Imaju li građani u našoj zemlji razloga za slavlje: Samo se u BiH neradnici zovu gospodom
Povezani članci
- Naša stranka Mostar: Kolaps vodovoda u Blagaju dokaz je kriminogenosti Gradske uprave i javnih preduzeća u Mostaru
- BORO KONTIĆ: Tuguj bronzana stražo
- Documenta: Podnošenjem kaznene prijave protiv Krunoslava Fehira vrši se pritisak na ključnog svjedoka protiv Branimira Glavaša
- Protesti rudara u Sarajevu
- Vešović: Biti čovjek se danas ne isplati, a biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak se debelo isplati
- Četvrti postjugoslovenski rat
foto: Avaz.ba
Ovdje su ljudi potpuno mentalno skrhani i ne vjeruju da bilo čime, ne samo olovkom na izborima nego i protestima, mogu nešto promijeniti
Sve je manje stanovnika BiH koji Praznik rada, ali i bilo koji drugi, provode sretni, zadovoljni i imaju razloga za bilo kakvo slavlje.
Niz udara na životni standard ljudi, započet u pandemiji koronavirusa, a nastavljen globalnim posljedicama rata u Ukrajini, život je pretvorio u stalnu borbu za preživljavanje čiji se kraj ne nazire.
Sve je teže
Potrošačke korpe sve su lakše, jer za naše radničke plaće kupujemo sve manje. Vrijeme radnika i radničke je prošlo, mi živimo u zemlji neradnika. Kao što se u zemlji radnika rad sasvim solidno plaćao da bi radnici sasvim solidno živjeli, tako se u zemlji neradnika rad ne plaća nikako, a nerad plaća izvrsno – kaže sociolog Esad Bajtal.
-
FOTO: ARHIV
Pojašnjava da je u BiH danas radnicima oduzeto pravo da rade, jer je više od 40 posto radno aktivnog stanovništva nezaposleno. Oni koji imaju sreću da rade, imaju niske i neredovne plaće. Kad dođu u penziju, onda je borba sa životom još teža.
Nerad se u BiH naplaćuje tri puta. Ogromnim nezasluženim plaćama, pa ogromnim nezasluženim penzijama. A treće, po osnovu onih otpremnina i “bijelog hljeba”, naplate po 30.000 KM i sutradan se ponovo vrate. U zemlji neradnika rad ne možete naplatiti nikako, a nerad naplatite tri puta. Ovo je zemlja neradnika i zato ovdje sebe neradnici zovu gospodom. U radničkoj zemlji bili smo drugovi, a drugovi rade. Svugdje ljudi protestiraju, ali ovdje su se udružili država i crkva. Svaki dan se iz džamija i crkava poručuje “Dat će dragi Bog” i “Dobro je da ne puca”. Ovdje su ljudi potpuno mentalno skrhani i ne vjeruju da bilo čime, ne samo olovkom na izborima nego i protestima, mogu nešto promijeniti – ističe Bajtal.
-
FOTO: ARHIV
Prvi maj, ipak, neće proteći bez radničkih protesta.
Iz Sindikata metalaca FBiH najavili su protest pred Vladom FBiH, a osnovni zahtjevi su da najniže plaće radnika budu usklađene s rastom inflacije te da se hitno poduzmu mjere za očuvanje hiljada radnih mjesta u metalskoj industriji, a posebno u kompanijama “Binas”, “Volkswagen” i “Zrak”.
Samo bunt
Nema ovdje slavlja, ovdje samo buntova treba biti. Svaki normalan radnik u ovoj situaciji to veoma dobro shvata, jer ovdje niko ne vodi računa o radnicima. Zato dolazimo pred Vladu FBiH. Osnov najniže plaće treba biti 70 posto od prosječne plaće u FBiH ili nešto više od 1.000 KM – kaže Bajro Melez, predsjednik Sindikata metalaca FBiH.
Ovdje tuku roditelje
Ovdje tuku roditelje koji pitaju zašto su im ubili dijete. Sjetite se scena policijskog nasilja na protestima zbog ubistva Dragičevića ili protesta 2014. godine i koja je sila poslana na demonstrante – kaže Bajtal.
Penzioneri: Jad i čemer
Prvomajski uranak mogu planirati ljudi s primanjima iznad 1.500 KM, a 60 posto onih s nižim penzijama 1. maj dočekuju samo kao još jedan dan koji treba preživjeti – kaže Suljo Bekan, član Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera u FBiH.
Rub siromaštva, dodaje, davno su prekoračili i penzioneri, koji bi danas trebali uživati u plodovima višedecenijskog rada.
Kakvo slavlje, ovo je samo preživljavanje, jad i čemer, nebriga vlade i kompletnog društva. U ovom redovnom usklađivanju penzioneri su dobili 27 maraka, a šta će oni s tim!? Čemu da se radujemo ako svaki dan cijene divljaju, a penzije mogu biti samo da se plate dažbine državi? Niže penzije morale su se približiti onim velikim, jer u nas su isti stomaci – ističe Bekan.