Pretjerani hvalospjevi Milana Rakovca o knjizi i autoru koji se nije bavio proučavanjem žrtava kraških jama!

Povezani članci

• Protesti radnika firme “Binas” iz Bugojna: “Hoćemo plate i doprinose”
• Skener za politikantske krivotvorine
• Režiranje laži
• VELIKA ANKETA INFORADARA: Vjeronauku o školama ne želi 65 posto građana BiH
• Radionice za nastavnike, voditelje dramskih sekcija u sklopu 5. Juventafesta
• Heni Erceg: Lojalnost zlu

Istarski ogranak DKH-a u Puli objavio je knjigu “FOJBE, MIT I STVARNOST” povjesničara dr. sc. Davora Mandića…

U izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika (DHK) u Puli nedavno je izašla iz tiska knjiga “Fojbe, mit i stvarnost (Pula, 2002.) dr. sc. Davora Mandića, povjesničara u mirovini i bivšeg direktora Povijesnog i pomorskog muzeja Istre. Najprije je o knjizi vrlo pohvalno pisao novinar, književnik i prevoditelj Milan Rakovac iz Zagreba na zagrebačkom portalu Autograf.hr, a onda je u pulskom dnevnom listu Glas Istre – prilog IMPULS istarski magazin (8. listopada 2022.), ponovno objavio prikaz, ali ovoga puta čak na tri stranice s ilustracijama.

Foto: Istarski ogranak DHK

Člankopisac pod naslovom “Sve naše jamurine” s uokvirenim podnaslovom: “Davor Mandić daruje nam voluminozno djelo, a čestitke i uredniku Borisu Domagoju Biletiću te izdavaču, Istarskom ogranku DHK-a. “Fojbe, mit i stvarnost jest” kulturna dragocjenost, napose zbog objektivnosti, sučeljavanju nasuprotnih istina i “istina”. Suho zlato pak jesu poimenični spiskovi nastradalih na obje sukobljene strane: više od dvije tisuća poginulih u borbama, pobijenih zarobljenika, smaknutih civila od 8. rujna 1943. pa do konca Romellove (Rakovac, urednik članka i glavni urednik GI ne znaju da se Rommelova piše s dva slova mm a ne s dva slova ll – op. A. Č.) ofenzive: od toga oko 1000 na ustaničkoj strani, te oko tri stotine na suprotnoj…”.

Što reći o člankopiscu Rakovcu i autoru dr. sc. Mandiću?

Rakovac je poznat po tomu kada hvali onda to čini na pretjerani način, pa to važi i sa dr. sc. Mandićem i njegovim djelom, ali riječ je istarskom Zagrepčaninu koji se i dosad (kao autor članaka i kolumni), pišući o žrtvama istarskih jama i onoj u Bazovici kraj Trsta, objavio različite brojke, točnije uveličao žrtve, gotovo isto, ako ne i pretjerano u odnosu na hrvatske i talijanske povjesničare, književnike i brojne novinare (talijanske). Velika većina talijanskih autora i više novinara ultradesničarskih i proustaških medija u Hrvatskoj za žrtve jama osudili su titine (Titove partizane, komuniste i pripadnike OZN-e – op. A. Č.). Kad je riječ o autoru knjige, obima 500 stranice, dr. sc. Mandića, neuobičajeno i simptomatično da povjesničar napiše djelo o fojbama, a tu problematiku nikada nije proučavao! S obzirom da sam se u svojstvu novinara istraživača i, sada od kada sam u mirovini, gotovo trideset i pet godina bavio tom temom, valjda se mogu kritički osvrnuti na svaki rad ili knjigu o fojbama. Objavio sam veliki broj članaka i intervjue s pojedinim talijanskim povjesničarima i novinarima, no dosad nisam vidio i pročitao (prije tiskanja knjige) ni jedan Mandićev članak ili rad. Možda griješim, ali ako to nije istina, spremna sam mu se ispričati.

U odnosu na problematičnog Rakovca, koji o tomu nije napisao ni jednu objektivnu rečenicu, čak da je dr. sc. Mandić objavio jedan ili dva članka(?!), tvrdim da je imao veliku smjelost i hrabrost upustiti se problematičnu temu i napisati tako opširnu knjigu.

Budući da sam pročitao veliki broj knjiga o fojbama talijanskih autora, uglavnom povjesničara i novinara, utvrdio sam da su prepune povijesnih krivotvorina!!! Devedesetih godina sudjelovao sam na okruglom stolu i konferenciji za novinare koju je u svojoj prostoriji organizirao SUBNOR istarske županije u Puli. Tada sam pročitao referat “Fojbomanija u talijanskim knjigama i medijima” (sada dopunjujem referat pod naslovom “Fojbomanija u talijanskim knjigama, medijima i filmovima”), moram istaknuti žalosnu činjenicu da od kolega novinara o mom referatu izvjestila je samo Carla Rotta, novinarka riječkog dnevnog lista La voce del popolo i dio referata iz tog lista prenijeli su neki talijanski ljevičarski mediji. Ovo navodim da bih dao do znanja široj javnost da mi je ta tematika poznata.

Zanimljivo da na okruglom stolu i konferenciji za novinare s temom Fojbe (jame) nije sudjelovao dr. sc. Davor Mandić, a zasigurno bi bio pozvan da se bavio tom temom.

Biletić napravio veliku i neoprostivu pogrešku što je za recenzenta uzeo dr. sc. Sobolevskog!

