Premijerov stoj na trepavicama
Povezani članci
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Digresija: U subotu 19. februara/veljače u ranim jutarnjim satima uhapšen je u svom domu ministar prostornog uređenja, građevinarstva i državne imovine u hrvatskoj vladi Darko Horvat.
16. februara/veljače, premijer Andrej Plenković implementirao je u hrvatski politički diskurs trepavice, čekinjasto tkivo, koje kod sisavaca ima funkciju zaštite oka, a kod ljudi ima i dodatnu estetsku funkciju, posebno kod žena. Naime spomenutog dana Andrej Plenković je komentirajući pokretanje inicijative jedne opozicione stranke, o smjeni ministra privrede i održivog razvoja Tomislava Ćorića, poznatijeg kao t.ć., izjavio: “Da na trepavicama stoje do kraja mandata, neću maknuti nikoga. Na trepavicama da stoje, to je prva stvar. Je li to Horvat, Ćorić ili netko drugi, isto će im se dogoditi, kao što im se dogodilo svih ovih šest godina“.
Većina onih koji su ovu izjavu čuli ili pročitali, percipirala ju je kao još jedan u nizu nervozan, prepotentan, osoran, drzak i prezriv odgovor na zahtjev koji dolazi iz opozicionih redova. Ali nije samo to, nego mnogo više. Odgovor, ili komentar premijera, osim što je politički nekorektan je nelogičan i u biti opasan. Premijer nije rekao, kako neće smijenit ministra zato što dobro radi svoj posao, ili nije počinio prekršaj koji bi to zahtijevao, već ga neće smijenit jer to traži opozicija. On je time presumirao, da do kraja mandata niti jedan ministar neće počinit nikakav korak koji bi bio štetan za vladu, ministri su dakle bezgrešni, ili zaštićena kasta. Oni sada imaju bianko mjenicu da mogu radit što ih je volja i da za to neće snosit odgovornost. Takvim tvrdim stavom, premijer je odstupio i od pravila uobičajenog u politici i diplomaciji, koje glasi „nikad ne reci nikad“.
Još se ni tinta nije osušila u medijima koji su prenijeli vijest, kad u subotu stiže informacija o hapšenju ministra Horvata, kojemu je određen istražni zatvor. Šta mu je sad činiti, na upit novinara, hoće li smijenit ministra Horvata, odgovara da po zakonu ministar koji je uhapšen, ne može obavljat svoju funkciju. Dakle može se reći da u ovom slučaju zakon spašava premijera, da ne mora pojest ono u što je pred sama tri dana pljunuo.