Josip Broz prvim organiziranim štrajkom i perom protiv izrabljivača radničke klase – dio II.

Autor/ica 👤Armando Černjul 22.9.2022. u 15:09

Povezani članci

Predsjednik radi na tokarskom stroju u radionici na Brijunima. Foto: Ivo Eterović

Povodom 130. obljetnice rođenja Josipa Broza Tita (Kumrovec, 7. Svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.), predsjednika SFR Jugoslavije, predsjednika Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i prvog glavnog tajnika Pokreta nesvrstanih.

Piše: Armando Černjul

Poslije prvomajske proslave u Kraljevici, točnije 13. svibnja 1926. u sindikalnom listu Organizovani radnik koji je izlazio u Zagrebu i Beogradu, objavljen je članak pod naslovom “Proslava 1. maja u Kraljevici”. U članku objavljenom u zagrebačkom listu pisalo je: “Kao i u svim drugim mjestima u Hrvatskoj i Slavoniji tako je i u Hrv. primorju vlast zabranila prvomajske manifestacije. Slično je bilo i u Kraljevici. Policija je zabranila održavanje javne skupštine i jedino što je dozvolila jesu zabave. Usprkos svim nasiljima i zastrašivanjima radnika u Kraljevici dokazalo je svoju svijest time što je potpuno obustavilo svaki rad na taj dan. Obustava rada bila je potpuna i to je na sve radnike i ostale siromašne građane moralno vrlo uspješno djelovalo. To se vidjelo i kod velikog odziva na radničkoj zabavi. Materijalni uspjeh bio je iznad očekivanja. Kada se znalo da su radničke nadnice vrlo mizerne, da radnika ima dosta besposlenih, da se sprema uskoro novo pojačavanje besposlice izbacivanjem radnika iz brodogradilišta i tome slično onda je iznos od 4000 dinara, koji je pao na kasi vrlo velik. Uspjela proslava 1. maja dala je radništvu Kraljevice novog podstreka za novi i intenzivniji rad oko podizanja i učvršćivanja sindikalne podružnice. Treba tako dalje nastaviti i uspjeh će se stalno povećavati.”

Broz je objavio prvi članak u sindikalnom listu Organizovani radnik

Tim je riječima počeo pisati jedan od svojih novinskih prvenaca strojobravar Josip Broz, tad zaposlen u brodogradilištu u Kraljevici. Članak nije potpisan, što je razumljivo. Kad sam 1967. godine počeo istraživati revolucionarni i komunistički rad predsjednika Josipa Broza Tita o njegovom političkom i publicističkom radu, za taj sam članak objavio da je autor najvjerojatnije Josip Broz. No, kasnije su i neki povjesničari koji su objavili knjige o Titu isto to napisali. Ali poslije, kada sam više puta razgovarao s liječnikom Pavlom Pajom Gregorićem, članom Komunističke partije Jugoslavije – poslije Saveza komunista Jugoslavije – doslovno je izjavio da je članak sigurno objavio drug Tito, jer kad je kao liječnik radio u Kraljevici nije bilo osoba koje su pisale za Organizovani radnik. Izvještaj je objavio Broz, ali nije se potpisao jer je u članku kritizirao policiju. Uostalom, Josip Broz je kasnije ponovno objavio svoj drugi članak, također u Organizovanom radniku. To se može zaključiti po stilu pisanja a, osim toga, čitavo razdoblje dok je živio i radio u Kraljevici bio je povezan s urednicima Organizovanog radnika u Zagrebu i Beogradu. Napokon – stajao je na čelu sindikalne organizacije u brodogradilištu, koja je organizirala proslavu Prvog maja. Navedena tvrdnja ovoga autora ujedno je povod da bi o toj izuzetno važnoj temi valjalo poprilično razgovarati i pisati. Jer, kako je poznato, priređivači Sabranih djela Josipa Broza Tita (Izdavački centar “Komunist” i BIGZ Beograd, te IKP “Naprijed” Zagreb), iz Instituta za savremenu istriju u Beogradu, čija je velika zasluga za prikupljanje građe i naučne pripreme, pretpostavljajući da je spomenuti članak skraćeni tekst izvještaja “Proslava 1. maja u Da….” što mu ga je zaplijenila policija 14. srpnja 1927. u Zagrebu. Smatram da nije dovoljno argumentirano kako je ovo prvi sačuvani tekst Josipa Broza. Naime, ovaj Brozov izvještaj (“Proslava 1. maja u Da…..”) prije bi mogao biti pisan s jedne proslave u Koprivnici (ovdje je postojala tvornica “Danica”); prvo zato jer se tih dana nalazio u Zagrebu (putovao je poslom i u Koprivnicu); drugo, tekst je napisan u vrijeme i sastavka “Štampa kao agitaciono sredstvo u radničkom pokretu” koji također nije objavljen u tadašnjoj radničkoj štampi (Predsjednik Tito je svojedobno rekao da je ovaj tekst napisao u svibnju 1927. godine – op. A.Č.).

