Zbog prijava o zlostavljanju djece specijalni nadzor nad domom u Banjoj Luci
Povezani članci
- Predrag Kojović: Odbacivanje izvještaja o Srebrenici je nehumana odluka koja vrijeđa sve nas koji poštujemo sve žrtve
- EUFOR aktivirao rezervne snage, u BiH stiže pojačanje od 500 vojnika
- Protiv političke kontrole medija: Uz petominutni protest novinara na HRT-u
- Nije gotovo – protesti u Sarajevu protiv izmjena i dopuna Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH
- Đurđević: Sretan zbog ‘Engleza’ u Mostaru, Semir Tuce je bio jedan od heroja moga djetinjstva
- Kafka u BiH – fakultativni online ispit
Foto: Dejan Božić/RAS SRBIJA
Radnik prijavljen za seksualno zlostavljanje štićenice Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjoj Luci trebao bi se 4. februara pojaviti pred disciplinskom komisijom u toj ustanovi. To je potvrdio za Radio Slobodna Evropa (RSE) Vladimir Kajkut, bivši direktor ove ustanove.
Kako je rekao, riječ je o osobi kojoj su i ranije izricane opomene zbog verbalnih sukoba i uznemiravanja štićenika, a kojeg je djevojčica smještena u Domu, u januaru, prijavila zbog obljube.
Uprava Doma “Rada Vranješević” o ovom slučaju je obavijestila policiju koja je prije tri dana podnijela prijavu Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka zbog sumnje na krivično djelo spolne zloupotrebe djeteta starijeg od 15 godina.
“Predmet je dodijeljen postupajućem tužiocu u rad”, saopćeno je za RSE iz ovog tužilaštva, iz kojeg napominju da ne mogu iznositi više detalja u skladu Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku entiteta Republika Srpska.
Istovremeno, osumnjičeni radnik, kako navodi Kajkut, je suspendovan sa radnog mjesta. Protiv njega je 17. januara pokrenut disciplinski postupak. U roku od osam dana, nakon rasprave, očekuje se odluka da li će mu biti otkazan ugovor o radu.
Dom pod posebnim nadzorom nadležnog ministarstva
Radi se o drugom prijavljenom slučaju seksualnog zlostavljanja maloljetnica u Domu “Rada Vranješević” u posljednja dva mjeseca.
U oba slučaja prijavljeni su portiri u tim ustanovama, kaže za RSE bivši direktor Doma koji je zbog svih dešavanja u ovoj ustanovi 2. februara podnio ostavku, uz obrazloženje da mu je “žao kao odgovornom čovjeku da se takve stvari dešavaju”.
“Dom u potpunosti sarađuje i s policijom i s tužilaštvom. Trudimo se maksimalno da zaštitimo djecu i da se najstrože kazne počinioci ukoliko im se dokaže odgovornost”, kazao je Kajkut za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Trinaestogodišnja štićenica ovog banjalučkog doma, u decembru prošle godine, povjerila se vaspitaču da je bila žrtva napastvovanja 42-godišnjeg portira.
Policija je 28. januara uhapsila osobu inicijala A.K iz Banje Luke, kojem je Okružni sud 30. januara odredio jednomjesečni pritvor zbog sumnje da je obljubio štićenicu Doma.
Kajkut kaže da je riječ o radniku s visokom stručnom spremom, koji je bio zaposlen kao portir. Prema preporukama Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite entiteta Republika Srpska za bolji nadzor noćnog rada, privremeno je raspoređen da pomaže vaspitaču.
I protiv njega je, nakon djevojčicine prijave, pokrenut disciplinski postupak. Bio je suspendovan do 31. decembra, a plaća mu je umanjena za 20 posto. No, potom je vraćen na posao, gdje je bio sve do 28. januara kada je uhapšen.
Kajkut kaže da disciplinska komisija u provedenom postupku nije imala dovoljno dokaza da je bilo “obljube nad djetetom”. Tvrdi, također, da Dom nije imao zakonsko uporište da radnika udalji s radnog mjesta na duži vremenski period.
“Komisija nije istražni organ i nema ovlasti kao policija, No, utvrđen je prekršaj da je radnik prekoračio granicu odnosa radnik-štićenik, sklapanjem prijateljstva, te poklanjanjem predmeta”, ističe Kajkut za RSE.
