Titu umjesto štafete

Povezani članci

• VIOLINA IZ PALMIRE
• Akademski treći entitet
• 10.000 na prosvjedima u Zagrebu, bez incidenata
• Nađen stan u Madridu gde je Kalinić ubio i iskasapio Jurišića
• METAMORFOZE
• Uvek pištaljka, nikad više puška!

Poštovani druže Tito!

Opet obilježavamo tužnu godišnjicu Tvoje smrti! 39 godina je prošlo a Tvoje djelo i lik žive danas više nego ikad! Poput plamena baklji koje si upalio, davne ’45. Sa vizijom da nas pomiriš, ujedniš, oslobodiš i izvučeš iz kaljuže primitivizma, osvete i mržnje.

Volio bih da sam te sreo za Tvog života, da Te zagrlim i kažem hvala! Nisam imao tu privilegiju i čast! Zato Ti i pišem ovo pismo. Hvala Ti za bezbrižno dijetinjstvo, lijepu mladost i vaspitanje da volimo i cijenimo svoje roditelje! Vijeme za Tvog života je bilo vrijeme hedonizma, senuzalnog užitka i sanjara, kada smo vrijedno  radili, marljivo učili, voljeli se, maštali i nadali se! Jedna je istina. Ostao si besmrtan ostajući najvećim sinom svih naroda! Nisi bio ”Marsovac”, kako Sidran reče, ”koga je poslala neka viša civilizacija da nas uljudi na nekom ludom poluotoku na jugu nekog potkontinenta,  čije se ime zaboravilo!” Bio si običan čovjek posvećujući svoj život čovjeku i radniku.

Imao sam 17 godina, 4 maja 1980., kada si nam rekao doviđenja! Plakao sam iskreno. Kao i moji roditelji, i mnogi drugi koji su Te istinski voljeli. Mislim da je bila nedjelja, lijep sunčan dan!  A samo  dan poslije, na prvom času historije u trećem razredu III-2 Ekonomske škole, svi smo opet plakali. Zajedno sa našom nastavnicom Biserkom Adamec. Plakali smo, i ne sluteći da će s Tvojom smrću nestati i naše mladalačke sreće, poštovanja i slobode! Plakali smo iskreno, kao kad se oplakuju voljeni. Ne pimjećujući kako, daleko u nebu, lešinari kruže oko onas.

Rođeni 6o-ih, dakle samo nekih 15-ak godina nakon Drugog svjetskog rata, kao sretna generacija privilegavana da se vaspitava na tekovinama NORa i antifašizma. Kao preteča humanističkih vrijednosti i kosmopolitizma današnje europske zajednice. Nisi nas prodao niti Rusima niti Amerikancima. Izabrao si put nesvrstanih, obespravljenijih država i od Jugoslavije, zaostale agrarne  zemlje uveo nas u društvo srednje razvijenih. Bio si istinski revolucionar mijenjajući svijet na bolje.

”Jugoslaviju su kreirali najumniji ljudi naših naroda, a uništili je najgori”, reći će opet Sidran. Puno istine u jednoj rečenici. Zaklinjali smo Ti se praznim izgovaranjem zakletvi jer nismo znali cijeniti i čuvati stečeno.

Zato se ne budi. Nije još vrijeme. Sanjaj nedosanjani san. Dok se najgori ne otjeraju i ponovo ne dođu najumniji.