Beogradska naučnica dr. Ubavka Vujošivić falsificira povijest o članku Josipa Broza

U prvom svesku Sabranih djela Josipa Broza Tita (Beograd, 1977.) objavljen je članak “Proslave Prvog maja u Da…..”, uz napomenu da je tekst napisan “vjerojatno u Kraljevici maja 1926.” što nipošto nije točno. Budući da je istraživanje, pripremu za štampu, napomene, kronologiju i registre u prvom svesku obavila dr. Ubavka Vujošević iz Beograda, analizirao sam njezine napomene u svezi sa spomenutim izvještajima i utvrdio da nije pisan u Kraljevici i da nema nikakve veze s proslavom u primorskom mjestu. Tako da dr. Vujošević na 209. str. piše: “Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da je Proslava Prvog maja u Da.. prvi sačuvani tekst Josipa Broza, koji je nastao početkom maja 1926. Nije utvrđeno da li je taj izvještaj, pripremljen za pokrajinsko sindikalno rukovodstvo u Zagrebu, ili članak pisan za radnički list. Godine 1926. Broz je živio i radio u Kraljevici, gdje je kao partijski i sindikalni aktivist bio i jedan od glavnih organizatora majske manifestacije. Stoga se može zaključiti da je u ovom natpisu reč o prvomajskoj proslavi i Kraljevici. Na to upućuje i kraća bilješka, sličnog sadržaja, štampana u zagrebačkom Organizovanom radniku (Proslava 1. maj u Kraljevici, 13. maj 1926., broj 20) koja navodi zaključak da je njegova redakcija dobila Brozov, preradila ga i u skraćenom vidu objavila. Rukopis pomenutog teksta zaplijenila je zagrebačka policija, 17. jula 1927. prilikom hapšenja Josipa Broza i on nije sačuvan. Pronađen je policijski prepis (kucan na mašini, na tankoj hartiji), na kojem je na kraju, ispod teksta, dopisano: ‘Za točnost prepisa jamči Tiljak. u Zagrebu, dne 14. jula 1927., što je ovjereno i policijskim pečatom. S obzirom na ovu činjenicu, može se pretpostaviti da ni zaplijenjeni rukopis nije imao pun naslov zato što ga autor nije unio zbog konspiracije ili se, eventualno, prilikom prepisivanja nije mogao pročitati.”

Prerađivači i glavni i odgovorni urednik Sabranih djela Josipa Broza Tita aljkavo obavili istraživački rad

