“U Prijedoru nije bilo rata, ali je ubijeno 4.000 ljudi”: Omarska je tri mjeseca bila fabrika smrti

Povezani članci

• “ZATIRANJE ISTORIJE i SEĆANJA – MKSJ i razaranje kulturne i verske baštine”
• Reakcija firme AME Breza na tekst “Kako je “AME BREZA” omiljena firma SDA izvršila obnovu Vilsonovog šetališta: Fali tampona, fali cementa, fali ploča” objavljan na portalu Tačno.net
• Klauški: Nemilosrdni gadovi
• Rosensaft: Zašto je grupa Jevreja došla da oplakuje žrtve genocida u Srebrenici
• Bogatstvo Srebrenice: Mladi koji žive zajedno
• Zatvoren Zemaljski muzej BiH

Povodom 31. godišnjice zatvaranja logora Omarska u Bosni i Hercegovini (BiH), Udruženja bivših logoraša iz Prijedora i okoline su se okupila kako bi odali počast žrtvama. Logor Omarska je bio mjesto stravičnih događaja u periodu od 25. maja do 30. augusta 1992. godine.

Preko 6.000 Bošnjaka i Hrvata je prošlo kroz logor, a prema podacima Udruženja, 700 osoba je ubijeno u ta tri mjeseca.

Logor “Omarska” je kao i logori “Keraterm” i “Trnopolje” formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje Opštine Prijedor.

Okupljeni su odali poštovanje ubijenim logorašima

“Dolazim skoro svake godine i svaki put se vratim, doživljavam iste one scene, pogotovo u susjednoj sobi gdje sam dobio strašne batine, pod je bio krvav, onda su nas natjerali da klečeći, naredbom, da kao psi da iziđemo tako krvavi…. Padala je kiša pa smo se prali u lokvi. Oni su rekli da su djeca brala jagode pa se uprljala. Omarska je sigurno prava fabrika smrti. Teško je kada dođete na šehidska mezarja u Prijedoru, jučer sam bio kada vidite ta imena ljudi i komšija i prijatelja kojih više nema. I onda dođete na stratište gdje su ubijeni. Oko bijele kuće su bili leševi svakog dana. Mi smo se prepoznavali po garderobi, bili smo tu na pisti poslije ručka su nas dovodili”, prisjeća se Rezak Hukanović, preživjeli logoraš.

Prvo suđenje i prva presuda pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (Haškim tribunalom) odnosili su se na zločine počinjene u ovom logoru. Zbog masovnog silovanja žena logorašica, prvi put je u pravnoj praksi definirano i proglašeno silovanje kao ratni zločin.

Neki od logoraša iz “Omarske” su brutalno ubijeni na Korićanskim stijenama, drugi na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli mučenju.

“Dobro je da nam dozvoljavaju da makar jedan dan u godini dođemo. Nije dobro što Vučić dođe i pominje četvero djece na Petrovačkoj cesti. Ja sam jutros bio s majkom Havom, samo njoj je ubijeno šest sinova… Poštujem svaku žrtvu, ali Prijedor je grad koji je najviše stradao. U Prijedoru nije bilo rata, ali je ubijeno skoro 4.000 ljudi. Nije bilo rata, ali su bila tri zloglasna logora – Trnopolje, Omarska i Keraterm, nije bilo rata, a najveća poslijeratna masovna grobnica – Tomašica, kažu da su na tragu i drugim grobnicama. Trebalo bi da proradi savjest, jer su mnoge otkrili Srbi koji više nisu mogli to na savjesti nositi”, opisuje Hukanović.

U periodu od maja do augusta 1992., civilima, Bošnjacima i Hrvatima, trpili su neopisiva mučenja u ovom logoru. Bili su primorani preživljavati sa samo jednim obrokom dnevno, najčešće pokvarenom hranom, koju su morali preuzeti i pojesti u svega tri minute.

U augustu 1992., poznati novinari iz SAD-a i Velike Britanije, Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams, razotkrili su postojanje prijedorskih logora, što je dovelo do njihovog zatvaranja.

klix.ba