Puljanka, rođena Laura Antonaz, Viscontijeva najljepša žena u svemiru – umrla je u velikoj bijedi

Povezani članci

• Memorijalni centar i PCRC: Ljetna škola u Srebrenici za 40 istraživača iz cijelog svijeta
• Marinko Čulić: Bleferski antifašizam
• Čulić: Popišana država
• Srpski i drugi balvani
• Jugoslavija nije mrtva
• Pet nedostataka u pripremi za zimski val pandemije

Foto: AFP

U Italiji je snimljen dokumentarni dugometražni film “Senza malizia” o poznatoj talijanskoj filmskoj glumici Lauri Antonelli, novinara Bernarda Bedarioda i redatelja Nella Correaloa

U Italiji je snimljen dokumentarni dugometražni film “Senza malizia” (Bez zlobe) o poznatoj talijanskoj filmskoj glumici Lauri Antonelli (Pula, 28.11.1941.- Ladispoli, 22.06.2015.), francuskog novinara Bernarda Badarida i talijanskog filmskog redatelja Nella Corellija. Film je u fazi montaže i uskoro će biti promoviran u Italiji, a ujesen će biti prikazan i u Puli.

Biografija Laure Antonelli, rođenoj Laura Antonaz, i čije je podrijetlo hrvatsko iz Pazina, izuzetno je zanimljiva. Naime, roditelji Mario Antonaz i majka Gioconda Antonaz, rođena Bresciani, živjeli su u Pazinu i zatim  se preselili u Pulu gdje se rodila Laura.

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. emigrirali su u Italiju i nastanili se u Napulju. U tom gradu završila je osnovnu školu i Viši institut za tjelesni odgoj, a kad se preselila u Rim zaposlila se kao nastavnica u Umjetničkoj školi. Imala je 24 godine kada je upoznala Enrica Marencea, antikvarijata i udala se, ali brak je trajao kratko vrijeme te se razvela.

Zatim je dvije godine živjela s filmskim redateljem Marcom Risijem, a onda je 1972. upoznala glasovitog francuskog filmskog glumca Jean-Paula Belmondoa s kojim je bila u ljubavnoj vezi do 1980., čak devet godina. Međutim, ta njezina najduža ljubavna veza, kako su pisali brojni talijanski i svjetski mediji, bila je problematična, pa se dvoje zaljubljenih na kraju razišlo.

Prvi uspjeh u filmu “Zloba”, dobila je Srebrnu vrpcu i Zlatni globus te nazvana seksi-ikonom

Njezini prvi počeci u umjetničkoj karijeri su reklamni spotovi za Coca Colu i poziranje za fotonovele, koje su osim u Italiji, plasirane u inozemstvo. Budući da je bila veoma lijepa i seksepilna, redatelj Antonio Pietrangeli pružio joj priliku 1964. s malom ulogom je debitirala u filmu “Božanstveni rogonja” i 1965. u filmu “Šesnaestogodišnjaci”. Prvu veću ulogu dobila je 1969. u filmu “Venere u krznu”, redatelja Massima Dallamano. Ali ona i redatelj nisu imali sreće jer je film cenzuriran i zabranjen! Zanimljivo da je film poslije šest godina prikazan u kinodvoranama, ali pod naslovom “Venerina zloba”.

Prvi uspjeh postigla je ulogom supruge violončelista u erotskom filmu “Glupi muškarac” i tada je po filmu zarađivala od 4 do 100 milijuna lira i stekla bogatstvo.

Prvi veliki uspjeh Laura Antonelli na filmskom platnu ostvarila je 1973. filmom “Zloba”, redatelja Salvatorea Samperija, u kome je glumila senzualnu konobaricu, a nastupili su glumci Turio Ferro i Alessandro Momo.

Tada su je novinari i filmski kritičari nazvali seksi-ikonom, a za tu ulogu dobila je nagradu Srebrna vrpca za najbolju glumicu koju je dodijelio Nacionalni savez talijanskih filmskih novinara. Dobitnica je i nagrade Zlatni globus za otkriće najbolje glumice.

Treba naglasiti da je, osim u erotskim i ljubavnim filmovima, imala uloge i u brojnim komedijama; “Špijuni dolaze iz sjevernog pola” (1966), “Oprostite, jeste li za ili protiv” (1966), “L’arcangelo” (1969), “Muška kosnica” (1971), “Ludi seks” (1973) i dr. Potom je igrala u filmovima “Prijatan” (1970), “Ljubavni  susret na Baliju” (1970), “Čovjek po imenu Sanjke” (1970), “Supružnici druge godine” (1971), “Angela” (1974) i drugi.

Visconti: Najljepša žena u svemiru!

Gledateljstvo širom svijeta zapamtilo je Antonellijevu po filmu iz 1976. “l’Inocente” (Nevin), poznatog talijanskog kazališnog i filmskog redatelja te pisca Luchina Viscontija, a glavne uloge igrali su poznati glumci Giancarlo Giannini i Rina Morelli. Zauvijek će ostati zapisana tadašnja Viscontijeva izjava o Lauri Antonelli: Najljepša žena u svemiru!

Mnogi su govorili i pisali da je ljepotica, jedna od najljepših glumica u svijetu, ali Visconti je rekao nešto zasebno, veličanstveno i povijesno. Naša Puljanka i Istranka, nažalost nikada se nije vraćala u rodni grad, iako je njen prijatelj Puljanin Ivan Pavičevac 40-ak godina pozivao da posjeti Pulu. Zbog posla nije dolazila, a kad više nije snimala filmove nije mogla doći zbog teške bolesti.