Kad se malo bolje analiziraju članci o Prvomajskoj proslavi u Kraljevici, objavljeni u Organizovanom radniku, i izvještaj štampan u Sabranim djelima Josipa Broza Tita (prvi svezak), onda je potpuno jasno da su posrijedi dva različita teksta. Tako npr. na prvomajskoj zabavi u Kraljevici zarađeno je 4000 dinara, a na proslavi prvog maja “U Da…..” 3175 dinara. Nadalje, dr. Ubavka Vujošević u svoj napomeni navodi i ove podatke: Priređivači nisu utvrdili kako se zvala dvorana koja se spominje pod slovom B, kao ni ime lica koje se navodi pod inicijalima Z. R. Međutim, ukoliko je kod ovih inicijala slovo R pogrešno prepisano C, onda se oni odnose na Celer Radeta, aktivista iz Kraljevice.” Prije svega, iz ovog opširnog autorovog članka uočljivo je (vidi izjavu Filipa Pavešića) da je u Kraljevici proslava nije održana u dvorani, nego u Općinskom vrtu. Što se ti pretpostavke u svezi s Celerom, također sam utvrdio da on nije otvorio proslavu. Naime, Titovi suborci Fabijan Polić i Fabijan Pavešić dali su mi izjavu još 1966. godine, rekavši da nitko nije govori na proslavi u Kraljevici. To su mi potvrdili i nakon izlaska prvog sveska Sabranih djela Josipa Broza Tita.

– Ako bi itko govorio, onda bi to bio Broz, objasnili su. U svojim napomenama dr. Vujošević navodi sljedeće: “Verovatno je reč o Radničko kulturno-sportsko društvu ‘Sloga’ iz Hreljina, osnovano početkom, dvadesetih godina 20. vijeka”, zatim “nije se uspjelo ustanoviti ime aktivistkinje čiji su inicijali M.G.” koja je recitirala komad U redove proleteri, dvadeseti je čas, kao i “na osnovi izvjesnih indicija moglo bi se zaključiti da je u pitanju tamburaški zbor ‘Proleter’ iz Bakra”. Točno je da je i u Hreljinu djelovalo spomenuto društvo “Sloga” (osnovano 1922), ali na proslavi u Kraljevici, prema sjećanju Fabijana Polića, svirala je bakarska glazba (Bakar je od Kraljevice udaljen 7 kilometara). Zatim, od sudionika proslave nitko se ne sjeća da je naša drugarica recitirala navedenu pjesmu. Ako je riječ o proslavi u Zagrebu, tad je moguće da je recitatorka bila Marija Gostović ili Marija Anka Gržetić (vjerojatno je zabavu otvorio Zvonimir Rihtman, koji je tad bio poznat po predavanjima i sudjelovanjima na proslavama). Spominje se i nastup pjevačkog zbora “Proleter”… U Kraljevici nije svirao, a niti je u Bakru postojao tamburaški zbor “Proleter”. Prema tomu, očigledno je da će priređivači Sabranih djela Josipa Broza Tita ispraviti učinjenu pogrešku. I, napokon, takva im se pogreška (učinila je redakcija na čelu s dr. Perom Damjanovićem iz Beograda) nije smjela dogoditi, a ne bi ni nastala da je dr. Ubavka Vujošević koristila sve izvore informacija. Ovdje prije svega mislim na mnoge radove, feljtone i članke koji su o toj temi objavljeni u brošurama, časopisima i listovima.

Velike pogreške Više naučne suradnice CK SKJ u Beogradu

Nema drugog zaključka no da je dr. Ubavaka Vujošević, tadašnja srbijanska Viša naučna suradnica CK SKJ u Beogradu i koja je obavila istraživanje, pripremu za štampu, napomene, kronologiju i registre za Sabranih djela Josipa Broza Tita, učinila pogrešku. Iako nisam povjesničar, nego novinar, odgovorno tvrdim da spomenuta znanstvenica nije bila na razini zadatog posla! Štoviše doktorica znanosti nema pojma o navedenim člancima i piše poput gimnazijalke koja brka pojmove o tomu je li autor teksta Josip Broz, pa spominje neke inicijale i slova. Više je puta istakla Proslavu 1. maja u Da…..”, a ne zna gdje se nalazi to poduzeće! Nedvojbeno da je ta prvomajska proslava održana u poduzeću “Danica” u Koprivnici, kamo je odlazio Josip Broz 1926. i 1927., nakon što je dobio otkaz u brodogradilištu i uhićen u Zagrebu. On je sigurno autor i tog članka. Nažalost te pogreške u vrijeme dok je predsjednik Tito bio živ, nije ispravila dr. Vujušević i glavni i odgovorni urednik dr. Pero Damjanović. Štoviše dr. Vujošević čini pogreške; I ako je “Proslava 1. maja u Kraljevici” prvi objavljeni članak Josipa Broza, njen je netočan podatak da je Brozov prvi objavljeni članak “Kako se upropašćuje narodna imovina. Dopis iz Kraljevice (Primorje)” koji je objavljen u beogradskom izdanju lista Organizovani radnik od 9. kolovoza 1926. godine. Te pogreške nisu nikada ispravljene dr. Vujošević, jer nakon Titove smrti nisu se bavili pisanjem o tim temama, a danas nakladnici, osobito u Beogradu i Zagrebu, bave se zločinima za koje okrivljuju predsjednika Tita, zatim o tome je li taj Josip Broz iz Kumrovca, da je Austrijanac, išao u osnovnu školu s Adolfom Hitlerom i drugim glupostima i iznad svega laži!! Koga još zanimaju povijesni falsifikati o revolucionarnom radu Josipa Broza Tita.

