Zapišavanje Crne Gore

Izdvajamo

• Ovo je jedno veliko ne samo zapišavanje Ljuba Čupića već zapišavanje Crne Gore i svih nas koji smo njeni zatočnici. Koji možemo misliti samo tako kako mislimo i ne kalkulišemo sa svojim ličnim pozicijama niti ranije, niti sada. To im je jedina maternja postojbina. Ali od roda do izroda ne treba mnogo. Pogotovo, onima koji kažu da ne daju Crnu Goru nikome. Odnosno, daju je svakome, ali da to samo ne budu Crnogorci.

Povezani članci

• Obilježavanje 25. godišnjica formiranja 4. Korpusa ARBiH
• TV 1 I FACE TV: PALI ZA LJEPŠA SVITANJA
• Komšić: BiH za mjesec dana može ispuniti uslove, ali je nužno da EU sankcioniše krivce
• ANALIZA: Zašto bi osuda hercegovačke šestorke u Haagu bila dobra za Hrvatsku?
• Demantij na tekst “GDJE SU MILIONI EURA: Ukrajina od kupca Vitezita traži neisporučeno naoružanje”
• I Bora je pričao gluposti

Foto: montenegrina.net

Država je postala gratis–roba. Dobija se džabe, koliko god ta cijena bila, najljepši dio balkanske istorije i geografije. Gledamo, najprostije rečeno, modifikovano izdanje bijelog terora, po drugi put.

Piše: Borislav Jovanović

Prvo, i primarno. Nekad je laž i lažovina bila u Crnoj Gori čin ličnog samouništenja, danas je to pobjedonosni čin vrhovnog, gnusnog, opstanka. Tim prije je, teško ne progovoriti i sačuvati sopstveno dostojanstvo i nezapišavanje sopstvenog lika. Biti do kraja uz Crnu Goru za koju je Roj Trevor, ugledni engleski književnik početkom 20.vijeka rekao da je “Robin Hud Evrope”.

Drugo, i sve ostalo…

Ekstremna desnica je uz pomoć starih – novih ekstremnih desnica spolja preuzela vlast uz izdašnu pomoć metagrađanskih partija koje su se desničarskoj paranoji prilijepile kao demokratski ukras na reveru. S druge strane sadašnja opozicija se ponaša mondenski, kao što se ponašala i dok je bila na vlasti.

I to je razlog katastrofalnog stanja u kom se nalazi Crna Gora. Stanja u kom se autentična Crna Gora iz dana u dan osjeća subjektom ostrašćenog nacionalističko – revanšističkog, prizemnog, pa i patološkog, iživljavanja pretvarajući se u sopstvenog mrtvonazornika. Riječ je o ispiranju mozgova kakvog nije bilo poodavno.

Na vlastodržačkoj sceni nijesu političari nego oni koji nijesu dostojni ni šefovi kluba penzionera iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ali su opunomoćenici za tuđi diktat.

Ovo što se, zapravo, dešava Crnoj Gori s početkom treće decenije 21. vijeka je velika velikosrpska, anticrnogorska, diktatura koja Crnu Goru rastura po svim dijelovima. Po zatiranju crnogorske nacije, po zatiranju crnogorske države, po zatiranju crnogorske kulturne tekovine.

Dakle, riječ je o genocidu nad jednim narodom i preuzimanju njegove milenijumske ostavštine za jeftine pare, odnosno, za suvo zlato, koje se, pored ostalih,  kao trajni, taocizirani, zalog našlo u rukama četiri poslanička glasa. A što je to za relaciju Moskva-Beograd pri onome što se dobija zauzvrat. Sitnica nad sitnicama. Država je postala gratis–roba. Dobija se džabe, koliko god ta cijena bila, najljepši dio balkanske istorije i geografije. Gledamo, najprostije rečeno, modifikovano izdanje bijelog terora, po drugi put. On se povampiruje do usijanja.

Ovo je jedno veliko ne samo zapišavanje Ljuba Čupića već zapišavanje Crne Gore i svih nas koji smo njeni zatočnici. Koji možemo misliti samo tako kako mislimo i ne kalkulišemo sa svojim ličnim pozicijama niti ranije, niti sada. To im je jedina maternja postojbina. Ali od roda do izroda ne treba mnogo. Pogotovo, onima koji kažu da ne daju Crnu Goru nikome. Odnosno, daju je svakome, ali da to samo ne budu Crnogorci.

