Istinska deklaracija ugroženosti od HDZ-a

Izdvajamo

• Samo zlobnici bi rekli da je uzrok iseljavanja Hrvata iz BiH njihov neravnopravan položaj u odnosu na Ljubiće i ostale “legitimne predstavnike”, a ne sporan Izborni zakon BiH i izbor delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH, što je jedina istina, koju je naš Božo, po ko zna koji put, ponovio u ponedjeljak pred gledaocima HRT-a. Njegov osobni primjer i primjer njegove obitelji pokazuju da je Izborni zakon BiH itekako utjecao na njihove živote i učinio ih neravnopravnim u odnosu na sve građane BiH„/ zaključio je Nedim Pobrić /.

Povezani članci

• Laži i paralaži talijanskih političara o velikoj tragediji u Puli
• Neprijatelj nikad ne spava? Ne više – danas on dremucka!
• IZ ZAGREBA, S PREDUMIŠLJAJEM 9
• Milanović: Ja od Čovića ovog trenutka ne mogu očekivati više
• Međunarodni dan dramskog odgoja
• OTVORENA IZLOŽBA INTIME / INTIMACIES

Van BiH je, daleko od neravnopravnosti, morala pobjeći i Božina kćerka Lucija. Pobjegla je iz Ministarstva vanjskih poslova u Sarajevu pravo u Strazbur, u Misiju BiH pri Vijeću Europe, zatim u Misiju BiH pri NATO-u i Misiju BiH pri EU u Briselu, zatim ponovo u Strazbur, te u konačnici u Ženevu, u Misiju BiH pri UN-u. Druga kćerka Spomenka je, slučajno ili ne, za vrijeme očevog rukovođenja Ministarstvom prometa i komunikacija BiH zaposlena u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK).

„Ako laže koza, ne lažu rogovi„ starinska je izreka, zlata vrijedna. Upravo me ovih dana inspirisalo zasjedanje i brojne diskusiji sabornika, u hrvatskom Saboru, na temu usvajanja deklaracije o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Kao građanin, ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine, grada Mostara, kao grada „slučaja„ i „crne rupe„ i zamišljenog stolnoga grada, agresora i uzurpatora, od strane HDZ-a i njihovih čimbenika i bojovnika, nezamislivo ali istinito, bio sam ugrožen, upravo od ovih „ugroženih Hrvata„ koji zatražiše i pomoć u Saboru Hrvatske.

Sve činjenice ukazuju, da su, zaista, trebali i zatražiti tu pomoć, kao zaštitno sredstvo, od njihovih „čistokrvnih“ nacionalista iz redova HDZ-a Bosne i Hercegovine, kao i njihove matične nacionalističke i ustašoidne tvorevine u „lijepoj njihovoj„ Hrvatskoj.

Ne ponavljajući i pticama na granama, već poodavno ispjevane pjesmice, o njihovom agresorskom djelovanju i rezultatima neljudskog ponašanja, nad nevinim stanovništvom ovih prostora i Mostara i Hercegovine, gdje su ti „ugroženi„ Hrvati u većini, o logorima, progonima i ubistvima, upravo i ističem sopstveni slučaj progona i pokušaja likvidacije, kao demokratski izabranog vijećnika, Gradskog vijeća grada Mostara, od istih tih „ugroženih hrvatskih čimbenika„ iz zloglasne  Hrvatske Demokratske Stranke / HDZ-a /.

Progon, uzurpacija lične imovine, te pokušaji likvidacije u mome slučaju, javno, jasno, glasno i slikovito, opisali su ili snimili mnogi pisani i elektronski mediji, u zemlji i svijetu, tako je i njihova tortura i diskriminacija, bila i konkretna i očita.

Slušajući ovih dana, diskusije, laži i bljuvotine, u tome njihovom Visokom domu, kako ga nazivaju, ili Saboru, nažalost, odraz je totalnog pada na dno baruštine, među žabe kreketuše, a sve iscenirano od tobožnih i lažnih predstavnika toga „ugroženog„ hrvatskog roda, koji je kod nas, dođite u Mostar i uvjerite se, upravo i najbogatiji.

