S prusikom i dva karabinera možete čuda napraviti

Povezani članci

• DAVOR DRAGIČEVIĆ: Vraćam se po pravdu, boriću se i protiv onih koji su zloupotrijebili pokret
• Koronavirus potvrđen kod još sedam osoba u Tuzli, bili u kontaktu sa zaraženom medicinskom sestrom
• Premijera dogodine / Bh. rediteljica Jasmila Žbanić snima film o stradanjima u Srebrenici
• Svetski mediji: Učvršćivanje Vučićeve dominacije
• Robert Ježić izašao iz pritvora
• Je li politika mrkve i štapa doživjela fijasko

Nova generacija Ljetne napredne planinarske škole HPD „Bjelašnica 1923“ završila je svoje zadatke u četvrtak, 12. novembra kada su polaznicima uručeni certifikati.

U godini koja nam je promijenila prioritete i zaustavila planiranja zbog virusa Covid 19,  pa i dala vremena da biramo neke pozitivne stvari u našim životima možemo s pravom reći da su planinari Hrvatskog planinarskog društva „Bjelašnica 1923“ odabrali najbolje rješenje provodeći slobodno vrijeme na planinama i u školi planinarenja.

Grupa od 13 planinara i planinarki je od 10. septembra do 8. novembra 2020. godine pohađala Ljetnu naprednu planinarsku školu u kojoj su učili i usavršavali svoje ranije stečeno znanje.

Selver Ajrulahi, član Upravnog odbora i voditelj Visokogorskog povjerenstva HPD „Bjelašnica 1923,“ te instruktor Gorske službe spašavanja GSS Kantona Sarajevo je bio voditelj ove škole koji je prezentirao svoje veliko znanje kroz seriju predavanja, ali i praktične vježbe na otvorenom. Njegova desna ruka u ovoj Naprednoj planinarskoj školi bio je Haris Bajraktarević, također član GSS KS, te pomoćnici vodiči HPD „Bjelašnica 1923“ Ivan Žilić i Admir Ibričić.

U okviru teoretske nastave planinari su slušali predavanja vezana za orijentaciju, kartografiju, prvu pomoć, via ferratu, speologiju, GSS itd., dok su u praktičnom dijelu imali priliku utvrditi znanje iz oblasti čvorologije na različitim lokacijama, od sarajevske Darive, preko ferrate Bijela stijena na Trebeviću, do pećine Klokočevica (Javorov do), kao i na planini Prenj (Zelena glava 2103 m n/v).

Završni ispit je bio na Darivi (8. novembra) u kome su Ajrulahi i Bajraktarević planinare testirali u znanju sistema spuštanja i dizanja, odnosno nesebično su dijelili svoje znanje u postavljanju ankera i sidrišta, uz upotrebu karabinerske kočnice ali i pravljenju gelendera. Mnogi od njih su nakon ispita, imali želju spustiti se s mosta na Darivi, o čemu u stvari dovoljno govori i njihove povjerenje u stručnost voditelja ove napredne ljetne planinarske škole.

„Od prusike i dva karabinera možete čuda napraviti,“ nerijetko je govorio Haris Bajraktarević prilikom izvođenja praktičnih vježbi.

Via ferrata na Trebeviću, koju nazivaju i školskom, predstavlja pravi mali izazov za one koji se prvi put kreću penjati uz stijenu, uz adekvatnu opremu (pojas, ferrata set, karabinere, prusike, rukavice) i malo spretnosti onog ko je koristi. Bitan momenat u savladavanju ferrate jeste da prvi susret s ovom planinarskom disciplinom protekne kako treba kako bi se otklonio eventualni strah, odnosno da pojedinac ima želju popeti i druge zahtjevnije ferrate u BiH, primjerice Osobac na Prenju ili ferrata Armin Gazić na Veležu. Naravno, i negdje u Evropi i šire.

Svaki korak uz stijenu, nogostupi, premještanje karabinera na sajli treba pažljivo isplanirati jer su važni segmenti kako bi se bezbjedno popeo na vrh Bijele stijene odakle se pruža predivan pogled na Sarajevo.

Ove godine je na Bijeloj stijeni postavljena ploča prerano preminulom planinaru prijatelju Selvera Ajrulahija koga on često spominje u svojim planinarskim pričama, a njegovo ime je Davor Ciganković. Prije prvog koraka na ovoj stijeni, Ajrulahi je uputio pogled ka spomen ploči kao da se pozdravio sa prijateljem. Nakon toga je vrlo profesionalno s jasnim uputstvima objasnio poentu korištenja osiguranog planinarskog puta, tj. via ferrate.

Vremenski uslovi tokom trajanja ove napredne planinarske škole je bilo varljivo. Pamtimo ovu jesen kao prohladnu, ali i sunčanu. Poneka kapljica kiše je pala na Javorovom dolu gdje su se planinari okušali u korištenju „alatki“ ili sprava prilikom spuštanja ili penjanja na planini (kolotura, žimar, osmica).

Prije toga su bili u pećini Klokočevici u kojoj je vodič Ibričić u momentu organizirao akciju prikupljanja smeća koje su neki raniji posjetioci ostavili, što i nije ništa novo jer planinarska etika se sastoji u tome da čuvamo prirodu da bi je imali ne samo danas, ili sutra, već i za buduće generacije.

I na kraju da spomenemo i njegovo veličanstvo Prenj za koja je bio rezervisan kraj oktobra. Vremenski uslovi i prognoze su predvidjeli oblačno vrijeme, te malo kišnih padavina u poslijepodnevnim satima. Tako je i bilo. Mjesto i vrijeme okupljanja je bilo pet sati ispred Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, a onda put prema Konjicu i Hercegovini. Umjesto prilaza iz Tisovice zbog oštećenja puta, Selver Ajrulahi je poveo polaznike Napredne planinarske škole HPD „Bjelašnica 1923“ iz pravca Crnog polja, preko Jezerceta i na kraju na vrh Zelena glava što je i bio predviđeni plan.

Dodjela certifikata upriličena je u prostorijama kluba HPD „Bjelašnica 1923“ uz poštivanje distance i predviđenih pravila ponašanja u skladu sa preporukama Kriznog štaba FBiH.

Osnovnu planinarsku školu, polaznici ove škole su završili nešto ranije gdje su naučili osnovne planinarske vještine ali i popeli se i na najviši planinarski vrh u Bosni i Hercegovini Maglić (2386 m n/v).