Istovremeno s portirom priveden je i 25-godišnjak H.E., koji je, također, osumnjičen za zlostavljanje ove djevojčice izvan Doma, odnosno za krivično djelo obljube s djetetom mlađim od 15 godina.
U Domu tvrde da su još u septembru 2020. godine imali indicije da je djevojčica zlostavljana, o čemu su obavijestili policiju i tužilaštvo, ali tada istraga nije pokrenuta.
U međuvremenu, u javnosti je objavljeno da je 13-godišnja djevojčica bila žrtva seksulnog nasilja i prije nego što je smještena u Dom, zbog čega su dvije osobe 2020. osuđene na sedam i 12 godina zatvora.
Kajkut ističe da je djevojčica, zbog trauma koje je imala, trebala intenzivniju skrb, ali da, osim Doma, nije bilo institucije u koju bi mogla biti smještena.
Dom je, kako kaže, nekoliko puta tražio od nadležnog centra za socijalni rad i resornog entitetskog Ministarstva da se djevojčici pronađe porodični smještaj, ali to nije uspjelo.
“Naš dom je otvorenog tipa, djeca nisu u zatvoru, odlaze u školu i imaju prijatelje iz grada. Pokušavamo da ih ne držimo 24 sata u vaspitnim grupama i stručni tim im je stalno na raspolaganju. Ne mogu da kažem da smo napravili propust, ali možda se može više raditi na prevenciji.
Da se više vremena posveti stručnom radu s radnicima iz tehničke službe i da se postave granice između odnosa radnika i djece. To je nekad zaista teško, jer djeca u njima traže očinsku i majčinsku figuru”, kazao je Kajkut.
Nadležno Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske obavilo je stručni nadzor u Domu za djecu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević”, te se očekuje njihov izvještaj.
Ministar Alen Šeranić najavio je u izjavi medijima da će ovaj dom biti pod posebnim nadzorom Ministarstva.
“Resorno ministarstvo je u prethodnom periodu radilo stručne nadzore prema redovnom i vanrednom osnovu, shodno Zakonu o socijalnoj zaštiti. Ministarstvo nije istražni organ, niti sudi o nečemu, nego sa aspekta stručnosti, organizacije i metodologije rada priprema određene izvještaje i cijeni rad radnih oblasti socijalne zaštite, kao što je radilo u prethodnom periodu i nastavit će u narednom periodu”, kazao je Šeranić novinarima.
Alarm za sve institucije
Direktorica Centra za socijalni rad Banja Luka Irena Joldžić kaže za RSE da prijavljeni slučajevi iz doma “Rada Vranješević” predstavljaju alarm za sve institucije, a prvenstvo za pravosudne i istražne organe.
Kako ističe, oni trebaju promptno reagirati kada je riječ o prijavama bilo kakvog zlostavljanja ili zanemarivanja djece.
“Da u roku od 24 sata tužilac donese bilo kakav pravni akt kako bi se zaštitilo dijete, a kasnije da provedu ostale radnje u svojoj nadležnosti. Ovako, niže institucije i organi starateljstva ne znaju kako da postupaju. Pojedini predmeti se na sudovima nalaze i do pet godina, a mi nemamo uputstvo šta da radimo i kako da zaštitimo dijete ukoliko nije donesena mjera zabrane prilaska ili kontakta sa zlostavljačem”, kaže Joldžić.
Pojedini predmeti se na sudovima nalaze i do pet godina, a mi nemamo uputstvo šta da radimo i kako da zaštitimo dijete ukoliko nije donesena mjera zabrane prilaska ili kontakta sa zlostavljačemDirektorica Centra za socijalni rad Banjaluka Irena Joldžić
Ona, također, ističe da u BiH ne postoji ustanova koja bi bila zadužena za brigu o djeci sa posttraumatskim stresnim premećajima, te da su domovi često jedina opcija.
Iz Policijske uprave Banja Luka saopćili su, pak, da su od septembra 2020. do januara 2022. poduzeli niz mjera, s obzirom na to da je postojala sumnja da je 13-godišnja štićenica Doma u Banjoj Luci bila žrtva krivičnih djela.
Iz Policijske uprave, također, ističu da su se vodili odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku, te o svemu obavještavali nadležne ustanove.
Kazna zatvora u Republici Srpskoj za kaznena djela seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece je od dvije do deset godina, dok je u entitetu Federacija BiH predviđena zakonska kazna od jedne do osam godina.