Riječ je o moćnicima iz HDZ-a, od Dragana Čovića, Bože Ljubića i inih, koji su „zaslijepili„ od moći i bogatstva, iz kriminalnog miljea, te su bili u mogućnosti i tokove rijeka mijenjati.

Cinično je i sramno, što je za čuđenje od strane poštenih i umnih, dostojanstvenih i radnih ljudi, hrvatskoga roda, koji, upravo, nasjedaju takvim lažima i obmanama, ovih tobožnih „domoljuba„ i branitelja hrvatstva iz Bosne i Hercegovine.

Kauboji su to i lovci, isključivo za sopstvene interese, inače, tipični ublehaši i predstavnici takvih „ugroženih„ hrvatskih interesa.

Uzoriti i dostojanstveni, Papa Franjo, lijepo ih je predstavio, ali, nažalost to sabornici toga Visokoga doma, vjerovatno nisu imali priliku, ovo vidjeli i pročitati.

Čast i poštovanje i nekim sabornicima, koje sam imao prilike i imenovati u svome prethodnom objavljenom tekstu o deklaraciji i radu Sabora, koji su istinski iznijeli, zaista veoma konkretne i istinite podatke, o stanju i položaju Hrvata u BiH, kao i mahinacijama njihovih „legitimnih„ predstavnika u vrhu stranke HDZ-a.

Nažalost, sa takvim činjenicama i podacima, veoma konkretnim i jasnim, o nedoličnim radnjama i bogatstvu i Dragana Čovića i inih HDZ-ovaca, sabornik Ivan Pernar je bio i izbačen iz Sabora, do konca cjelovite sjednice rada Sabora , što mi je i očiti pokazatelj demokratičnosti i civilizovanih metoda rada, ovoga „Visokog doma„.

Upravo mi čini veliko zadovoljstvo, radi šire naše, čitalačke javnosti, da citiram, dva teksta objavljena na portalima,  Patria.ba i Faktora.ba, iz pera; Milana Dunovića, potpredsjenika Federacije, kao Bosanskog Srbina, a povodom Deklaracije usvojene u Hrvatskom Saboru, kao reakciju, pod naslovom „Skoro pola Hrvatske nije podržalo Deklaraciju o pomoći HDZ-u BiH“, kao i reagovanje, gospodina Nedima Pobrića, pod naslovom; „Kako je majorizacija Hrvata u BiH utjecala na obitelj Bože Ljubića“.

Kako sam i lično imao priliku, da ovih dana, pratim i cjelovitu diskusiju u Saboru Hrvatske, njihovih sabornika, te sam isto i opisao u svome nedavno objavljenom tekstu, kao izuzetnu i ljudsku i moralnu satisfakciju, sa ushićenjem i potporom, mojih neposrednih razmišljanja, ponavljam javnosti, tekstove Milana Dunovića i Nedima Pobrića.

foto sb

Milan Dunović;

„Jučerašnjim usvajanjem takozvane Deklaracije o položaju Hrvata u Hrvatskom Saboru, još jednom se pokazalo kao potpuno tačnim ono što mi u Demokratskoj fronti već mjesecima govorimo, a govorimo da se radi o direktnom miješanju Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, sa ciljem osiguravanja vječne vladavine jedne stranke u Bosni i Hercegovini, te pokušaju suspendovanja demokratije, kazao je danas Milan Dunović, član Glavnog odbora i Predsjedništva DF-a.

„Međutim, ovdje valja primjetiti da skoro polovina Hrvatske nije podržala takozvanu Deklaraciju. Od 151 zastupnika u Saboru, tek je 81 zastupnik glasao za nastavak diplomatske agresije Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom. Ta činjenica govori da je hrvatska javnost po ovom pitanju itekako podijeljenja. Ovdje se, na neki način, i ne radi od Deklaraciji Hrvatskog sabora, nego o Deklaraciji HDZ-a Hrvatske o podršci HDZ-u Bosne i Hercegovine, pa se prije može reći da je Hrvatski Sabor od strane HDZ-ova zloupotrijebljen kako bi se pružila pomoć, ne hrvatskom narodu u BiH, nego HDZ-u BiH“, rekao je Dunović.

