Novinarka BNTV Ljiljana Faladžić-Jekić nakon napada: Čovjek kojeg znam više od 10 godina nazvao me „kučkom“ i „fukarom“, ali prihvatila sam izvinjenje

Povezani članci

• Glas njihov je tišina
• Generalni štrajk u RS: Ni Monika ne pomaže
• Svi putevi oko Boske vode do Dodika
• Pravda za Davida: Policija prijavljuje, sud oslobađa
• Katarzom protiv SAO litija
• Migranti švicarskoj televiziji: Hrvatska policija nas je istukla, pa pokrala

Foto: interview.ba

Posljednju sjednicu Kriznog štaba Grada Bijeljina 2. novembra ove godine, na kojoj su članovi štaba trebali raspravljati o alarmantnoj epidemiološkoj situaciji u drugom gradu Republike Srpske po broju oboljelih od COVID 19, zasjenio je verbalni i fizički napad Predraga Lopandića, šefa Odsjeka za odnose sa javnošću Grada Bijeljina na novinarku BN Televizije Ljiljanu Faladžić-Jekić. Naguravanje i povike „kučko“ i „mrš“ šefa Odsjeka za odnose sa javnošću, aktuelni gradonačelnik i šef Kriznog štaba Mićo Mićić nije javno adresirao ni tada ni danas, niti je disciplinski kaznio Lopandića. Dan poslije Lopandić je uputio javno izvinjenje zbog svog ponašanja tokom ove „epizode“ svojoj porodici, prijateljima, medijima, stanovništvu Republike Srpske i naposljetku kolegici Faladžić-Jekić.

Da li je prihvatila izvinjenje, koliko je težak kruh novinarke, zašto je Lopandić fizički i verbalno napao, koja je čudna moć izbornih kampanja na ljudsko ponašanje…samo su neka od pitanja na koje je urednica i voditeljica Faladžić-Jekić odgovorila za naš portal.

FALADŽIĆ-JEKIĆ O SEKSIZMU: Mogu ipak reći da su izbori specifični. Ta vlast nekako poremeti kod ljudi osjećaje za ponašanja i kulturu, svi se poremete, promjene u tih mjesec dana, toliko svi grabe za tom vlašću, za tim foteljama… Posebno se dešavalo na tim izbornim kampanjama nedolična ponašanja, nabacivanja i incidentne situacije, vrijeđanja.

INTERVIEW: Ljiljana, šta ste to uradili na sjednici Kriznog štaba Bijeljine 2.11.2020. da „zaslužite“ da Vas fizički i verbalno napadnu?

Faladžić-Jekić: Šta sam ja uradila? Zanimljivo pitanje. To bi trebalo pitati nadležne u Gradskoj upravi Bijeljina.

INTERVIEW: Možete li nam opisati kako je taj dan napada tekao? Šta se u stvari dešavalo?

Faladžić-Jekić: Bila je zakazana sjednica Kriznog štaba za vanredne situacije grada Bijeljina na kojoj je trebalo da se raspravlja o ozbiljnoj epidemiološkoj situaciji. Bijeljina je druga u RS po broju zaraženih, a već je prethodnih dana bilo nagovještaja da će taj broj biti iz dana u dan sve veći, a da su smještajni kapaciteti gradske bolnice veoma mali. Pitanje je bilo gdje će taj veliki broj zaraženih ljudi biti smješten u narednom periodu. Bila je informacija da bi o tome trebalo da se raspravlja upravo na ovoj sjednici kriznog štaba, kao i o neslaganjima između članova kriznog štaba oko smještaja pacijenata, generalno oko epidemiološke situacije.

Dakle, u javnost je procurila informacija da bi zaražene osobe trebale da budu smještene između ostalog u jednoj zgradi na novom gradskom groblju u Bijeljini. I vjerujte po nekim komentarima koji smo mi kao BN televizija i sajt dobijali to je zaista odjeknulo kod građana. Gdje ćete sada zaražene ljude smještati u neku zgradu gdje svojim očima gledaju groblje, kakvu im poruku šaljete? Bukvalno još će kratko da žive, da gledaju očima u smrt! Ja sam to tako doživjela, da su ljudi jednostavno otpisani, pitanje je vremena, „još malo ste tu pa nema ništa od vas“. I kad nam je poslana najava – dopis iz Gradske uprave da će biti sjednica mi smo krenuli tragom te informacije, da je provjerimo. Samo da napomenem, i u petak (30.10.op.a.) zasjedao je Krizni štab. Nama ni tad u petak nisu dozvolili da prisustvujemo sjednici. Isto sam u pitanju bila ja. Šef kriznog štaba, aktuelni gradonačelnik Mićo Mićić mi je taj dan na pressu na pitanje „Jesu li zatvorene sjednice?“ rekao da nisu. Nije neka praksa da novinari prate ove sjednice, ali od marta kad je počela korona da se širi, ja sam lično prisustvovala na nekoliko sjednica Kriznog štaba. Kako je epidemiološka situacija s vremenom postajala sve ozbiljnija, praksa je bila da oni zasjedaju i pošalju samo saopštenje kad se završe sjednica ili pošalju najavu da snimatelji i fotoreporteri snime kadrove i onda najave press pola sata-sat poslije.

