IMA LI NADE DA NAS TKO ZAŠTITI OD IVANA PERNARA?

Izdvajamo

• Roditeljstvo je najteži zadatak i najveći životni izazov. Taj fini omjer ukora i takta, ta suptilna kombinacija „mrkve i batine“, taj osjetljivi moment razumijevanja i nerazumijevanja, onaj je dio na koji nas nitko nije pripremio u životu. Taj dio učimo sami i učimo ga u hodu. Istina postoje stručne knjige i milion različitih tumačenja psihologa, doktora i pedagoga, no vi u toj priči sve učite iz situacije u situaciju i na koncu jasno vam je samo jedno. Da svoje dijete morate zaštititi. Istina na suptilan i oprezan način „da ga ne osramotite u društvu“, ali na način koji jedino osjećate da je ispravan.

Povezani članci

• Sajam knjiga, zvona i praporaca
• Incko: Važno je jačanje evropskih integracija
• Laži i paralaži talijanskih političara o velikoj tragediji u Puli
• Nacionalizam eksplodirao kao gnojni čir
• Pirova pobjeda
• Predizborne uvrede i podmetanja

Pamtite vjerujem svi svoje srednjoškolske dane. Poprilično je blesavo to razdoblje u kojem uglavnom pubertet radi svoje, uz klasičnu transformaciju iz djece, u malo više odraslu djecu. Hormoni koji divljaju u tom razdoblju poznati su svakom roditelju. Vaša dojučerašnja „maza“ odjednom vas postojano i duboko mrzi, vaš dojučerašnji mezimac odjednom vas iskreno prezire, a vaši stavovi, život i svjetonazor, preko noći postaju dijametralno suprotni njihovim.

Transformaciju iz dobrog djeteta u divljaka najbolje možete opaziti u sobi srednjoškolca. Dojučerašnji Hello Kity interijer, ili Star Wars posteljinu, odjednom će zamijeniti Bob Marley ili Che Guevara. Dojučerašnje boy bandove koji su vam nevjerojatno išli na živce, iznenada će „pomesti“  elektronski moguli i aluzije na sintetičke droge, neki vama potpuno nepoznati Bajo Balboa, ili Devito.

Nerijetko će vas dočekati i mračna, crna prostorija u kojoj prevladavaju rune, naopaki križevi i gotika, a vaš pulen izbušit će obrvu, piercingom ukrasiti usnu ili jezik, i crnim rimelom izmazati trepavice. Taj šok koji prolaze roditelji, bili oni Eskimi ili Hrvati prirodan je proces. Biološka neminovnost i nema šanse da vas zaobiđe.

Da je izbjegnete.

U tim ključnim godinama, ma koliko oni lupali vratima, vrištali da vas mrze i ne podnose, ma koliko prijetili da će se baciti pod vlak i teatralno zapaliti benzinom pred školom, vi ste kao roditelj potrebni tom djetetu više nego ikada u njegovom životu. Vaše razumijevanje, vaše strpljenje, ali i vaša briga, ono je što svako dijete od vas traži. Svakodnevno odbijanje nije zapravo ništa drugo doli očajna poruka. Ja ne znam što se ovo događa sa mnom, ali ti si mi otac, ti bi to trebao znati, iako te mrzim najviše na svijetu čim otvoriš usta, ili te vidim.

Razmišljate sigurno o tome dok gledate svoju srednjoškolku kako na štiklama tetura prema „najboljem klubu na svijetu“, u kojem je „najbolja ekipa u svemiru“ i gdje je očekuje narodna muzika i kibla sa hladnim Johnny Walkerom, vodkom na akciji, bocom rakije „od kuće“ i nekoliko Coca – Cola.

Razmišljate o tome dok ih gledate kako teturaju u noć, puni sebe i potpuno izgubljeni u svom svemiru. Koliko je predatora koji jedva čekaju da taj „bombon“ iskoriste, koliko je manijaka naslonjenih na šank tog nesretnog kluba, koliko je izmišljeno novih droga za koje ne znate niti kako djeluju, niti kako ih uzimaju, i kolike su poprilike šanse da je idiot od roditelja svom ljubimcu od osamnaest kupio mašinu tipa BMW, koju će on u tri ujutro okretati „na ručnu“ i zalijepiti o obližnji zid, a u kojoj će biti vaša djevojčica i još pet malih, pijanih budala kojima vladaju hormoni.

