Stanoviti Radman Grlić Gordan

Povezani članci

• Robi K: Poglavlje stotriespet
• Heni Erceg: Kanon šutnje
• Lešaja: Devedesetih smo uništili 2,8 mil. ‘nepoćudnih’ knjiga
• Funkcioner SNS-a tužio novinara portala Pančevo Si Ti
• Putin stiže u posetu Srbiji
• Revizionistička toljaga za lijepe uspomene

foto: FAH

U stanovitoj izjavi, stanovitog Gordana Grlića Radmana, kako smo u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu, najljepša riječ upravo je ta – stanovito. Stanova je kako znamo za vrijeme Jugoslavije bilo i za običnu raju, da ne govorimo za obitelj Radman, pa ta lijepa riječ „stanovit“ vrati nas s tugom u vremena o kojima kuka Radman, a koja su za nas, obične Jugoslavene bila najbliže onom što bi značilo živjeti kao čovjek.

Kao ljudi ne živimo zadnjih trideset godina, i nije zgoreg da nas stanoviti Radmani i takve slične nakaze, s vremena na vrijeme upozore na te lijepe riječi socijalizma. Stanovit. Pamtim dan kada je moj djed, obični armer Lavčevića postao stanovit. Jebalo se mog djeda za Vilu Velebita i za Gordana Grlića Radmana što istu stanovito ne smije pjevati u svoja dva stana. Mi smo stanovito pjevali u našem socijalističkom stanu što smo htjeli, Radmanu Grliću Gordanu pravo ili krivo.

Nismo mogli izgovarati riječ, jer je izgovaranje riječi Hrvat značilo stanovitu opasnost. Izgovarao je ili ne, unatoč svim stanovitim opasnostima, Gordan Grlić Radman osjetio je stanovitu potrebu da nas podsjeti na ta vremena kada mu je otac Ante, socijalistički direktor sa stanovita dva stana privatizirao Agroproteinku, tvrtku koja će ga u osvit stanovite slobode Hrvata dovesti među 200 opjevanih Tuđmanovih obitelji. Agroproteinka, samo da podsjetimo, za vrijeme te stanovite Jugoslavije koja je po riječima Gordana Grlića Radmana bila stanovito ropstvo, procijenjena je u privatizaciji na 3,5 milijuna njemačkih maraka. Agroproteinka je stanovito, svojim radnicima osiguravala na dvogodišnjoj bazi stanove u koji su oni, zgroženi državom u kojoj ne smiju izgovarati riječ Hrvat, ulazili u nadi da će Gordan Grlić Radman i njemu slični ukinuti to ropstvo i tu stanovitu praksu dijeljenja stanova šakom i kapom.

Već 1992, dakle u vrijeme kada je stanovitom državom bjesnio stanoviti rat, obitelj Grlić Radman pristigla iz Tomislavgrada Bosna i Hercegovina, postala je najveći pojedinačni dioničar Agroproteinke sa 13,6 posto ukupnih dionica spomenute tvrtke. No stanovita Jugoslavija, koju pamtimo po tim stanovitim ljudima koji će je na koncu u rijekama krvi i uništiti, školovala je mlađahnog Radmana i to na Agronomskom fakultetu u Zagrebu potpuno besplatno. Dva stanovita stana u kojima je učio mlađahni Radman da jednom na diku ocu postane domoljub i agronom svjetskog glasa, pomogla su našem junaku da vrijedno i marljivo uči, bez da ga netko ometa. Kada imaš dva stana od više stotina kvadrata, mir i tišina su ti za učenje zajamčeni, pa se naš junak iako mučivši nekoliko godina više nego li je potrebno, ipak dokazao svom ocu završivši fakultet u toj stanovitoj tamnici naroda kako su je zvali u toj skromnoj obitelji. Skromno su živjeli stanoviti Hrvati u toj tamnici naroda, pa se otac Ante, sve prkosno prijeteći toj i takvoj Jugoslaviji, otisnuo i u društveno političke vode. Gdje ćeš stanovitu državu stanovito potkopati nego li preko Vijeća općine Zagreb kojeg je bio dugogodišnji funkcioner kao i u poduzeću Sljeme, koje je stanovito već kakvo je bilo, radnicima podijelilo na tisuće besplatnih stambenih kvadrata.

U stanovitoj izjavi, stanovitog Gordana Grlića Radmana, kako smo u Jugoslaviji živjeli u stanovitom ropstvu, najljepša riječ upravo je ta – stanovito. Stanovito se iza dva stana koje mu je omogućio socijalizam, diplome i CV-a što bi danas stanoviti rekli, naš Gordan otisnuo u Švicarsku ne bi li od tamo čekao stanovitu Hrvatsku da se rodi iz ropstva. I dočekao je naravno naš stanoviti Radman Grlić, i vratio se 1991. Osjetivši da je stanoviti trenutak, i čim je sletio već ga je dočekao stanoviti Mate Granić da mu da posao tajnika na Medicinskom fakultetu na kojem se konačno mogao posvetiti svojoj tihoj patnji. Stanovitoj Hrvatskoj koja je stenjala pod tim stambenim kvadratima, pa se dosjetio naš junak usput magistriravši na Fakultetu političkih znanosti kako je u tamnici naroda bio tek inženjer agronomije, a u stanovitoj Hrvatskoj dok si lupio dlanom o dlan ni manje ni više nego – doktor političkih znanosti.

I stanovitih je Grlić Radmana tih dana bilo kao gljiva poslije kiše. I stanovito su postojali ministri vanjskih poslova, i stanovito su širili svoje mizerne socijalističke kvadrate koji su više nalikovali na tamnice, nego li na božemiprosti moderne stanove, i stanovito je jedino u toj nesretnoj priči koliko tih i takvih stanovitih Grlić Radmana ima. Tih i takvih kojima su ti stanoviti socijalistički stanovi bili tamnice, diplome agronomije valjda za seljačine, pa se domislili Grlić Radmani države koja će stanovita kakva je, Grlić Radmanima stanovito omogućiti stanove prikladne Grlić Radmanima, i diplome prikladnije Radman Grlićima.

I sada se vi zasigurno pitate što je stanovita poanta ove priče, ako je stanovitu uopće ima?

Pa kada Gordan Grlić Radman stanovito kaže kako je Jugoslavija bila stanovita tamnica Hrvata, tada Radman Grlić Gordan kaže upravo našu žalosnu istinu koja nas je, pokazat će se trideset godina kasnije, koštala jednog pristojnog života u ovoj stanovitoj zemlji koju samo Grlić Radmani zovu domovinom. Grlić Radmani i njemu slični naime, bili su toliko pohlepni, i toliko nezadovoljni svojim stanovitim stanovima da su htjeli uvijek više. Dok smo mi ostali skromno i stanovito stanovali, oni su držali kako ti stanovi nisu adekvatni njihovim mogućnostima. Pa su napravili stanovitu državu koja će im to stanovito i omogućiti. Stanovito se poklopilo, da je na koncu netko morao te stanovite aspiracije i platiti. Stanovito se poklopilo da smo ih nažalost platili mi, građani Jugoslavije.

Pardon, stanovite Hrvatske.