Lamentacija o dezerterima

Povezani članci

• U Buybooku promovisana knjiga ”I sreli su medu” Nine Tikveše
• Partizan manji od puške
• U Srbiji se obeležava 19. godišnjica ubistva Zorana Đinđića
• Renato Baretić poručio Hdz-u: Taktika vam je za neku stvar
• Narodni heroj Feđa Dudić: Navijači su zaslužili evropski Velež, ostajem još dugo u Mostaru
• Zašto Hrvatska nikad nije istražila raketiranje izbjegličke kolone poslije Oluje?

Ukrajinske izbjeglice, februar 2022. godine. Foto: Caslan Mitu/Inquam Photos

„Mi, nižepotpisani građani i organizacije zahtjevamo od hrvatske Vlade da građanima Rusije koji odbiju ratovati u Ukrajini ponudi međunarodnu zaštitu i drugu primjerenu pomoć. Nedvosmisleni je nalog humanosti dezerterima iz Putinove vojske ponuditi azil“.

Tako započinje inicijativa od pojedinih građana Hrvatske koji zahtjevaju od Vlade RH „međunarodnu zaštitu i drugu primjerenu pomoć dezerterima iz Putinove vojske“!?

Ja, kao građanin Hrvatske ne zahtjevam ništa od hrvatske Vlade, ništa osim onoga što je dužna po ustavu i zakonu činiti za sve građane ove zemlje, pa i za mene. A to što Vlada trenutno čini ili ne čini izmjeriti će se jednog dana po zasluzi…

Još mnogo prije apela iz uvoda ovoga teksta, zapitao sam se zašto je Vlada RH mimo zakona ove zemlje prihvatila par tisuća „izbjeglica“ iz Ukrajine u samom začetku „Specijalne vojne intervencije“ Rusije u Ukrajini. Doduše, Hrvatska nije bila jedina koja se tome velikodušno priključila. Očigledno se netko u Briselu pobrinuo i odredio kvote za svaku zemlju i odredio uvjete prihvata „izbjeglica“ svim članicama EU – čini mi se da Mađarska baš nije bila raspoložena, a to je adekvatno i pokazala na djelu.

Velikodušno je naša Vlada ponudila izbjeglicama smještaj i novčanu pomoć koju ni ogromna većina hrvatskih građana ne može „uživati“ – ali ih zato može sanjati, oni na Baniji, na primjer!

Iskusili smo mi i drugačijih načina „dobrodošlice“ prema izbjeglicama od rata i razaranja…

Prognanike i izbjeglice iz Hrvatske nakon „Oluje“ specijalnim smo mjerama odvraćali od povratka .,. naravno uz pomoć i odobravanje međunarodne zajednice, OSCE-a i UNHCR-a… posebno razrađenim administrativno-birokratskim metodama, potpognutim podmetnutim minama i drugim oblicima „odvraćanja od povratka na svoja ognjišta“!

Kako to razumjeti i povjerovati u „humanost bez granica“ – jednaku za sve ugrožene – nikako!

Dok „dlanom o dlan“ došle nam na „prag doma našega“ izbjeglice iz „ratnih zona“ Afganistana, Iraka… sa bližeg i daljnjeg Istoka koje smo dočekivali kordonima policije, žilet žicom, pendrecima… Nisam čuo, a niti vidio peticiju i zahtjeve građana Hrvatske i NVO-a prema Vladi RH „da im se ponudi bezuvjetni azil i svaka druga pomoć“ !?

Sa izbjeglicama iz Ukrajine druga je situacija – zbrisali su iz ljubljene domovine u sanjanu EU ukrajinski „oligarsi“ sa bližim familijama već mnogo ranije – prije početka „Specijalne vojne operacije“. Nakon 24. februara njih još 4-5 miliona bili su dobro raspoređeni po EU članicama, pa tako i u Hrvatsku – većina je prispjela na ljetovanje za naše pare.

Teško da će prosječnom Hrvatu pasti na pamet, a kamo li pomisliti na Ukrajince koji su nakon 2014. potražili spas u Rusiji, Bjelorusiji… odnosno svim onima izbjeglim iz „demokratske Ukrajine“, države koja priželjkuje EU i NATO članstvo i demokraciju po mjeri Brisela…?  Kako to razumjeti?

Pa lijepo. Ukrajinci katolici raspoređeni su po katoličkim zemljama EU, u Poljsku, Češku, Slovačku, Sloveniju, Hrvatsku. Italija je naročito bila oduševljena, to se vidi i po rezultatima izbora i novoj Premijerki koja se upravo ustoličila! Zanima me kako će u Francuskoj biti ove zime, a u Njemačkoj – pogotovo?! Izrael je prihvatio Jevreje, mi Ukrajince katolike, a Rusi i Bjelorusi su udomili Ukrajince – pravoslavce. Lijepa razdioba!