Ne znam da li su dosadašnji gospodari naših sudbina dovoljno, dubinski, pročitali što je, u stvari, posrijedi iza ovog što nam se dešava. Ovo nije, zapravo, ni cirkus, ni izgubljenost jedne vlasti u vremenu i prostoru.

Naprotiv, ovo je, kako se pokazuje iz dana u dan jedna predstava za naivne Crnogorce, u kojoj se zna precizno do raketnog targetiranja ko šta treba, i kako, da odradi. Uloge su podijeljene do akribije. I cijela strategija obaranja Crne Gore i, konačnog, skidanja tog malog ljudstva sa njenog pijadestala, odrađena je od pameti koja nije đilkoško – čobanskog, skorojevićkog, sitnosopstveničkog, epskog, prevarantskog, domaćeg, porijekla već je stvarana u centrima moći đe se dobro proučavaju postmoderne strategije o ekonomskom, političkom, specijalno-ratovskom, psihološkom pretvaranju jedne zemlje, na hitanje i na brzu ruku, u njeno državno i duhovno cijeđenje, obezglavljenje i ubijanje. A sve to pod okriljem, demokratije.

Dokumentacija, odnosno, agenda, o samom postupku ovog i ovakvog državnog puča izvršena je do detalja kako po vertikali tako i po horizontali. Takav jedan dokument će nekad izaći na viđelo. Izvjesno je da je na njemu rađeno visoko – ekspertski u dosluhu sa mnogim unutrašnjim i spoljnim faktorima. Velikosrpska peta kolona u Crnoj Gori i njena građanska sabraća samo su tu da stavljaju na dnevni red po dobro utvrđenom prioritetu segmente projekata koji su smislili velemajstori novih, mekih, udara zbog širenja svojih teritorija i interesa. On je priručnik, jevanđelje, od kojeg se ne smije odstupiti ni za jotu. Sistematski, lukavo, sadistički, sofisticirano a opet ogoljeno, programirano, znaveno – neznaveno, sve u ime denacionalizacije Crnogoraca i njihovog svođenja na broj koji nikome neće značiti ništa.

Sva uzdanja su u popis stanovništva za koji treba pripremiti baš ovakav teren đe će brzina i snaga bezakonja zaprijetiti svakome ko ne bude prešao na drugu stranu. Daje se do znanja svima da će se zapošljavati samo Srbi pa ko voli nek izvoli. Strašan fašističko – revanšistički kontekst.

Nevjerovatno ali je tačno da su glavni izvođači radova najiskreniji u onom što rade i kako se svete Crnoj Gori za njenu obnovljenu državnost. Naime, izjave tipa da se ovđe već ostvaruje “srpski svet”, da je metastazirao kao što i jeste, i da je ovo najbolja vlada koja je ikad postojala u Crnoj Gori su jedino tačne. One dolaze od šefa crnogorska militantne desnice i od šefa Vlade. Dolaze, zapravo, tako svježe, hvalisavo, decidno, od, navodno, međusobno, ljutih protivnika koji se, iza scene, dobro razumiju iako svakog dana jedni drugima upućuju kanonade svih vrsta diskvalifikacija.

Pravo je čudo da, iako bez podrške parlamentarne većine, “srpski svet” se ostvaruje, a najbolja Vlada u istoriji Crne Gore je najbolja zato što je više nego anticrnogorska i što u rođenoj nam Crnoj Gori vidi samo svoj mili i blagorodni narod. Ove izjave dolaze od šefa desnice i od šefa apostolske vlade.

Dakle, samopriznanje uprkos svakoj galami i stvaranju konfuzije, bez pardona. Karte se sve više otkrivaju, sve više polažu i ažuriraju računi za učinjeno u čemu prednjači Četvororesorno, jednoumno, ruralno, ministarstvo koje je spiritus movens pretvaranja Crne Gore u vrijeme od prije sto godina.

Takođe, tzv. ekspertska Vlada se brani kao posljednja linija odbrane dovođenja Crne Gore u neokolonijalizam i, naravno, čuvanje lične vlasti kako bi se ušlo u istoriju onih koji su sve uradili za velikosrpstvo. U stvari radi se o ekspertima koji su dobro obučeni za projekat koji realizuju. U svakom od njih je ugrađen po jedan najnoviji softver za lagumisanje Crne Gore.

Nije, na veliku žalost i korotu, čudo što nam se sve ovo dešava. Crnu Goru je evo neko doba zahvatila era, odnosno, eros novca. Svaki anticrnogorski glas vrijedi onoliko koliko se zine.

AntenaM