Snimila je 45 filma i dvije televizijske serije

Spomenuo sam redatelje s kojima je radila, ali igrala je i u filmovima poznatih redatelja Dina Risija, Maura Bologninija, Marca Vicarija, Ettora Scole, Carla Vanzine… Čak je imala glavnu ulogu u filmu “Scusa, lei e favore o contrario?” (Oprostite, jeste li vi za ili protiv?) koji je režirao slavni filmski glumac i komičar Alberto Sordi. Snimila je četrdeset i pet filmova, te dvije televizijske mini-serije “Ravnodušni” (1988), redatelja Maura Bologninija i “Očajna Giulia” (1989), redatelja Enrica Marije Salerna, koji je bio znatno poznatiji kao filmski glumac.

Glumila je u mnogim talijanskim i američkim reklamnim serijama. Osim spomenutih nagrada, dobitnica je TV nagrade David di Donatelo (1981), nagrada Zlatni globus za najbolju glumicu u filmu “Za mog Boga, kako sam pala” (1975), Grolla d’Oro za najbolju glumicu u filmu “Zloba” (1973) i Srebrna vrpca za najbolju glumicu u glavnoj ulozi u filmu “Zloba” (1973).

Sudska trakavica o kokainu i odšteti: tražila je 30 milijardi lira!

Imala je, osim ljubavnih, velikih problema u životu, ponajviše zbog droge. Tako je u noći 27. na 28. travnja 1991. godine u njenoj vili u gradu Cerveteri policija pronašla 36 grama kokaina. Prvostupanjski sud osudio je na 3 godine i šest mjeseci zatvora zbog preprodaje droge. Iako je tvrdila da je nevina i da je droga podmetnuta, rijetki su bili koji su joj vjerovali. To je bila velika afera o kojoj su izvijestili talijanski i mediji u gotovo cijelom svijetu. Što se, pak, tiče sudske presude, nakon žalbe drugostupanjski sud u Rimu 2000. oslobodio je krivnje.

Stoga je Laura Antonelli tužila državu i tražila odštetu od čak 30 milijardi lira! Bio je to novi skandal, a suđenje je postala nesvakidašnja “trakavica” koja je potrajalo nevjerojatnih trinaest (13) godina!! Presudu je dobila talijanska država, a glumica je pala u tešku depresiju, veoma se udebljala i završila u Centru za mentalno zdravlje Civitavecchia. Njezini odvjetnici tužili su sudu Ministarstvo pravosuđa Republike Italije, zahtijevajući novčanu odštetu, pa je 2003. dobila 10.000 eura. Žalila se na presudu, pa je sud presudio odštetu od 108.000 eura i plus kamate. Presudu je potvrdio Kasacijski sud u Rimu (u nas je Vrhovni sud).

Antonelli: ‘Dopustite da živim spokojno, zaboravite me!’

Laura Antonelli, bez obzira što je dobila presudu, što je ipak bila svojevrsna satisfakcija, za filmsku umjetnost je bila odavno “mrtva”! Pala je u još veću psihičku i golemu ekonomsku bijedu. Na inicijativu Općine Ladispoli, gradu u kome je živjela, 2009. godine određeni su joj odvjetnik koji je ujedno skrbnik, socijalna radnica i njegovateljica. S obzirom da su neke kolege i prijatelji znali u kakvom se stanju nalazi Laura, poznati glumac Lino Banfi, 3. lipnja 2010. objavio je apel – pismo u milanskom Corriere della Sera, najčitanijem talijanskom dnevnom listu, u kome je zatražio potporu Silvija Berlusconija, talijanskog “kralja medija” i Sandra Bandija, ministra kulturne baštine i djelatnosti. Glumac je o svojoj mlađoj kolegici, među ostalim, napisao da ima mjesečnu mirovinu od samo 500 eura! O tomu se pisalo i govorilo na cijelom Apeninskom poluotoku. Međutim, dogodilo se ono što nitko nije očekivao – oglasila se poštena i ponosna Laura Antonelli, odbila novčanu pomoć i izjavila: “DOPUSTITE DA ŽIVIM SPOKOJNO, ZABORAVITE ME!” (pod. A. Č.).

List Oggi: Na sahrani mnogi obični ljudi, malo VIP-suza

Pet godina kasnije, 22. lipnja 2015. godine umrla je od srčanog udara u 73. godini u malom stanu u Ladispoliju. Informaciju o njenoj smrti objavili su svjetski mediji. Pokopana je 26. lipnja, a na pogrebu su bili nazočni brat Claudio Antonelli (Antonaz), koji živi u kanadskom gradu Quebecu, bivša glumica Claudia Koll, glumac Lino Banfi, filmski redatelj Marco Risi i pjevač Simone Cristicchi. Poznati milanski tjednik Oggi na istoimenom portalu objavio je članak, a ja sam za iPress.hr prenio jednu rečenicu: “Lagan drveni lijes, portret njezinih dvadeset godina, mnogi obični ljudi, malo VIP-suza (…)”. Na sahrani Laure Antonelli bio je i Puljanin, njezin i moj dugogodišnji prijatelj Ivan Gianni Pavičevac, koji je rekao da se prije pokopa stotinjak ljudi okupilo u crkvi Santa Maria del Rosario da bi se posljednji put oprostili od velike glumice.

– Ne želim se prisjećati tog pogreba, sramota da nisu bili mnogi glumci i glumice te redatelji s kojima je radila, veli ljutito Pavičevac, koji je jedan od protagonista dokumentarnog filma o Lauri Antonelli – “Bez zlobe”.

Oni koji pročitaju ovaj članak – to je tek mali dio o životu i radu Laure Antonelli – mnogi će se sa mnom složiti da bi jednoga dana o njoj trebalo snimiti igrani film…

iPress.hr