Kako vidim Ukrajina se pocijepala po poznatom obrascu vjerskog opredijeljena – odnosno vjerskog raskola – kao i u organiziranom raspadu Jugoslavije, provedenom doktrinom IMPERIJE – zavadi pa vladaj.  Doktrina provjereno funkcionira još od Rimskog carstva pa sve do „Gordog Albiona“ – očito na izdisaju (perfidni Albion). Apetiti su svim „hijenama“ porasli – sad bi Poljaci malo odgrizli od Ukrajine, čak i Česi, pa i Slovacima rastu ambicije… u startu su i Mađari, a tek Rumunji, kojima je Moldavija bila kao Srbiji Kosovo i Metohija do 1990. Nakon rušenja Berlinskog zida, razvaljivanja SSSR-a… „svima je zinulo dupe“… dok IMPERIJA nije natrčala na „tvrdo“ – odnosno na Rusiju s Putinom i „Specijalnom vojnom intervencijom“. Mnogo su nervozni. Jedva čekam da Čarls III zajedno sa Camilom krene spašavati ostatke IMPERIJE?!

Na sve te divote koje nas snađoše, dođu još i dezerteri iz Rusije kao nametnuta „humanitarna“ briga čovječanstvu, pa i nama Hrvatima?  Čitam da su planule sve avio karte iz ruskih gradova prema inostranstvu? Kojem inostranstvu?  – pa onom inostranstvu za koje Rusi ne trebaju vize. Zapadna civilizacija ukinula vize svim Rusima – babama, dedekima, djeci studentima, sportašima… Sad se pitam koje je to inostranstvo za Ruse – Turska, Srbija, Kazahstan… da nije možda Papua Nova Gvineja?

Dodajte, ukoliko znate, koja od demokratskih slobodarskih država svijeta će primiti Ruse koji se nisu odazvali „Putinovoj mobilizaciji“!

HRVATSKA naravno, ali kako će ih primiti kad dotični nemaju vize! Do prije neki mjesec htjeli smo svim Rusima u Hrvatskoj plijeniti imovinu, stanove, brodove, jahte… a sada se zahtijeva da hrvatska Vlada omogući azil svim Rusima koji se nisu odazvali mobilizaciji, čak možda i onima koji su već pripadnici regularne vojske Ruske federacije? Nije baš potpuno jasno iz navedenog zahtjeva? Oni koji nisu unovačeni, ne mogu niti dezerterati, ali mogu odbiti mobilizaciju – barem se toliko razumijem u kemiju!

Kontam koliko je mladih Ukrajinaca izbjeglo mobilizaciju još u najranijoj fazi „Specijalne operacije…“ – barem milion u Europi? Njih smo proljetos udomili nekoliko desetina tisuća, još kad udomimo „ruske dezertere“ – početi će pomirba braće Slavena za naše pare, valjda…

Imamo i mi neka iskustva sa dezerterima unazad trideset i nešto godina! Narodna armija Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, Bosanaca i Hercegovaca, Roma, Albanaca, Mađara, Talijana, Čeha… da ne nabrajam dalje, svi pod zajedničkim nazivnikom JNA činili su jednu zajednicu, dok se IMPERIJA nije odlučno umiješala u razbijanju Jugoslavije nakon Titove smrti.

Prisjetimo se, ta JNA odgajala je, opismenjivala primitivne i polupismene kmetove s Balkana, tlaćene od raznih imperija vjekovima. Njima, takovim kmetovima, omogućila je osnovno školovanje, redovnu hranu i odjeću, stručnu spremu, fakultete – kako bi  izrasli u doktore, inžinjere, profesore, pilote, brodograditelje, agronome, kuhare, vozače, konobare… Među svim tim stručnjacima bilo je i „kukolja“ kao i u svakom žitu – to se najbolje vidjelo u „tranziciji k demokraciji“ u Hrvatskoj.

Poznata hrvatska humanitarna udruga „Bedem ljubavi“ iz ranih devedesetih čuda je radila da se mladići, vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka u JNA izbave iz služenja  „zločinačkoj srbo-četničkoj“ JNA i vrate kućama, svojim obiteljima – u miru?! Kako patetično i humano, rekli bi … da bi netom po „izbavljenju“ bili mobilizirani na „dosluženje vojnog roka“ u jedinice Zbora narodne garde i Hrvatske vojske i bili poslani na „branik domovine“ – unutar te iste domovine – ne na granice domovine!

Oficiri, rekli bi za časne pripadnike Hrvata u JNA, skinuli su uniformu JNA i odbili učestvovati u bilo kakvim vojnim postrojbama. Međutim, bilo je i onih “časnika“ koji su dezertirali iz JNA, a to su prebjezi od jedne zastave kojoj su se zakleli na služenje – pod drugu zastavu koju će dosluživati do pune penzije. Jednu zastavu su pogazili, a drugu nikad nisu dovoljno zadovoljavajuće opravdali! Udovoljavali su svakakve zahtjeve tadašnjeg Ministarstva obrane RH na čelu sa Gojkom Šuškom, pa i onu da se raketiraju kolone izbjeglica na „petrovačkoj cesti“ u BiH.  Zauvijek su ostali otpadnici i nevjernici i za prvu i za drugu zastavu.

Toliko o dezerterima i apelu da „Zemlje članice EU, pa tako i Hrvatska, imaju moralnu obvezu zaštititi sve protivnike Putinove politike u Rusiji“.

Tko će štititi mene – protivnika takve politike Europske komisije i njezinog djelovanja na našu ukupnu štetu – ima li nekoga u Hrvatskoj?