Pogreške su činili i u Zagrebu

I kad smo već kod pogrešaka u svezi s Titovim revolucionarnim radom u Kraljevici, valjalo bi ispraviti još poneke netočne interpretacije u nekim knjigama, televizijskim emisijama i listovima. Trebalo bi nam znatno veći prostor za objavljivanje kritika. Na primjer, u dokumentarnoj seriji “Titovi memoari” (RTV Zagreb), što je dvaput emitirana i veoma su je dobro primili gledatelji (zagrebačka je Arena objavila u tri nastavka u svibnju i lipnju 1981.), na jednom mjestu drug Tito kaže: “Iz Bjelovara (Velikog Trojstva) otišao sam 1926. godine.” (i to u Smederevsku Palanku). Ali točno je da je drug Tito iz Velikog Trojstva otišao 1925., i to u Zagreb, a zatim u rujnu iste godine, kao što sam već naveo, u Kraljevicu, o čemu je govorio Vladimiru Dedijeru, piscu knjige “Josip Broz Tito Prilozi za biografiju“ (1953), a i poslije kad je evocirao uspomene na svoj rad u kraljevičkom brodogradilištu. Napokon to potvrđuju: imenik radnika, izjave Titovih suradnika i objavljeni članci u Organizovanom radniku. Točno je da je, kako i sam Tito kaže, otišao 1926. u Smederevsku Palanku, ali iz Zagreba i Beograda. To se, dakako, ne može reći za korištenje članaka koji su novinari prije više od pola stoljeća, a povjesničari obilato koristili. No, to je posebna tema kojoj bi trebalo danas obratiti više pažnje! Ali to je zapravo nemoguće jer u posljednjih 30-ak godina brojni povjesničari, pisci i pojedini novinari u republikama bivše Jugoslavije, uglavnom u Srbiji i Hrvatskoj, objavljuju knjige prepune falsifikate o predsjedniku Titu.

Radnici brodogradilište zovu grabilište i to mu ime bolje odgovara!