Isto tako valja naglasiti, dodaje Dunović, da Deklaracija o podršci HDZ-u, može biti izrazito korisna za sagledavanje ukupnog političkog ambijenta i atmosfere histerije koju kreiraju radikalno desničarski i neonacistički krugovi iz susjedne Hrvatske, histerije od koje se svi razumni ljudi u Hrvatskoj pomalo ograđuju.

„Sada će svima u Evropskoj uniji, gdje je diplomatska agresija Hrvatske doživjela potpuni debakl, biti još jasnije namjere tih radikalno-desničarskih elemenata iz Hrvatske. Meni je naprosto žao što su neke provobitne kvalifikacije iz takozvane Deklaracije ublažene, i što ih se pokušava umotati u neke uljuđene forme, ali i ovakava Deklaracija može biti jako korisna. Žurimo da je isprintamo u što više primjeraka i da je prilikom sastanaka sa kolegama, evropskim i svjetskim zvaničnicima, pokazujemo kao primjer političkog besčašća i bezobrazluka“/  zaključio je Dunović /

Nedim Pobrić; Trend iseljavanja hrvatskog stanovništva iz BiH se nastavlja. Među posljednjim Hrvatima koji su napustili našu zemlju i bolji život potražili van granica BiH je i liječnik iz Uzarića kraj Širokog Brijega Božo Ljubić.

Skrasio se Ljubić u susjednoj Hrvatskoj, a za život u posljednjoj godini zarađuje radom u tamošnjem Saboru. Nešto više od 4.300 KM mjesečno mu je, tvrdi on, dovoljno da pokrije osnovne životne obaveze. Da mu hrvatski porezni obveznici ne snose i troškove putovanja, dnevnica i smještaja, za šta je u prvih šest mjeseci njegovog djelovanja u Saboru izdvojeno oko 20.000 KM, teško bi Ljubić, priznaje, sastavio kraj sa krajem. S druge strane, težak život saborskog zastupnika je cijena koju je bio spreman platiti za život lišen diskriminirajućih odredbi Izbornog zakona, sa kojima se suočavaju Hrvati u BiH.

Sa tim se problemom junak naše priče, inače prijeratni ortoped na Kliničkom centru u Sarajevu, počeo suočavati još 1994. godine, kada je imenovan za ministra zdravstva u Vladi Republike BiH, a zatim i od 1996. do 1998. godine, tada kao ministar zdravstva u Vladi FBiH. Posebno je težak položaj Hrvata u BiH, tvrdi Ljubić, bio nakon 2002. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik nametnuo amandmane na Ustav FBiH i Izborni zakon BiH, te na taj način stavio hrvatski narod u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane BiH.

Borba teška stotine tisuća KM

Prve teške diskriminirajuće godine je Ljubić preživljavao radeći u Kliničkoj bolnici u Mostaru i na Medicinskom fakultetu u istom gradu, te pružajući konzultantske usluge za realizaciju projekta Svjetske banke u BiH. Imao je istovremeno još dovoljno snage u sebi da se bori protiv neravnopravnog položaja svog naroda, te neravnopravnog položaja samog sebe unutar HDZ-a BiH, “jedine legitimne stranke koja predstavlja Hrvate u BiH”. Međutim, posljednju bitku je izgubio, najprije 2005. godine porazom na unutarstranačkim izborima i to, tvrdi on, prevarom Dragana Čovića, a zatim i 2006. godine, kada je izbačen iz HDZ-a.

