O LJUBAVI SDA S DODIKOM PREKO LEĐA VLASTITOG NARODA: Jesu li Bošnjaci u RS postali građani drugog reda?

Povezani članci

• Kako sprečavati fašizam bez suvišnog “Zašto”
• Odred Bosna – ‘Vojnici sreće’
• EU.Terpe prva opera za inkluzivnu Europu
• Klauški: Horvatinčić je čovjek koji je navikao da gazi one koji mu se nađu na putu
• Na današnji dan prije 27 godina srušen je Stari most
• Porodica Medan od završetka rata čeka obnovu svoje kuće u Mostaru, evo šta kažu u nadležnim institucijama

Roditelj sam troje djece (pred)školskog uzrasta i živim skoro devet godina u Republici Srpskoj. Manjina smo. Poštujem ljude i običaje u mjestu u kojem živim, poštuju i oni mene (uglavnom), kao legalista poštujem pravila i zakone u dijelu države u kojem živim, a koji bi trebalo da budu jednaki za sve.

Ali nisu. Samo zahvaljujući tome što sam, na neki način, javna ličnost i što imam solidan posao, moj je život ovdje nešto lakši, iako ne lagan. Ali je kao takav bio podnošljiv sve dok moje najstarije dijete (7 godina, drugi razred) nije krenulo u školu. Moje najstarije dijete jedina je Bošnjakinja u razredu od 22 učenika. Predsjednik je razreda i dobar drugar. Jedan od najboljih učenika. Drugari je vole – ona voli drugare. Jako je privržena i voli obje svoje učiteljice (jednu u redovnoj nastavi, drugu u produženom boravku), ali znam da vole i one nju. I sa ovim se sva sreća nas kao roditelja tu završava.

Od tog dijela počinje plansko indoktriniranje mog djeteta (kao i sve druge djece, naravno) snažnim nametanjem vjere i „bolesnim“ obrazovnim sistemom u kojem sekularizam ne postoji, u kojem je istorija/historija/povijest skrojena po želji sistema, počinje kršenje naših najosnovnijih ljudskih prava samim osporavanjem prava na vlastiti jezik kojeg zovemo „bosanski“ i osjećamo ga tako. Kao takav, bosanski jezik je prihvaćen i priznat u ostatku svijeta, samo nije u Republici Srpskoj.

Tokom ove godine i pol, od početka školovanja mog djeteta, kroz mnogobrojne lekcije u udžbenicima, školske slave i proslave, „izložbe“ u školskom holu (koji tako često, ili mnogo češće liči na crkveni hol, a ne na obrazovnu ustanovu) desilo se mnogo situacija povezanih sa jasnom genezom nastanka strateškog plana osmišljenog unutar sistema koji vlada u RS: nastojati maksimalno obezvrijediti kulturu i historiju Bošnjaka i Bosanaca u RS, i pokušati ih „asimilirati“ i približiti običajima pravoslavlja kroz klerikalizaciju društva i sve agresivniji vjersko-ideološki fundamentalizam (pri tome, želim jasno da naglasim da sva „manjinska“ djeca širom BiH prolaze slična iskušenja, ali je potpuno i nedvosmisleno jasno da je situacija u RS daleko najgora i gotovo kritična).

U svemu tome, druga ključna (ili prva) odgovornost za ovo neizdrživo stanje je na bošnjačkim političarima, kvazipatriotama, ratnim profiterima, podrumašima i pobjeguljama, koji su s godinama u sadejstvu sa partnerskim SNSD-om razvili iznimno efikasan plan održavanja pozicija moći. Što više retoričkih strijela, verbalnih prijetnji, pozivanja na čast nacije i vlastite religije, što više straha i nestabilnosti, to veća i izvjesnija mogućnost da će još dugo vladati svima nama i živjeti u svom nadrealnom svijetu luksuza i izobilja.

Najodgovorniji od njih svakako je samozvani bošnjački lider i predsjednik „temeljne“ stranke u Bošnjaka Bakir Izetbegović, koji sve ove godine drži leđa okrenuta Bošnjacima u RS, niti ga oni zanimaju. Drugi na toj listi je vječiti potpredsjednik RS sa dragom adresom boravka u Tuzli, Ramiz Salkić, a treći aktuelni potpredsjednik Narodne skupštine RS Senad Bratić, zbog same težine funkcije koju sada obnaša (ali i onih koje je ranije obnašao).