INTERVIEW: Da li je na dopisu o najavi sjednice Kriznog štaba 2.11. pisalo da je sjednica zatvorena za medije?

Faladžić-Jekić: Ne, nije pisalo da je zatvorena za medije, ali je pisalo da snimatelji i fotoreporteri dođu da snime kadrove u dva sata kad počinje taj press.

INTERVIEW: Predrag Lopandić vas je koliko sam vidjela na snimku i fizički i verbalno napao. Odakle mu pravo? Da li ga je gradonačelnik Bijeljine disciplinski kaznio, ukorio, uklonio s posla…bilo šta?

Faladžić-Jekić: Nije, koliko znam nije. Kako god to ovako izgledalo nije Bijeljina velika sredina, svi se mi novinari i novinarske ekipe međusobno poznajemo. Prije smo Predrag i ja češće sarađivali na terenu, posebno kad su bile izborne kampanje. Predraga znam sigurno više od deset godina i uvijek smo imali korektan odnos, i upravo zbog toga mene je iznenadio ovaj njegov odnos prema meni. Ja se nisam obraćala njemu, već sam u ponedjeljak išla ciljano da pitam šefa Kriznog štaba, koji je u petak rekao da možemo prisustvovati, ako može da prisustvujem? Ako šef Kriznog štaba kaže da ne može, onda ne može. Moj neki utisak je… svako čuva svoje radno mjesto, koje je danas teško pronaći u ovom vremenu i prostoru gdje živimo,  i vjerovatno odatle taj, mogu li tako reći, taj neki podanički odnos prema svom šefu…

INTERVIEW: Kako ste se osjećali u trenutku napada?

Faladžić-Jekić: Tu na vratima, kada mi nije dozvolio da uđem, kad je držao laptop i gurnuo me, vjerujte u tom momentu nisam ni bila svjesna šta se dešava. Imala sam svoj neki cilj, jer nisam dobila odgovor od gradonačelnika tj. šefa kriznog štaba. Međutim, kada je on nastavio i dalje,  pogled, ta neka drskost, onda sam i ja ljutito odgovorila i pitala zašto se tako ponaša prema meni, nema razloga.

Međutim on je u tom momentu izgubio kontrolu. Ja sam, da budem iskrena, iskulirala, samo prošla i sjela, ako mi budu rekli da izađem, izaću. Vjerujte, šef kriznog štaba uopšte nije odreagovao. Ali je Predrag pozvao obezbjeđenje. Čovjek je došao, vidio da se ništa ne dešava i svo vrijeme je stajao pored mene. I u tom momentu, u toj nervozi, Predrag je doletio i na uvo mi šapnuo, vidjeli ste to na onom snimku „kučko, fukaro.“ E to je mene vjerujte šokiralo! Nisam mogla da vjerujem da je to čovjek kojeg znam 10 godina, ničim ga nisam uvrijedila, nisam dala povoda, radila sam svoj posao…to me je šokiralo.

INTERVIEW: Jeste li izašli sa sjednice tada?

Faladžić-Jekić: Ostala sam da sjedim. A i on je sjeo. Niko mi ništa nije rekao, ni šef kriznog štaba, ni obezbjeđenje, ja sam pratila sjednicu do kraja.

Niko mi ni poslije na presu nije rekao „zašto sam sjedila, šta sam radila“, ne.  Ali nakon sjednice, kad sam ulazila u malu salu gdje se održava press konferencija, Predrag koji je već sjedio na svojoj stolici šefa pressa pri ulasku u salu mi je počeo govorili „Mrš, mrš“ ….što je mene još dodatno šokiralo.

Iskreno, kod meni se tad rodio taj neki revolt, ali sam sebi rekla „smiri se, ne treba ti da budeš žustra.“ Poslije sam na snimku vidjela da sam mu rekla da nema prava da se dere na mene. Na njegov komenter o mom ponašanju ja sam mu rekla „dobro, povedi računa o svom ponašanju obzirom na poziciju koju obavljaš, ipak si ti ovdje u gradskoj upravi, obavljaš jednu javnu funkciju.“

INTERVIEW: Da li vas je bilo strah?

Faladžić-Jekić: Iskreno ja se ne bih bavila ovim poslom da imam strah. Odmah ću vam sad reći, ja nisam ni u jednoj političkoj partiji. Ne mogu reći „svi su isti“, ali mogu reći da te političare stavljam na jedno stranu u odnosu na drugu stranu gdje su obični građani, običan narod. Uvijek osluškujem glas naroda, šta mi kaže komšija, majka, rodica, tetka, drugari, prijatelji. I tom logikom se vodim, a političare vjerujte manje-više sve između redova. I onda vjerujte da nemam nikakav strah prema njima

INTERVIEW: Da li Lopandić dolazi na posao?