Sve navedeno daje mi za pravo da, osim spiskova, koje je istaknuo Rakovac i opet pretjerano piše da je to “suho zlato”, na puna usta hvali Borisa Domagoja Biletića, koji je imao dvostruku ulogu, čelnik je izdavača i urednik knjige, a zapravo je učinio velike i neoprostive pogreške. Kao prvo, za recenzenta, uz prof. dr. sc. Ive Goldsteina, povjesničara i predavača na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uzeo je dr. sc. Mihaela Sobolevskog, povjesničara Rijeke, o kojem ću nešto kasnije napisati zašto ga je morao  izostaviti.

Autor knjige dr. sc. Mandić govorio je Rakovcu o pojedinim talijanskim povjesničarima i sveučilišnim profesorima koji su pisali o fojbama, pa je tako na Rakovčev tanjur stavio; Roberta Spazalija, Claudiju Cernigoi (ona je novinarka i s njom sam napravio intervju za zagrebački tjednik Obzor kada je izašla njezina knjiga “Operazia foibe…”), Gaimpaola Valdevita, Raoula Pupa i slovensku povjesničarku Nevenku Troha. Doista premalo za istarsku i širu javnost, a samo u Italiji tiskano je blizu dvjesto (200) knjiga o žrtvama fojbi i egzodusu Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacija, a za mnoge od njih dr.sc. Davor Mandić i Milan Rakovac nisu nikada čuli, a kamoli vidjeli i pročitali!! Na temelju spomenutih povjesničara i novinarke te drugih autora, koji su pisali o istarskim jamama, temelji se Mandićeva knjiga.

U članku Rakovac je objavio citat buduće talijanske premijerke Giorgie Meloni: “Ja sam žena, ja sam majka, ja sam hrišćanka!” Meloni je izjavila da je kršćanka a ne hrišćanka!!

Zašto  Mandić i Rakovac prešućuju Giacoma Scottija i knjigu “Krik iz jame”?

Kao što rekoh, dr. sc. Mandić je spomenuo samo neke autore knjiga o fojbama, ali SIMPTOMATIČNO JE DA NIJE SPOMENUO KNJIGU RIJEČKO-TRŠĆANSKOG NOVINARA ISTRAŽIVAČA I KNJIŽEVNIKA GIACOMA SCOTIJA “KRIK IZ JAME” (pod. A. Č.), čiji je nakladnik “Adamić” iz Rijeke i koja je tiskana 2008. godine. Knjiga je prije izašla na talijanskom jeziku i to je prvo djelo o fojbama u Hrvatskoj! Nisam jedini koji je pohvalio tu knjigu, ali autor koji je uvelike kritiziran u Italiji i s kojim sam početkom 80-ih godina vodio polemiku u svezi knjige “Novi prilozi za biografiju Josipa  Broza Tita”, Vladimira Dedijera, u sarajevskom tjedniku Svijet i od tada uopće ne komuniciramo. Ali držim da je to najbolje ili jedno od najboljih knjiga o fojbama u Europi i svijetu. Jer, neupućeni, a među njima su Rakovac i dr. sc. Mandić, nemaju pojma o tim falsificiranim knjigama!!

Što se, pak, tiče recenzenata knjige “Fojbe, mit i stvarnost” za dr.sc. Mihaela Sobolevskog odgovorno tvrdim da je Boris Domagoj Biletić, predsjednik IO DHK u Puli, nije ga trebao angažirati (GIas Istre je objavio presliku recenzije u kojoj su potpisani prof. dr. sc. Ivo Goldstein i dr.sc. Mihael Sobolevski). Ako netko na taj način kritizira urednika i recenzenta tada obvezatno mora imati argumente. Taj je povjesničar, Sobolevski, bio je urednik, zajedno s velikim talijanskim neoiredentistom Amletom Balarinijem, knjige na talijanskom i hrvatskom jeziku pod naslovom “Le vittime di nazionalita italiana a Fiume e dintorni (1939-1947) – Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947.) koju su izdali Societa di stuidi Fiumani Roma i Hrvatski institut za povijest Zagreb. Knjiga o kojoj se malo zna, jer su mediji malo pisali i to neobjektivno!

Povjesničar Sobolevski s talijanskim neoiredentima na promociji knjige u Rimu!

Zbog toga autor ovog napisa, bez obzira što je tiskana 2002. godine, sprema opširni kritički osvrt. Jer sramotno je da su se Hrvatski institut za povijest u Zagrebu – u tom gradu imamo još dva slična instituta –  i dr. sc. Mihael Sobolevski pačati s talijanskim neoiredentistima, koji su objavljivali radove i knjige protiv Tita, komunista i partizana, a o zločinima talijanskih fašista ni slovca! Naime, tko dobro poznaje djelovanje neoiredentista i neofašista u Italiji isto tako dobro znaju da je Societa di studi Fiumani (Društvo riječkih studija) stara neoiredentistička udruga koja je uveličavala zločine pripadnika NOP-a u  Jugoslaviji! Ali o zločinima koje je počinila Mussolinijeva fašistička vojska u Abesiniji, Jugoslaviji, Albaniji, Grčkoj, Francuskoj i SSR-u nisu objavili jedan, jedini rad, a kamoli knjigu!

Još je veća sramota, a o tomu će moći progovoriti naši čitatelji, da je dr. sc. Mihael Sobolevski u vrijeme SFR Jugoslavije, objavio više radova i dvije knjige o predsjedniku Josipu Brozu Titu!! On je, dakle, povjesničar za obje strane: Titove i talijanskih neoiredentista i neofašista!!

Na kraju ovog raporta po prvi put upoznajem javnost da je dr. sc. Mihael Sobolevski bio nazočan na promociji spomenute knjige/zlodjela, obima 706 stranica, u Rimu, dakako zajedno sa skupinom neoiredentista!