U Instituciji Ombudsmana za djecu entiteta Republika Srpska kažu da godinama inistiraju da se osigura adekvatan sistem i ujednače procedure i pravila zaštite djece.
Ombudsman Nada Grahovac kaže za RSE da ta insitucija od ranije ima otvoren predmet u vezi s anonimnom prijavom o povredama prava i interesa djece u Domu “Rada Vranješević”.
“Prijava je zbog neprimjerenog odnosa zaposlenih, iako ne ove vrste. Zbog čestih tuča među djecom i neadekvatnog nadzora”, navela je.
Nepravilnosti su, kako kaže, prijavljivane i kada je riječ o drugim ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja, a odnosile su se na procedure zbrinjavanja, ostvarivanje prava na obrazovanje, te kontakt s roditeljima i bliskim srodnicima.
Zbog toga je institucija ombudsmana uputila izvještaj resornom entiteskom ministarstvu u kojem je upozoreno da “prinicip najboljeg interesa djeteta nije adekvatno primijenjen”.
“Bez obzira na kojem području bili, centri za socijalni rad moraju imati jednak pristup u postupanju i zaštiti djece i mora postojati nadzor. Također, mora postojati kvalifikovan kadar koji je posvećen djeci i ostvarivanju njihovih prava. Ovaj slučaj iz Banje Luke mora presložiti i definisati daljnje korak u svim slučajevima postupanja”, ističe Grahovac.
BiH nema precizne podatke o broju djece koja su bez roditeljskog staranja. U domovima za djecu i omladinu u BiH u 2019. godine bilo je ukupno 1.121 djece, pokazuju podaci Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine.
Zaštita porodice i socijalna zaštita djece nije u nadležnosti BiH, te ne postoje propisi na državnom nivou. Za ovu oblast zaduženi eniteti Republika Srpska i Federacija BiH, a te je nadležnost podijeljena s deset kantona i Brčko distriktom.
Za institucionalno zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja u BiH zaduženo je 13 ustanova, među njima dječiji domovi u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli.
Dječiji dom u Mostaru, čiji je osnivač Grad Mostar, ima tridesetak štićenika. Zbog nedostatka novca i osoblja, ova ustanova je prije nekoliko godina bila na rubu zatvaranja,
“Nismo imali stručni kadar, socijalnog radnika i psihiologa, a nakon toga Grad nam je omogućio sredstva. Naš posao je da se brinemo o toj djeci, a ne možemo za greške odgovornost prebacivati na nekog drugog. Ukoliko nemamo kapaciteta da primimo dijete i osiguramo mu najbolju brigu, onda ga i nećemo primiti. Na menadžmentu je da pronađe najbolje načine kad se vlast ogluši i nema dovoljno razumijevanja”, kaže direktorica Dalida Demirović.
Problem, kako kaže, predstavljaju podijeljene nadleženosti između različitih nivoa vlasti.
“Potrebne su reforme, jer mi neke suglasnosti tražimo od Grada, neke od Kantona i u jednom opštem haosu neke stvari možda i propuštamo. No, na politici je da konačno dosnese odluku na kojem nivou vlasti će biti socijalne ustanove. Po meni to ne bi smjelo biti ispod entitetskog nivoa”, ističe ona.
Rad ove ustanove nadzire Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona (jedan od deset kantona u FBiH).
“Postoje inspektori koji kontroliraju, a za dio su zaduženi i federalni inespektori. Redovno se provjerava što nam je drago, jer volimo da nam se ukaže i ukoliko nešto ne radimo dobro”, dodaje Demirović.
Priča o uvjetima u kojima borave djece u ustanovama u BiH u fokus su javnosti, nakon što su 2019. godine objavljene fotografije i videosnimak iz Zavoda za mentalno invalidne osobe Pazarić kod Sarajeva.
Na njima je bilo prikazano kako su djeca u ovom zavodu vezana za krevete i radijatore.
Uslijedila je odluka Vlade Federacije BiH o smjeni direktora, te Upravnog i Nadzornog odbora Zavoda, a nakon pritiska javnosti i protesta u Sarajevu.
Tužilaštvo Kantona Sarajevo u maja prošle godine podiglo je optužnicu, koju je Općinski sud u Sarajevu potvrdio, protiv tri osobe koje su bile na poziciji direktora u tom zavoda u različitim vremenskim periodima.
Kako je tada saopćeno iz Tužilaštva, one se terete za nesavjestan rad u službi i sprečavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika.