ENG
KREIRANJE ZONE KAOSA KOJA UGROŽAVA SIGURNOST NOVINARA
Autor/ica 👤 Ivica Buljan
Povezani članci
foto: oneindia.com
No za novinare je vrlo opasna prijetnja i to da ministrica vrlo eksplicitno poruči novinarima da lažu. Tu ministricu su birali neki glasači i ima ih koji joj vjeruju; oni će biti na njenoj strani, pa i u ovom slučaju kada se ministrica lažju brani, jer novinari nisu izmislili mercedes u dvorištu i ne lažu, niti su slagali da je udarila djevojčicu autom vozeći bez vozačke dozvole. I tu je sve jasno, ali novinar je optužen za laž, a govorio je i pisao istinu. No optužba jedne ministrice ima svoju težinu, pa i u našem jadnom društvu. A nažalost ta ministrica i mnogi drugi u ovoj državi dakako ne znaju, ne razumiju ili ne žele razumjeti što je to društvena odgovornost.
Nepoznati počinitelj na ulazu u Hrvatsko novinarsko društvo ostavio je poruku “Za dom spremni”, a nešto prije kod zgrade u kojoj su smještene redakcije N1 Televizije, Net.hr-a i Telegrama osvanuo je grafit ”Smrt novinarima”. Kolegici Gordani Grgas taksist je poručio kako novinare treba ubiti, Domagoju Zovaku stalno pristižu prijeteće poruke i vulgarne uvreda… I to je samo dio, reklo bi se, sustavnih napada, prijetnji i pritiska upućenih novinarima, što je usporedivo s onim najcrnjim vremenima za novinare s početka i iz sredine devedesetih.
No sadašnja situacija za novinare je i neugodnija i opasnija, jer se za ondašnja šikaniranja novinara može opravdanje naći u tome da su vremena bila teška za sve, pa i novinare, koji su i sami tražili utjehu i mislili da ”treba izdržati, proći će ovo ludilo i nastupit će normalno doba”.
No avaj, normalna vremena nikako da stignu; to se iščekivanje odužilo i sada imamo stanje kao i prije tridesetak godina. Zašto je to tako postavljamo si svakodnevno pitanje. Ima nekoliko razloga, a svi imaju jednu osnovnu i uvijek prisutnu činjenicu: u ovom našem nakaradnom društvu novinari su jedini koji se ne ustručavaju stvari nazvati svojim imenom.
Političari, tajkuni, tajkunčići, pa i oni ozbiljni poslovni ljudi, dakle moćnici svih vrsta, imaju svoje zajedničke, isprepletene interese i svi se dobro razumiju i ne žele, a neki i ne mogu, promijeniti hrvatsko-balkansku vrstu, sada već posttranzicijskog kapitalizma, ogrezlog u korupciji i kriminalu. S time da je danas lopove teže prepoznati, jer su u ova tri desetljeća uznapredovale metode lopovluka; puno su sofisticiranije, pa su oni svoje uporište našli i u zakonima, koji se po potrebi tumače kako kome odgovara. Tako se stvara kaos od kojega uvijek profitiraju oni koji su pohlepni i željni moći.
Kao budali šamar na ruku im ide i kampanja protiv fake newsa, koju svatko koristi na svoj način i po potrebi: kada im nešto nije po volji i u interesu, proglase to fake newsom, a kada im ide u korist, i sami plasiraju fake news.
Običnom puku u takvoj kakofoniji nije lako procijeniti tko je tu u pravu, a oni koji direktno ovise o moćnicima i ljudima koji raspolažu novčanim resursima, a ima ih puno, ogorčeni su na novinare. I onda slijede prijetnje novinarima, koji su krivi za sve. A to ide tako daleko da i u nedužnoj vožnji u taksiju novinar može dobiti prijetnju smrću.
No za novinare je vrlo opasna prijetnja i to da ministrica vrlo eksplicitno poruči novinarima da lažu. Tu ministricu su birali neki glasači i ima ih koji joj vjeruju; oni će biti na njenoj strani, pa i u ovom slučaju kada se ministrica lažju brani, jer novinari nisu izmislili mercedes u dvorištu i ne lažu, niti su slagali da je udarila djevojčicu autom vozeći bez vozačke dozvole. I tu je sve jasno, ali novinar je optužen za laž, a govorio je i pisao istinu. No optužba jedne ministrice ima svoju težinu, pa i u našem jadnom društvu. A nažalost ta ministrica i mnogi drugi u ovoj državi dakako ne znaju, ne razumiju ili ne žele razumjeti što je to društvena odgovornost.
U stvaranju takve atmosfere linča novinara prednjače, dakako, političari, ali nažalost i dio samozvanih novinara koji služe raznim interesnim grupacijama. Perjanica među takvima je osoba kojoj je suđeno za posjedovanja kokaina, koja se slikala s nacističkim znakovljem, čije su emisije zbog govora mržnje bile razlogom oduzimanja koncesija televizijama… No, očito je i takav bio poželjan na inauguraciji Predsjednice. I njega i slične, opet nažalost, šira javnost percipira kao dio novinarske struke.
Istodobno novinarima ne pomažu previše ni izdavači, jer tiraže, a i gledanost, padaju, te se mora biti ”u dobre” s raznim strukturama. Iz toga proizlazi da se dovoljno oštro ne suprotstavljaju i ne staju u zaštitu svojih novinara, a neki ih, kao što ovih mjeseci svjedočimo, i tuže. Na koncu, sve te tužbe protiv novinara sustavni su pritisak kojim se nameće i uvodi autocenzura. Pod takvim pritiscima nezaštićenim novinarima, koji su i materijalno ugroženi, nikada nije bilo teže. Takvom kampanjom stavlja im se meta na čelo, a kojekakvih budala i luđaka uvijek ima…
Autor/ica 👤 Ivica Buljan