U kraljevičkom brodogradilištu radnici su više nego nezadovoljni i ne mogu prehraniti svoje obitelji. Stoga Josip Broz za zagrebačko izdanje Organizovani radnik, objavio je članak pod naslovom “IZ BRODOGRADILIŠTA U KRALJEVICI” od 26. kolovoza 1926. godine. Piše: “Stanje radnika u brodogradilištu (radnici ga zovu grabilište i to mu ime bolje odgovara) u Kraljevici očajno je. Ono je tako slabo da bi se, kako narodna poslovica veli, i đavo nad time rasplakao. Kada radnici u podne idu na objed i kad ih tkogod vidi, taj ne bi ni u snu pomislio da su to kvalifikovani radnici. Prije bi, po njihovom izgledu, mislio da su to prosjaci, jer su umjesto odijela umotani u razne krpe i prnje. Kada neko pogleda te siromašne i odrpane radnike i onu lijepo i bogato obučenu gospodu buržuje što se, nakon teškoga ‘rada’ po šantanima, barovima i drugim zabavištima, u Kraljevici doselili da se odmore, onda mu postaje jasna klasna razlika. Radnici se muče i rade od jutra do mraka i hodaju kao prosjaci, blijedi i ispijani, a kapitalisti koji ništa ne rade nego se dosađuju, blistaju u svili i kadifi i znoje se od sala i debljine, a njihovi obrazi hoće da puknu od jedrine i zdravlja. To je to božanstveno uređenje! Da bi se radnike potpuno dotuklo, uprava je uvela rad na akord. Plaće se kreću kako slijedi: kvalifikovani radnici od 3 do 6,50 Din., predradnici 6,5 do 7,20 dinara i naučnici od 1,20 do 2,70 dinara na sat. Na te plaće računa se premija od 30 do 70%, što kod srednje kategorije iznosi od 7 do 8 dinara na sat. Premija je isplaćivana do sada dok je poduzeće zarađivalo po 150 do 240 posto na svakom radniku, ali kada je posao smanjen, onda je poduzeće odredilo da tu premiju ukine. Na taj bi način radnička dnevna zarada bila smanjena za 50 do 60 posto. Pošto nema kolektivnog ugovora, a radnička je organizacija slaba, to je za poduzeće posao u tome pogledu olakšan.

Broz: Radnici sami moraju svoju sudbinu uzeti u svoje ruke…

Povrh toga radnici dobivaju svoju plaću neredovito i sada su u zaostatku za 5 nedjelja i tako se to radi već 5 godina. Novac, koji vlada pošalje za isplatu radnika, ostane na Sušaku (današnji predio Rijeke – op. A. Č.) u banci, koja je glavni akcionar toga poduzeća. Radnici su slali telegrafske i pismene proteste i pritužbe na sve strane, na Ministarstvo Socijalne Politike i na Inspekciju Rada, ali ni od kuda odgovor. Kada Inspektor rada dođe u poduzeće to radnici istom drugi dan saznaju. Što to sve znači? To znači, da radnici sami moraju svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, jer se oni nemaju nadati pomoći ni od kuda. Treba stisnuti raštrkane redove, treba zajednički i solidarno braniti dosadašnje tekovine, a boriti se za bolji život.” Josip Broz, strojobravar pisao je kao da je profesionalni novinar i ekonomski analitičar. Članak je objelodanjen dva dana nakon što je počeo štrajk, ujutro 24. kolovoza 1926. Bio je to prvi štrajk koji je u svom životu organizirao Josip Broz, zagorski radnik u Hrvatskom primorju. Toga dana, za vrijeme štrajka, u brodogradilištu se među mnogima našao Marijan Pravdica-Romanić.

– Bili su to dani kad smo se borili za koricu kruha… Da nije bilo Broza, sumnjam da bi bilo i štrajka. Inače, u nekim stvarima se s njim nisam slagao. Nisam se htio baviti politikom… Sjećam se kako je štrajk počeo… Tog jutra nešto prije sedam sati, radnici su stupili u takozvanu pasivnu rezistenciju. Upravitelj brodogradilišta, Iskra, počeo je trčati od jedne do druge grupe radnika. Pitao je što se događa, zašto ne radimo? Onako bijesan, vikao je na radnike. Gledali smo ga, a neki su mu odgovarali da nećemo raditi sve dok nam se ne isplate dugovanja. Upravitelj Iskra nije znao što da učini. Najzad, kad je vidio da radnici neće raditi, pošao je u centralu i naredio da se svira “prestanak rada”. To je značilo da od tog trenutka uprava brodogradilišta neće plaćati radnike. Odbor sindikalne podružnice je tad održao sastanak na kojem je izabran štrajkaški odbor. Nešto kasnije, zavijanje sirene dalo je znak da su radnici počeli štrajk! Naravno, postavljene su straže za slučaj dolaska štrajkbrehera… Tako je počelo…

Tito 1965: Ovdje je bila najjača partijska organizacija!

Sjećajući se svog rada i života u Kraljevici i njezinu brodogradilištu, drug Tito je 7. rujna 1965. ponovo došao u taj kraj.

