Neoiredentistička “Unione degli Istriani. Libera Provincia dell’Istria in Esilio” obilježila “Dan oslobođenja grada Trsta od jugoslavenske okupacije” koju želi Savez Istrijana
Povezani članci
- Peticija za novu istragu o Matijanićevoj smrti
- O priči i pričanju
- Talijanski partizanski nacionalni savez ANPI poslat će zahtjev za financiranje međunarodne antifašističke mreže za borbu protiv fašizma
- Lana Pudar ispisala historiju i osvojila bronzu na Svjetskom kupu u Kazanju
- ZAŠTO DEKAN FPN PODRIVA USTAV SVOJE DRŽAVE: Za koga filuje Filandra?
- Da li smo zaista sahranili oca ili nekog drugog? Decenije bez smiraja
Foto: Savez Istrijana. Slobodna provincija Istra u egzilu
ZBOG ČEGA GENERALNI KONZULAT U TRSTU I VELEPOSLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE NISU REAGIRALI NA NESVAKIDAŠNJI POLITIČKI SKANDAL KOJI SU ORGANIZIRALI MILITANTNE IZBJEGLICE IZ ISTRE.
Neoiredentistička “Unione degli Istriani. Libera provincia dell’Istria in Esilio” (Savez Istrijana. Slobodna provincija Istra u egzilu), čije je sjedište u strogom središtu Trsta, 12. lipnja ove godine u tom gradu obilježila je “Dan sjećanja oslobođenja Grada Trsta od jugoslavenske okupacije koju želi Savez Istrijana”. Dakle, više ne postoje načini kojima su od 1918. do 2022. godine Talijani okrvavili i uprljali ruke nad Hrvatima, ali i većini stanovnika Republika bivše Jugoslavije, a sada organiziraju nepotrebne svečanosti.
O tom skandalu pišem tek sada, jer hrvatski mediji u Trstu nemaju svoje dopisnike, a jedan hrvatski novinar u Rimu ne stigne do svih informacija, osobito o onima koje se događaju daleko od glavnog grada Italije, iako postoji internet koji itekako može dobro doći u ovakvim skandaloznim svečanostima.
Što se to, zapravo, dogodilo u nama ne baš dalekom Trstu? Prema informaciji koju je na portalu Saveza Istrijana, najveće udruge izbjeglica Iz Istre u Italiji i svijetu, skupini u gradu Trstu i Zajednici Istrijana sinula je u glavu ideja – nemaju što pametnije raditi – da u nedjelju, 12. lipnja u povodu 1945. godine kada je održana proslava, odnosno obilježavanje Dana oslobođenja Grada Trsta od jugoslavenske okupacije (pustio sam kako si napisali, navodnike ću im staviti gdje im je mjesto – op. A. Č.). Nakon što je održano slavlje u Gradskom vijeću kojim je koordinirao predsjednik vijeća Francesco Panteca i koje je konkretizirala intervencija zamjenice gradonačelnika Serena Tonel – u nazočnosti regionalnog vijećnika FVG – Friuli Venezia Giulia (Furlanija julijanska krajina) Pierpaola Robertija, nastavilo se nedoličnom postupku.
Naime, nakon “fešte” nastavilo se političkim folklorom članova Zajednica Istrijana pod vodstvom militantnog i neuljudnog predsjednika Saveza Istrijana Massimilianom Lakotom, glavnog tajnika Raffaelom Tamarom i vijećnikom Enricom Brandmmayrom koji su podigli zastave na Piazza dell’Unita d’Italia, glavnom i najvećem tršćanskom trgu, jednom od najljepših na Apeninskom poluotoku. Članovi Zajednice Istrijana su se hvalili da su suradnji s Grada Trsta 2015. godine izradili i podigli spomenik na brdu San Giusto u čast potjerivanja slavo-comunista – jugoslavenskih komunista. Na spomeniku su velikim crvenim slovima napisali Tito.
Iako je od tog odurnog obilježavanja prošlo više od osamnaest dana, nikad nije kasno izvijestiti javnost jer hrvatski mediji o tomu nisu pisali.
Smatram da kritiku zaslužuju Marija Grdinić, generalna konzulica u Generalnom konzulatu, koja je o tom skandaloznoj svečanosti trebala obavijestiti Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Talijanskoj Republici u Rimu. Tada bi Jasenko Mesić, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik ili onaj koji ga zamjenjuje, obavijestio Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske. Tada bi donijetu odluku trebala Hrvatska predati notu Talijanskoj Republici. U ovom slučaju, po mom dubokom uvjerenju, generalna konzulica Grdinić ili konzul koji je mijenja morali su znati da partizanke jedinice kojima je zapovijedao maršal Josip Broz Tito, vrhovni komandant, oslobodile su, a ne okupirale Grad Trst. To su, uostalom, priznali Anglo-Amerikanci da su u toj bitki, nazvanoj Tršćanka operacija, sudjelovale od 29. travnja do 2, svibnja 1945. godine 4. armija JA, 6. korpus JA i 7. korpus JA u kojima je bilo 110.000 vojnika, a zapovjednik je bio Petar Drapšin. Među borcima bio je velik broj Hrvata, a velik broj dalmatinskih partizana! Njemačkih vojnika je bilo 20.000, a zarobljeno je 5.200, a 7. svibnja predalo se 16.000 njemačkih vojnika. Neki naši povjesničari tvrde da je stanovništvo Trsta dalo veliki doprinos da je neprijatelj doživio poraz. O tomu su napisali brojni stručni članci i knjige, pa su naši diplomati trebali znati o tom povijesnom događaju! Stoga je potrebno pozorno pratiti zbivanja u susjednoj Italiji i ponašanju članova Zajednice Istrijana, uglavnom sinova, unuka i praunuka bivših fašističkih koljača!!
U zadnjih 30-tak godina bilo je više problema s pojedinim hrvatskim diplomatima u Veleposlanstvu u Rimu i Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Trstu. Osobno sam objavio neke vrlo kritičke članke na njihov rad…