Njegova borba za ravnopravnost, međutim, nije prestala, pa je osnovao još legitimniju hrvatsku stranku od HDZ-a, HDZ 1990. Kasnije, u veljači 2007. godine, ovaj liječnik iz Uzarića, usprkos tome što je “neravnopravni Hrvat”, imenovan je za ministra prometa i komunikacija BiH, a na toj poziciji je ostao do svibnja 2009. godine. Nejaka pleća Bože Ljubića nisu mogla izdržati teret odgovornosti koju je ta pozicija nosila, te oko 155.000 KM, koliko je samo na ime plaća inkasirao u tom periodu. Neravnopravnost Hrvata u BiH je rezultirala time da je njegovo ministarstvo realiziralo samo 22 posto planiranog programa, te je proglašeno za jedno od najneučinkovitijih u Vijeću ministara.

Mjesec nakon ostavke preživio je samo zahvaljujući “bijelom kruhu”, odnosno 1.715 KM koliko je dobio po tom osnovu. Još skromniju zaradu, nešto nižu od 5.000 KM mjesečno, zarađivao je u narednoj godini u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, a uspjelo se zaraditi i “sa strane”, učešćem u Komisiji za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, promet i veze, Komisiji za ekonomske reforme i razvoj, te Ustavnopravnoj komisiji.

Od 2010. do 2014. se, kao zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, borio za prava Hrvata u BiH za oko 5.300 KM mjesečno, koliko je prosječno zarađivao u navedenom periodu samo na osnovu plaća, bez minulog rada, toplog obroka, rada u komisijama i dnevnica.

Prije dvije godine se, razočaran nemogućnošću da promijeni položaj Hrvata u BiH, nije kandidirao za izbore, te je krajem 2015. godine napustio svoj dom u Uzarićima i stan od 99 kvadrata u centru Sarajeva, spakirao stvari u svoj Audi A4, vrijedan 35.000 KM, i otputovao u Zagreb, apliciravši za posao u tamošnjem Saboru. I u Saboru se Ljubić bori za položaj Hrvata u BiH (!?), ukazuje na nelegitimitet Lijanovića, nekadašnjih njegovih koalicionih partnera, te na krivce koji su odgovorni za trenutni položaj sunarodnjaka u našoj zemlji.

– Krivica je na nepravednom Ustavu iz Daytona i na osnovu njega skrojenom Zakonu. Ako je neko od Hrvata odgovoran, a jeste, onda su to oni iz Zagreba i iz BiH koji su u naše ime potpisali ove sporazume – kazao je Ljubić prije šest godina, a u međuvremenu je ipak promijenio mišljenje, te kao krivce imenuje Wolfganga Petrischa i Bošnjake.

“Majorizirana” obitelji

Nisu zanemarive ni “budžetske” karijere članova Ljubićeve uže obitelji. Brat Mariofil je za život zarađivao kao član delegacije BiH u Vijeću Europe, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, ombudsman za ljudska prava, te kao zamjenik pravobranitelja BiH. Uspio je Mariofil u međuvremenu zaraditi i 50.436 KM od “bijelog kruha”.

Van BiH je, daleko od neravnopravnosti, morala pobjeći i Božina kćerka Lucija. Pobjegla je iz Ministarstva vanjskih poslova u Sarajevu pravo u Strazbur, u Misiju BiH pri Vijeću Europe, zatim u Misiju BiH pri NATO-u i Misiju BiH pri EU u Briselu, zatim ponovo u Strazbur, te u konačnici u Ženevu, u Misiju BiH pri UN-u. Druga kćerka Spomenka je, slučajno ili ne, za vrijeme očevog rukovođenja Ministarstvom prometa i komunikacija BiH zaposlena u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK).

Samo zlobnici bi rekli da je uzrok iseljavanja Hrvata iz BiH njihov neravnopravan položaj u odnosu na Ljubiće i ostale “legitimne predstavnike”, a ne sporan Izborni zakon BiH i izbor delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH, što je jedina istina, koju je naš Božo, po ko zna koji put, ponovio u ponedjeljak pred gledaocima HRT-a. Njegov osobni primjer i primjer njegove obitelji pokazuju da je Izborni zakon BiH itekako utjecao na njihove živote i učinio ih neravnopravnim u odnosu na sve građane BiH„/ zaključio je Nedim Pobrić /.”