Huligani treniraju strogoću: Hoće li mostarska policija konačno izaći iz kladionica na cestu i pokušati raditi svoj posao

Povezani članci

• Marinko Čulić: Oživljavanje leša
• Političke stranke građane/ke drže kao taoce: PS BiH se mora izjasniti o prijedlozima za provedbu presude “Sejdić i Finci”
• Uhapšen Marko Trifković Žižan, osumnjičeni za ubistvo sarajevskih policajaca
• Milanović vratio oduzeta odlikovanja i generalski čin ranije presuđenom ratnom zločincu
• “Logorilijada” na repertoaru HNK Mostar
• Nelegalna gradnja na Vrelu Bosne: Kako PRIVREMENE DOZVOLE POSTAJU TRAJNE

Jedan od elementarnih poslova policije je da preventivno djeluje kako ne bi moglo uopšte doći do narušavanja javnog reda i mira. Šta ta izlizana floskula u praksi predstavlja?

Dakle, bilo bi poželjno i ovim putem apeliramo na policijske službenike da izađu iz klimatiziranih kancelarija, zagušenih kladionica, da konačno napuste udobne stolice mostarskih ljetnih bašta i malo prošetaju gradom. U konačnici malo kretanja nije nikome naškodilo, a i građani Mostara će barem imati prividnu iluziju sigurnosti.

Nedavno premlaćivanje maloljetnog momka kod mostarske Gimnazije od strane huligansko/navijačke skupine po svemu sudeći nije posljednje. Prije samo nekoliko dana nedaleko od Mostara grupa navijača Zrinskog pretukla je prodavača voća i povrća. Nezvanično, zato što je u tom trenutku nosio majicu fudbalskog kluba Velež.

Divljanje i obračuni navijačkih skupina nije nikakva novost, niti se statistički mogu prikazati obračuni između navijačkih skupina u BIH jer podataka nema, obzirom da se ti obračuni najčešće i ne prijavljuju nadležnim organima. Međutim, ono što dođe do javnosti jasno nam oslikava sigurnosnu situaciju u kojoj živimo.

A situacija je takva da u Mostaru ne možete preći sa zapadne strane grada na istočnu noseći dres NK Zrinskog ili prošetati zapadnom stranom grada sa značkom FK Veleža. Ne možete jer je svima jasno da tim potezom dovodite sebe u situaciju da vam šesnaestogodišnji momak iz obližnjeg ugostiteljskog objekta priđe i nanese teže tjelesne povrede pajserom ili bejzbol palicom. Uostalom dovoljno se podsjetiti na prošlogodišnja dešavanja u mostarskom naselju Zalik, sukobima navijača na sjevernom izlazu iz Mostara ili dešavanjima od prije nekoliko dana.

Tako da imate dvije opcije. Ukoliko želite prakticirati univerzalno pravo na slobodu kretanja ne nosite oznake sportskih kolektiva koje podržavate ili se u suprotnom opremite hladnim i vatrenim oružijem i na vlastitom primjeru dokažite da za voljeni klub treba proliti i krv ako treba.

Jasno je da su navijačke skupine u BIH jedno od najpreciznijih instrumenata nacionalnih stranaka. Jasno je i da su djeca koja su spremna da nekoga izbodu u više navrata sa namjerom probijanja plućne maramice izmanipulisana lažnim idolima te jeftinom i lošom drogom, međutim ono što nije jasno je, šta policija po tom pitanju radi.

A zaključak se sam nameće.

Jedan od elementarnih poslova policije je da preventivno djeluje kako ne bi moglo doći uopšte do narušavanja javnog reda i mira. Šta ta izlizana floskula u praksi predstavlja?

Dakle, bilo bi poželjno i ovim putem apeliramo na policijske službenike da izađu iz klimatiziranih kancelarija, zagušenih kladionica, da konačno napuste udobne stolice mostarskih ljetnih bašta i malo prošetaju gradom. U konačnici malo kretanja nije nikome naškodilo, a i građani Mostara će barem imati prividnu iluziju sigurnosti.

Sjeća li se danas iko Vedrana Puljića? Prije deset godina dvadeset četverogodišnji Vedran Puljić ubijen je u navijačkim neredima prije utakmice Široki Brijeg Sarajevo. Za ubistvo Vedrana Puljića osumnjičen je Oliver Knezović koji se sam predao i priznao da je koristio vatreno oružije ali je kasnije pobjegao iz pritvora. Do danas niko za ubistvo Vedrana Puljića nije odgovarao.

I šta su sigurnosne agencije učinile kako se scene iz Širokog Brijega od prije deset godine ne bi ponovile? Apsolutno ništa. A koju smo mi poruku izvukli iz ubistva Vedrana Puljića?

Poruku da policija nije sposobna da radi svoj posao. Da ne znaju, da neće i u konačnici da im ne pada na pamet da obavljaju posao za koji su plaćeni.

Da ovaj navod nije hipotetička pretpostavka pokazalo je upravo ubistvo Vedrana Puljića, Dženana Memića, Davida Dragićevića.

Pokazuju to i snimci raznoraznih sukoba navijačkih skupina koje iz kola u kolo gledamo na društvenim mrežama. Na tim video materijalima možemo vidjeti ispaljivanje zolje, kamenovanje, maltretiranje, upotrebu noževa, letvi,  bejzbol palica. Možemo vidjeti i djecu od pet godina kako izgovaraju parole „Nož, žica, Srebrenica“. Možemo vidjeti apsolutno sve osim kontura policijskog službenika.

Oni se svakako javljaju nakon snimka incidenta kratkim saopštenjem za javnost.

„Policijski službenici rade na rasvjetljavanju incidenta. Razloga za zabrinutost nema.“