Je li rođena ljevica za 21.stoljeće?
Povezani članci
- SDU: Funkcionerima u SDA sa kupljenim diplomama treba zabraniti da pominju ime prof.dr. Nijaza Durakovića
- Sećanje na Žarka Zrenjanina na Dan pobede
- Salafizam na Balkanu
- Kontinuitet holandskog ponižavanja istine o genocidu u Srebrenici i pravde za žrtve tog zločina
- Kako ide postupak predstečajne nagodbe za porezni dug?
- Viktor Ivančić dobitnik nagrade „Miodrag Miško Vukmanović“
Foto: Darko Jelinek
Zagrebački uspjeh zeleno-lijeve koalicije sugerira da bi spoj ekološko-urbanog aktivizma i ljudskopravaške ljevice, uz malo sreće i mnogo taktičke spretnosti, mogao iznjedriti novo doba lijeve politike u Hrvatskoj – ljevicu za 21. stoljeće
U manje od tri mjeseca, zeleno-lijeva koalicija „Zagreb je naš“ od krhkoga je aktivističko-političkog eksperimenta prerasla u homogenu koaliciju s četiri ili pet vijećničkih mandata u gradu Zagrebu.
„Najavili smo da ćemo puhati za vrat svim političkim opcijama, a tako će i biti“, bila je prva najava nositelja liste i gradonačelničkog kandidata Tomislava Tomaševića, nakon što su ankete predvidjele ulazak u skupštinu. Održe li obećanje, „Zagreb je naš“ mogao bi postati važan korektiv politike glavnoga grada, ali i polazište za revitalizaciju ljevice na nacionalnoj razini.
„Zagreb je naš“ koalicija je tri lijeve političke stranke, Radničke fronte, Nove ljevice i Oraha, te dviju aktivističkih mreža civilnih inicijativa koje su, za potrebe lokalnih izbora, prerasle u stranke – „Zagreb je naš“ i „Za grad“. Riječ je, dakle, o politici samoorganiziranih građana, „politici odozdo“, koja je za gradonačelničkog kandidata istakla aktivista s magisterijem ekologije iz Cambridgea. Koalicija se javnosti predstavila 28. veljače, te u Zagrebu, kako sami ocjenjuju, postigla „izvanredan rezultat“, osvojivši više od sedam posto glasova za gradsku skupštinu.
Velik dio kampanje, ali i mjesece prije toga, gradonačelnički kandidat Tomašević proveo je u gradskom kvartu Savica, predvodeći bunt najprije protiv gradnje crkve, a potom i protiv neočekivanog plana gradonačelnika Milana Bandića da na tom mjestu, mimo suglasnosti građana, sagradi skupo igralište kojim bi asfaltirao tratinu parka. Takvim aktivizmom rame uz rame s građanima, čini se, „Zagreb je naš“ pridobio je najviše birača, jer mediji im nisu bili skloni – štoviše – a na kampanju su, kako doznajemo, potrošili – 35 tisuća kuna. Te su nedostatke nadoknađivali uvjerljivo dominirajući na društvenim mrežama, što je još jedan pokazatelj da „Zagreb je naš“ otvara nove putove političkoga komuniciranja.
Izborna noć, okrunjena uspjehom, donijela je i ambiciozne planove o širenju zeleno-lijeve politike na nacionalnu razinu. U sadašnjim političkim okolnostima, ljevici će to zasigurno biti teže nego, primjerice, suprotstavljenome političkom taboru ultradesne Brune Esih. Usprkos tome, bolji poznavatelji „Zagreb je naš“ podsjećaju kako je riječ o iskusnim ekološkim, političkim i ljudskopravaškim aktivistima, koji su politički uspjeh izborili dugogodišnjom posvećenošću, upornošću i često hrabrim građanskim angažmanom.
Zato, ljevica u Hrvatskoj ne mora biti mrtva, štoviše: zagrebački uspjeh zeleno-lijeve koalicije sugerira da bi spoj ekološko-urbanog aktivizma i ljudskopravaške ljevice, uz malo sreće i mnogo taktičke spretnosti, mogao iznjedriti novo doba lijeve politike u Hrvatskoj – ljevicu za 21. stoljeće.