Razmišljate jebiga o svemu, dok čekate u mraku ispred „najboljeg kluba“ u kojem im toče iako su maloljetni, iz kojeg ih iznose kao vreće i bacaju u obližnje grmlje, pred koji svakih deset minuta stižu nova kola hitne pomoći. Jedino što možete, a da ih nepovratno ne osramotite, da „do kraja života ne razgovaraju s vama“ i da ste „zauvijek mrtvi za njih“, jest upravo to. Da čekate „fajront“ pa da ih pokupite prije nego sjednu sa pijanim vršnjakom, prije nego li ih pokupi kakav Ivan Pernar.

Jedino što možete jest da im strpljivo držite glavu dok izbacuju dušu iz sebe zajedno sa vodkom, bez prijekora ili prodika šutite vjerujući kako će iza ovoga biti pametniji i pospremite ih u postelju umorni kao da ste kopali.

Gdje je dovraga pošlo krivo, upitat ćete se dok gledate u četiri ujutro History Channel, ali tada ćete se sjetiti samoga sebe i nasmijati se. Ujutro će vaša ljubimica ili vaš ljubimac spavati do podne, mrzit će vas svakako još više nego li jučer, a vi ste pregrmili još jedan vikend, još jednu noćnu moru svakog roditelja koji odgaja svoje dijete u Hrvatskoj.

Roditeljstvo je najteži zadatak i najveći životni izazov. Taj fini omjer ukora i takta, ta suptilna kombinacija „mrkve i batine“, taj osjetljivi moment razumijevanja i nerazumijevanja, onaj je dio na koji nas nitko nije pripremio u životu. Taj dio učimo sami i učimo ga u hodu. Istina postoje stručne knjige i milion različitih tumačenja psihologa, doktora i pedagoga, no vi u toj priči sve učite iz situacije u situaciju i na koncu jasno vam je samo jedno. Da svoje dijete morate zaštititi. Istina na suptilan i oprezan način „da ga ne osramotite u društvu“, ali na način koji jedino osjećate da je ispravan.

Da sam roditelj djevojke iz Orahovice kojoj se Ivan Pernar „uvalio“ kao pratnja na maturalnu večer, da sam oprezno, da me ne uhvati, špijunirajući njen Facebook profil naišao na njegovu pohvalu kako je pozvan, (iako više u šali, no to je on shvatio ozbiljno), ni ja, kao ni djevojka iz Orahovice ne bih vjerovao da je pristao. Da jedan dobrani tridesetogodišnjak želi na maturalnu zabavu, koja je jednom u životu, povesti vašu djevojčicu od osamnaest godina. Da, tako je to bilo tu večer, i ja sam shvatio isti moment tko je i što je Ivan Pernar. Budaletina od trideset i kusur koja preko Facebooka zavodi maloljetnice. To je ako se ne varam kazneno djelo po Zakonu i Ustavu RH, no Ivan Pernar odmaglio je nakon te afere negdje u europske urede ruda i izgubljenog vremena.

Ja sam naravno pomislio tada na sve roditelje kojima njihove curice oduševljeno odu u noć, i nije mi bili jasno zašto se sa rečenim Pernarom ne bavi policija, no tko sam ja da se bavim svakim sociopatom i manijakom u ovoj državi.

Dok taj manijak nije prijavio ove nesretne ljude koji proživljavaju pakao, a samo su htjeli učiniti dobro djelo. Udomiti jedno dijete koje bi u najboljem slučaju ako i odraste bilo ropkinja kakvom sličnom luđaku iz Konga. Iskreno ne znam koji je kurac tom Pernaru, kao što ne znam zašto se policija, Dorh i tužilaštvo ne bave tim likom zbog podvođenja maloljetnice, no očito u ovoj zemlji svaka budala može ljudima zagorčavati život i likovati što je čovjek mrtav.

Vladimir Matijanić. Da, dobro ste čuli. Isti taj lik lupao je neki dan loncima i poklopcima i likovao što je Vladimir Matijanić mrtav. Iskreno ne znam što da taj klaun napravi da ga nesposobne institucije ušutkaju?  Takvi kao on idu u krajnost, i samo je nebo granica takvima. Ima li nade za nas? Da nas tko zaštiti od takve budale?