Ovo su ključna pitanja za njih, a tiču se eventualnog opstanka u Republici Srpskoj moje porodice (a tako vjerujem i hiljada porodica u sličnoj poziciji):

Zašto godinama obmanjujete Bošnjake u Republici Srpskoj zapaljivom i unaprijed dogovorenom retorikom „sa mrskim neprijatljima“ iz SNSD-a, i time im dodatno otežavate položaj?

Zašto obmanjujete roditelje bošnjačke djece tobožnjom „borbom“ za legitimiranje bosanskog jezika u školama u RS i ravnopravan konstitutivni status, budući da ste ne trepnuvši dopustili da mnoge škole u RS od obrazovnih ustanova prerastu u polusakralne objekte za vjersko indoktriniranje djece?

Zašto ste bošnjačku djecu i roditelje u školama u kojima su od septembra i početka škole zidovi oblijepljenji svecima i reformatorima srpskog jezika (u situaciji kada se bosanski isključivo negira i ne priznaje) pustili “niz vodu”?

Foto: Trenutni izgled hola jedne od osnovnih škola u RS

Da li vas je imalo sram zbog toga?

Zašto lažete i obmanjujete Bošnjake da se borite za njihova prava, kada se borite samo za vlastite položaje i bankovne račune?

Zašto lažete i obmanjujete Bošnjake da „činite sve“ kako bi zaštitili prava konstitutivnosti u RS ali i interesa države, kada se, primjera radi, iz udžbenika prirode za 2. razred osnovne djeca isključivo uče o svecima i Srpskoj?

Zašto niste apsolutno ništa učinili za poboljšanje položaja i statusa Bošnjaka u RS, već ste umjesto toga gledali isključivo vlastiti interes, interes vaše stranke i vama bliskih ljudi i „klijenata“?

Zašto zloupotrebljavate sredstva pomoći koja su namijenjena Bošnjacima u RS na način da vaši prijatelji, poznanici, članovi stranke imaju apsolutni prioritet?

Zašto ste dopustili da Bošnjacima u RS životi prevashodno zavise od vlastitih veza i utjecaja u društvu, a tek neznatno ili nikako od prava koja im kao konstitutivnom narodu pripadaju?

Koliko i kako se „borite“ za Bošnjake u RS, gospodine Salkiću, potvrđuje i to što ste kao potpredsjenik RS (u drugom mandatu) vašu djecu izmjestili u Tuzlu na školovanje (gdje vam živi kompletna porodica!), iako ste iz Bratunca, a moja se školuju u Republici Sprskoj, iako sam iz Sarajeva, u kojem posjedujem i vlastiti stan.

Koliko i kako se borite za Bošnjake u RS, gospodine Izetbegoviću, potvrđuje i to da ste posljednji put posjetili Banjaluku prije nekoliko godina, nakon čega se status Bošnjaka ovdje samo pogoršavao.

Koliko i kako se borite za Bošnjake u RS, gospodine Bratiću, potvrđuje i najprostija vidljiva činjenica da za njih unazad godinama niste učinili ništa, dok je za vas SNSD učinio tako mnogo, pa i samim vašim imenovanjem za potpredsjednika Narodne skupštine, odnosno nedavnim spašavanjem „vaše glave“.

Bošnjacima će u RS biti bolje tek kada crkve i džamije izađu iz škola, a popovi i hodže iz razreda, onda kada školski sistem utemeljen na vjerskoj indoktrinaciji bude imao osjećaj poštovanja prema osnovnim ljudskim pravima i onih mališana i njihovih roditelja koji ne žele da im se djeci nameće kult obožavanja svetaca, jer im ni sami nužno ne nameću potrebu upražnjavanja vlastite vjere dok ne odrastu i sami odluče šta žele.

Bošnjacima u RS će biti bolje tek onda kada maturante ne budu vodili sa maturske proslave ravno u crkve među popove, koji tih dana zgrnu ogroman novac od naivnih roditelja (pa sve je u novcu, zar ne?)

Na kraju, Bošnjacima, ateistima i agnosticima u RS (kao i Hrvatima, odnosno Srbima u Federaciji) će biti bolje tek onda kada vas i vaših partija ne bude na političkoj sceni, jer sama suština vaših politika i ideologija proizilazi iz vještački produciranog straha od drugog i drugačijeg, od građanskog, od individualiteta kao opasnosti za kolektivitet, a zapravo se temelji na šovinizmu i ksenofobiji kao efikasnom oružju za sijanje mržnje među narodima i vječiti osjećaj straha.

S poštovanjem,

roditelj Almedin Šišić

inforadar.ba