– Mogu da vam kažem da nikad nisam zaboravio dane koje sam ovdje doživio, istina bilo je i teških trenutaka, ali i časovi radosti. Iz ovog malog mjesta Kraljevice širila se ideja komunizma na ovaj, tada siromašni kraj, jer ovdje je bila najjača partijska organizacija. Nas nije bilo mnogo, ali suradnici koji su ovdje radili i narod ovog kraja dobro su razumjeli naše ideje i slijedili su nas. Nama je zato bilo omogućeno lakše da sprovodimo ono što smo htjeli. Kolektiv je tada bio mali, ali čim je stupio u akciju, ostvarivao je svoje ciljeve i pobjeđivao u borbi za radnička prava… Josip Broz se ponovno javlja Organizovanom radniku u kojem 2. rujna objavljuje članak “Štrajk u u kraljevičkom brodogradilištu”. Pisao je: “Dvadeset i četvrtog avgusta stupili su u štrajk radnici brodogradilišta u Kraljevici – njih 135 na broju, koliko ih je svega uposleno. Uzrok štrajku je što radnicima nije isplaćena njihova zarada tokom punih sedam nedjelja. Ukupna suma kojem preduzeće duguje radnicima iznosi 300.000 dinara (…)”

Broz i radnici uhićeni i osuđeni u Ogulinskom sudu na zatvorske kazne!

Zbog nedostatka prostora skratio sam odličan Brozov izvještaj u kojem piše da je poduzeće u Beogradu isplatilo radnicima za tri nedjelje, a resto u ratama najdalje do konca mjeseca. I list Borba je pisala o štrajku u broju od 4. rujna pod naslovom “Štrajk u brodogradilištu u Kraljevici. Neisplaćivanje nadnica kroz 7 nedjelja”. Čitajuću članak nameće se pitanje – nije li i to novinarski rad Josipa Broza? Naime, po stilu pisanja i samom prikazu stanja u brodogradilištu, najvjerojatnije da je to njegov članak. Pisanje Broza odjeknulo u cijeloj Jugoslaviji i tako se saznalo o štrajku hrabrih brodograditelja u Kraljevici. Mnoge je koštao, najprije Broza, a potom i ostale radnike. Broz je dobio otkaz 2. listopada 1926. godine. Mnogima je u mjestu i okolici bilo žao kad je Broz napustio Kraljevicu, dok su supruga Pelagija i sin Žarko ostali kraće vrijeme u mjestu. Ali, trebalo je od nečega živjeti. Ponovno se vratio u Zagreb, ali zbog posjedovanja knjiga marksističkog sadržaja i širenja komunizma i boljševizma u Kraljevici i drugim mjestima, uhićen je u Zagrebu u srpnju 1927. i sproveden u zatvor Kotarskog suda u Bakru. Uhićen je Ivan Dujmić iz Bakra, zatim Rade Celer, Filip Pavešić, Vjekoslav Franović i Ivan Pravdica te Anđelo Blažina, Viktor Paškvan i još jedan radnik, koji su ubrzo pušteni. Nema dvojbe da je netko iz partijske organizacije izdao drugove ili je policija pratila njihov rad. Josip Broz i drugovi dobili su poziv za suđenje. To je bilo prvo suđenje Brozu, koje je u povijest ušlo kao “Ogulinski proces”, a posebno je zanimljivo da je predsjednik Sudbenog stola bio dr. Stjepan Bakarić, otac dr. Vladimira Bakarića, visokog ratnog i političara u SR Hrvatskoj i velikog Titovog prijatelja. Na Ogulinskom procesu Josip Broz je osuđen na sedam mjeseci zatvora, Ivan Dujmić na godinu dana zatvora, Rade Celer na sedam mjeseci, Ivan Pravdica na šest mjeseci, a oslobođeni su Lovro Juretć, Filip Pavešić i Vjekoslav Franovć. Osuđeni su se žalili drugostupanjskom sudu, pa je Josipu Brozu smanjena kazna na pet mjeseci, a ostalima su također smanjene kazne zatvora.

SABH.hr