer kao neko ko očito baštini sasvim druge vrijednosti od antifašističkih i ima potpuno druge svjetonazore, poručuje nam kako smatra da „žrtve komunističkog režima imaju pravo da na dostojanstven način obilježavaju stratišta i čuvaju sjećanje, a da je takvih žrtava ima i bilo itekako i u Bosni i Hercegovini“, nemušto dodajući kako je protiv isticanja bilo kakvih fašističkih simbola, iako vrlo dobro zna da nikada nigdje niti jedna ovakva i slična manifestacija nije prošla bez ustaške ikonografije.

Sve je sada na nama, Sarajlijama i Bosancima i Hercegovcima. Ako im dopustimo da u gradu-heroju, koji nije pokleknuo ni u II svjetskom radu, koji nije pao ni pred fašističkom opsadom 1992-1995., sada slave i obilježavaju Bleiburg, šta bi bilo sljedeće?

Gašenje Vječne vatre? Zatiranje tragova Vladimira Perića Valtera? Oživotvorenje zaostavštine nacističkog kolaboracioniste Mustafe Busuladžića, po kojem je SDA već nazvala jednu osnovnu školu i sada „to pravo“ odsudno brani?

Bojim se da su stvari otišle predaleko. I da će biti, ili mi ili oni. Ili antifašizam ili fašizam. Sredine nema i ne može je biti.

Bleiburg Sarajevu ne smije da se desi.