Nataša Kandić o ‘nedeljivom pomirenju’

Povezani članci

• Hulje i njihove tri puta lošije kopije
• Pravo na grad: Hoće li ministrica Đapo ispuniti svoje obećanje
• Za danas najavljeni protesti nezadovoljnih građana širom BiH
• UDRUŽENJE UMBRELLA REAGUJE NA VUKANOVIĆEVE UVREDE: Klevetnički napad na novinarku i urednicu Milanku Kovačević
• Dodik: Objavljujem rat Incku
• Snežana Čongradin: Priština će postepeno da preuzima kontrolu na severu

foto:rse-rl

Pomirenje nema alternativu, naziv je, ali i glavna poruka XV po redu Foruma za tranzicijsku pravdu koji se održava u Zagrebu, u organizaciji Koalicije za REKOM.

Koalicija za REKOM je mreža organizacija civilnog društva iz postjugoslavenskih zemalja koje se zalažu za osnivanje REKOM-a – Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima.

“Pomirenje je nedeljivo, i ne možemo ga stvarati i graditi samo u zemljama kandidatkinjama za članstvo u Europskoj uniji”, poručila je koordinatorica Koordinacije za REKOM Nataša Kandić na zagrebačkom skupu, apelirajući da Hrvatska nastavi sudjelovati u tom procesu.

“Bez velike, značajne i vodeće uloge Hrvatske u regionalnoj saradnji na pomirenju, do pomirenja ne može doći na ovim prostorima. Jednako je važna naša poruka da politike koje su danas na snazi na čitavom prostoru bivše Jugoslavije moraju da se vrate čitanju prošlosti, a u tom čitanju prošlosti najpažljivije mora da se pročitaju imena 130.000 žrtava”, poručila je.

Na dvije sesije skupa raspravljalo se o procesuiranju ratnih zločina i o tome kako mladi doživljavaju ratove devedesetih.

“Važno je da oni koji su najvidljiviji javnosti šalju poruke pomirenja”, kazala je voditeljica zagrebačkog Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič

Odgovor Brammertzu

Komentirajući ocjenu glavnog tužitelja Rezidualnog mehanizma za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije Serge Brammertza pred Vijećem sigurnosti UN-a kako “tužitelji država u regiji izvještavaju da s Hrvatskom ne ostvaruju potrebnu suradnju u predmetima koji se odnose na hrvatske osumnjičenike”, zamjenica glavne državne odvjetnice u Hrvatskoj Jasmina Dolmagić kazala je da je suradnja po zahtjevima za pravnu pomoć iz Bosne i Hercegovine u gotovo 100 posto ispunjena.

Što se tiče zahtjeva iz Srbije tiče, dodala je:

“Nije da ne udovoljavamo, nego mi njima odgovaramo: ljudi, nemate počinitelja. Djelo je počinjeno na teritoriju Hrvatske. Dostavite nam podatke kojima raspolažete, i mi ćemo u Hrvatskoj poduzeti kriminalističko istraživanje. Ako nađemo počinitelja, i ako on bude na vašem teritoriju, mi ćemo to vama dostaviti. To je ono što mi odgovaramo na zahtjeve za pravnu pomoć, što oni tumače neudovoljavanjem. Jednostavno, mi imamo različitu pravnu regulativu”, kazala je Jasmina Dolmagić.

Na pitanje o tome da je Hrvatska prošlog ljeta odbila zahtjev Bosne i Hercegovine za preuzimanjem suđenja za 14 hrvatskih časnika za akciju “Bljesak” u Hrvatskoj 1995., koje je istražilo bh. pravosuđe, ona je odgovorila kako zahtjev nije niti stigao do Državnog odvjetništva, nego je to odbilo Ministarstvo pravosuđa.

“Ja bih rado da je došlo, i da smo mi to odradili po pravilima struke, ali nije”, kazala je.

O neustupanju nekih predmeta Srbiji

Ona je kazala kako se više ne ustupa predmete Srbiji koji sadrže zapovjednu odgovornost, jer Srbija takve predmete jednostavno nije prihvaćala i vraćala ih je natrag Hrvatskoj.

Beogradski odvjetnik Sead Spahović pojasnio je da je Srbija mogućnost suđenja po zapovjednoj odgovornosti pred gotovo 20 godina – praktički ukinuta.

“To se ne radi zato jer je u Srbiji promenjen Krivični zakon 2006. godine u vreme Koštuničine vlade. Taj je zakon uveo kao krivično delo ono što stoji u članu 7 Haškog statuta – komandnu odgovornost – tako da je ona retroaktivno neprimenljiva, ako nije povoljnija za okrivljenog”, pojasnio je Spahović.

Na zamjerku da je Hrvatska vratila suđenja u odsutnosti, što je onda utjecalo da se i drugdje, osim u BiH, krene sa suđenjima u odsutnosti, tužiteljica Dolmagić kazala je da je to učinjeno u svjetlu jedne presude Europskog suda za ljudska prava, koja kaže da suđenje u odsutnosti nije apriori u suprotnosti s pravom na pravično suđenje.

“Ako mu je dostavljena optužnica, ako zna za suđenje, sud na neki način smatra da se optuženik odrekao prava na suđenje u prisutnosti”, pojasnila je.

Kosovo: Problem sa izručenjima

Tužiteljica Specijalnog tužiteljstva Republike Kosovo Drita Hajdari je opisala problem sa izručenjem osumnjičenika za ratne zločine iz drugih zemalja.

Tako je u Mađarskoj uhapšena osoba optužena za silovanje na Kosovu, ali je izručena Srbiji. Naime, izručenje je tražilo Kosovo, ali i Srbija, jer se radilo o njenom državljaninu, najavljujući da će mu biti suđeno.

Kako, pita se tužiteljica, kada samo ja znam ime žrtve?

“Ja sam ovim zvaničnicima u Mađarskoj rekla: Sada mi recite kako da ja to objasnim žrtvi? Šta njoj da kažem? I da li mislite da će ona ići u Beograd da svedoči? A ne može ni ići, jer oni ne znaju koga da pozovu”, upozorila je kosovska tužiteljica.

Na skupu nije bilo nikoga iz srbijanskog tužiteljstva, pa se nije moglo saslušati i njihove odgovore.

Mladi i znanja o devedesetima

Anja Gvozdanović iz zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja predstavila je rezultate ovog proljeća online obavljenog istraživanja na 500 mladih od 18 do 30 godina starosti.

O ratnim devedesetima najvažniji su izvor znanja roditelji – u 40 posto odgovora, a u 30 posto osobe sa ratnim iskustvom, dok je utjecaj civilnog društva ili crkve minimalan.

“Postoji kod njih načelna podrška suočavanju s prošlošću, postoji veliko neznanje, i njihovi stavovi u velikoj mjeri odražavaju službeni narativ. Izrazit je utjecaj međugeneracijskog prijenosa sjećanja u obitelji”, kazala je istraživačica.

Taj obiteljski utjecaj vidljiv je po tome ima li u obitelji žrtava ili sudionika rata, pa tamo gdje ih nema, mladi koji su odrastali u tim obiteljima skloni su kritičnije promatrati događaje iz tih vremena.

RSE