Vlada u škripcu: sve smo bliži uvođenju poreza bankama

Situacija je trenutno takva da bi Vladu mogla natjerati i na hrabrije (ali ne nužno i racionalnije) poteze nego što joj je to svojstveno ili zato što jest hrabra, već zato što se iznošenjem neusuglašenog i nedorađenog plana kojim su stvorena određena očekivanja građana-birača premijerka Jadranka Kosor dovela u poziciju da ne može uzmaknuti. Ukratko, sad je opcija nametanja posebnog poreza bankama u funkciji troška mjera za ublažavanje problema otplate stambenih kredita u CHF izglednija nego jučer.

No i u tom slučaju ostaje rizik hoće li u odnosu na očekivanja stvorena populistički zamišljenim receptom građani biti podjednako zadovoljni.

Navodno je premijerka već naložila razradu plana B na tragu uvođenja poreza bankama. U međuvremenu, pak, u Hrvatskoj udruzi banaka već danas u 14 sati predstavnici banaka bi se trebali sastati kako bi dogovorili daljnju strategiju i poteze. I u njihovim redovima ima nervoze. Osim straha od Vladina ‘odgovora’, pokazalo se da nisu baš posve jedinstveni; Erste i Volksbank u četvrtak su požurili podržati Vladu u njezinu prvotnom planu otupljujući im čvrstinu kritike. S druge strane, u redovima Vladina tima koji je vodio dosadašnje razgovore – uz ministricu financija Martinu Dalić u njemu su bili i ministar gospodarstva Đuro Popijač te potpredsjednik vlade za investije Domagoj Milošević – također nema jedinstva u pristupu rješenju. Prema svemu sudeći, u konačnom odabiru presudni će biti politički argumenti.

Kosor su jako naljutile reakcije banaka, odnosno njihove udruge, na predloženi model pomoći jer u toj temi, sa 70-ak tisuća izravno zainteresiranih građana, očito vidi velik predizborni potencijal. Ocjenama o neprihvatljivosti i nedorečenosti modela, pokvarili su joj računicu.
Dobar dio primjedbi, i tehničkih i suštinskih, teško im je osporiti. Za početak, Vlada je nerealno postavila za cilj da se već iduće rate obračunavaju po novom, odnosno uz primjenu arbitražnog tečaja od 5,8 kuna za franak pri konverziji kredita. Takav zahtjev je zakonski i regulatorno sporan već u odnosu na Zakon o obveznim odnosima koji propisuje formu i elemente ugovora o kreditu, kažu bankari, ističući kako se reprogrami ne mogu provoditi dekretom, a usto postoje i standardne procedure i tehnički (IT) zahtjevi koji se ne mogu riješiti preko noći.

No, suštinski su i važnije primjedbe koje se odnose na socijalnu dimenziju modela i dvojbeno ne-ciljanje i privilegiranje jedne skupine dužnika (CHF nasuprot eurima i kunama), pogotovo jer je ono dijelom zamišljeno tako da se ingoriraju tržišni kriteriji (smanjenje kamatnih stopa na razine pri ugovaranja kredita, naplata razlike glavnice nakon 10 godina bez kamata za to razdoblje). Vezano uz ciljanje socijalno ugroženih, čini se razumnim prijedlog banaka da se odrede minimalni kriteriji za pravo korištenja modela pomoći prema obrascu koji je primijenjen kod subvencioniranih stambenih kredita – od toga da se odnosi samo na ‘prvu nekretninu’ do limitiranja vrijednosti stana/kredita i gornje cijene po ‘kvadratu’.

To, doduše, smanjuje populistički domet modela, ali i rasipanje pomoći na nekretninske kolekcionare i špekulante.

poslovni.hr