Logoraši obilježavaju godišnjicu zatvaranja Omarske
Povezani članci
- NAZIVANJE RATNIH ZLOČINA PRAVIM IMENOM NEMA ALTERNATIVU
- Ladislav Babić: Jednoga dana…
- Kako je Šaćir Filandra postao glasnogovornik HDZ-ove politike
- Majke Srebrenice traže istragu protiv Dodika zbog negiranja genocida
- Wolfgang Klotz: Srpski razum i evropska vizija
- U Sarajevu uhapšen Senaid Memić, ambasador BiH u Maleziji
foto: Reuters
Prema podacima Saveza logoraša BiH, kroz logor Omarska prošlo je više od 8.000 ljudi, a 700 je ubijeno.
Bivši logoraši i članovi porodica ubijenih danas u organizaciji Saveza logoraša BiH obilježavaju 25. godišnjicu zatvaranja jednog od najzloglasnijih logora u Bosni i Hercegovini Omarska kod Prijedora te oživjeti bolne uspomene iz perioda kada su od maja do augusta 1992. godine bili zatvoreni u krugu ovog rudnika.
Od maja do augusta 1992. godine, koliko je logor postojao, pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske tu su doveli više od 8.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, 700 je ubijeno.
Predsjednik Saveza Jasmin Mešković je u razgovoru za Fenu kazao da su u Omarskoj civili mučeni, udarani, silovani i ubijani na najgori mogući način.
Pored rudnika se nalaze se dvije kuće – ‘bijela’ i ‘crvena’. Prema svjedočenima preživjelih, u ‘bijeloj kući’ zidovi su bili crveni od krvi, logoraši su bili mučeni i ispitivani, žene silovane. Ono što se dešavalo u ‘crvenoj kući’ nije poznato, jer iz nje niko živ od logoraša nije izašao.
Posjeta novinara
Mešković ističe da mnogi koji su preživjeli Omarsku kažu da su udarce i nekako mogli podnijeti, ali da im je vrisak i jauk mučenih ljudi zauvijek ostao urezan u sjećanje.
“Nedavno sam razgovarao s jednom logorašicom iz Omarske koja se, kako je kazala, najviše bojala da će je živu baciti u ulje i zapaliti, jer je to bio njihov način ubijanja, čemu je i nekoliko puta svjedočila”, ispričao je Mešković.
Karakterističan način ubijanja logoraša u Omarskoj je, kaže Mešković, bio paljenje živih ljudi u gumama od kamiona, udaranje kundacima, palicama, lancima, ali i izgladnjivanje i žeđ.
“To je bilo ljeto, a po 100 logoraša je vrijeme, kada nisu mučeni, provodili u prostorijama s limenim zidovima veličine 30 kvadratnih metara. Bez vode i hrane”, opisao je Mešković, navodeći da za ubistvo 800 ljudi ne može postojati pojedinačna odgovornost, već da je organizirani sistem pozivao na ubijanja nesrpskog stanovništva.
Dio logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i na Hrastovoj glavici, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša podlegli od zadobijenih rana tokom svirepih mučenja.
Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, a Mešković kaže da su mnogi, zahvaljujući njima, živi napustili ova ukleta mjesta.