Faladžić-Jekić: Da, danas je držao press konferenciju na kojoj se izvinio svojim prijateljima i porodici.

INTERVIEW: Zašto se izvinjava prijateljima i porodici, što se nije izvinio Vama?

Faladžić-Jekić: Između redova jeste. U međuvremenu poslao mi je SMS poruku u kojoj se izvinio i rekao da mogu slobodno doći i prisustvovati sjednicama Kriznog štaba. Odgovorila sam mu da se opusti, da je od nas dvoje napravio medijske zvijezde, malo sam se našalila, to je sve život i idemo dalje.

INTERVIEW: Jeste li bili preblagi? „Idemo dalje“ nakon „kučko“ i fizičkog napada?

Faladžić-Jekić: Postoji tu sud javnosti. To je jedan vid muške drskosti, pokazivanje moći i jačine da on radi u gradskoj upravi.  BN TV, gdje ja radim, najgledanija je medijska kuća u RS i sad znate kakvi su ti politički odnosi, šta se u posljednje vrijeme sve izdešavalo, da je aktuelni gradonačelnik prešao da kažemo u suprotni tabor. Ljudi to sve posmatraju, medije rangiraju s jedne i s druge strane. Petnaest godina radim na BNTV, ni direktor ni glavni odgovorni urednik mi nikad nije rekao da se striktno držim samo jedne strane, a da nema druge u priči. Ali je drugo što mi nemamo pristup. Toliko sam dopisa institucijama RS poslala za gostovanje u našim emisijama. Mi nikad nismo dobili odgovor! Ma ni odgovor da ne mogu da dođu! Ja sam lično i prije imala nekih incidenata sa aktuelnim gradonačelnikom upravo povodom prelaska u SNSD. Samo što sam postavila pitanje da li je tačno da će biti kandidat SNSD, to je bilo negde u februaru-martu, aktuelni gradonačelnik je bio izrevoltiran tim pitanjem i stvorio je od tada neku predstavu, da sam ja neki novinar koji njega provocira, kad me vidi na terenu ne voli da me vidi…Ovo je možda neki uvod zašto se Predrag, kao njegov šef odnosa sa javnošću, tako ponašao prema meni.

INTERVIEW: Da li bi se muškom kolegi ovo moglo desiti, da mu neki šef PR-a kaže da je konj, kreten i da ga fizički izgura sa sjednice? Radite kao novinarka skoro 20 godina. Da li je kruh novinarke teži od muškog?

Faladžić-Jekić: Sumnjam da bi baš odreagovao ovako kao prema meni, kao prema ženi.

Vjerujte da jeste, mnogo je težak, mnogo je odricanja pogotovo ako imate djecu i porodicu, i ako prvenstveno volite ovaj posao. Ako baš hoćete da se bavite novinarstvom, baš treba dosta vremena truda i odricanja…neko mora da trpi sa vaše strane.

INTERVIEW: Koliko često ste se tokom karijere susretali sa seksizmom i drugom vrstom uvreda ili je to više incidentno?

Faladžić-Jekić: Bilo je svega. Mogu ipak reći da su izbori specifični. Ta vlast nekako poremeti kod ljudi osjećaje za ponašanje i kulturu, svi se poremete, promjene u tih mjesec dana, toliko svi grabe za tom vlašću, za tim foteljama… Posebno se dešavalo na tim izbornim kampanjama nedolična ponašanja, nabacivanja i incidentne situacije, vrijeđanja…Obično su to neke kritične situacije. Na primjer poplave povodom kojih sam imala incident sa aktuelnim članom Predsjendištva BiH Miloradom Dodikom, isto samo zbog jednog pitanja na kojem sam insistirala jer nisam dobila odgovor. I kad nastavite da postavite pitanje, jer niste dobili odgovor, onda ispadate incidentna osoba!

INTERVIEW: Na kraju jučerašnjeg pisanog obraćanja javnosti Lopadić se izvinio na kraju dopisa i vama. Jeste prihvatili izvinjenje?

Faladžić-Jekić: Poslao mi je i direktnu pismenu poruku na SMS. Prihvatila sam to izvinjenje, nisam osoba koja zamjeram. Vjerujem da je to uradio u afektu ali ipak smatram da, nezavisno od situacije, treba imati granicu i voditi računa šta ide u javnost. Prihvatam Predragovo izvinjenje, vidim da se pokajao, rekla sam vam šta može biti motiv za takvo ponašanje koje me je šokiralo i uvrijedilo kao ženu i kolegicu. Treba imati dozu i straha, jer ovo može biti opomena da sutra vodimo računa kako se ponašamo. Mi živimo u 21 vijeku, a ne u nekom vijeku gdje nam je kultura ispod svakog nivoa. Svuda ima paparazza, sve se snima, sve se gleda. Treba biti čovjek u svakoj situaciji.

interview.ba