Esad Bajtal: Dačić cinično šuti o grčkim i ruskim hordama iz ratova 90-ih
Povezani članci
- 200 000 za diplomatski trijumf
- Uhapšeni komandanti i vojnici Vojske RS-a, terete se za ubistvo 100 Bošnjaka kod Nevesinja
- Gradimir Gojer: DA LI JE MOSTAR POBJEDIO DOMAĆE FAŠISTE?
- Ova zemlja neće biti normalna sve dok su likovi poput Ježića po bilo čemu bitni
- Kustin prijemni ispit za nebeski narod
- Viktor Ivančić: MRTVI I HRANJENI
Miloševićevska politika
Kod bh. istočnih susjeda, ističe Bajtal, i dalje je na sceni miloševićevska politika s početka 90-ih godina, koja se prije svega ogleda u liku i djelu ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića.
– Gubitak Kosova Srbiji daje nekakve kvazi-racionalne razloge za ponovnim oživljavanjem tog koncepta i to rade sofisticirano – kaže Bajtal u razgovoru za Vijesti.ba.
Prema njegovim riječima, u pitanju su ljudi koji ne odustaju od vizije velikodržavnog ustrojstva koje bi pošto-poto, i na račun svih ovdašnjih naroda, trebalo da metastazira na one prostore koji su se nekada zvali Jugoslavijom.
– Ukratko, Dačić i njemu slični, nikako da shvate da su Miloševićevo enormno nasilje i zločini nad Albancima doveli do toga da se Kosovo konačno oslobodi i osnuje nezavisnu državu. I sad se na osnovu činjenice tog gubitka, nastoji praviti priča o neophodnosti neke vrste teritorijalne nadoknade eventualnim odvajanjem dijela teritorije BiH, a na tragu Ćosićeve predratne krvave ideje o “federaciji srpskih zemalja” na prostorima bivše Jugoslavije – navodi Bajtal.
Ono što se nije uspjelo teritorijalno odvojiti (RS), kamom i topovima radikalno je očišćeno od svih drugih (Bošnjaci, Hrvati, ostali…) koji su tamo živjeli.
– To je politika koja se zasniva na još uvijek živom fantazmu o tzv. nacionalnoj ugroženosti koja se i dalje nastavlja, uprkos nizu vojnih poraza koje je Miloševićev režim pretrpio od Ljubljane, preko Zagreba i Sarajeva, pa do Prištine – poručuje Bajtal.
Prokomentarisao je i Dačićevu izjavu, koji je, između ostalog, rekao da su Kosovo i BiH jedni od većih regrutnih centara za borce koji odlaze na Bliski istok da se bore na strani Islamske države. Dačić je ustvrdio da je upravo područje Balkana bilo plodno tlo na kojem je početkom 90-tih godina, tokom rata u BiH, posijano sjeme “islamskog ekstremizma”, imajući u vidu činjenicu da se u tom ratu borilo blizu 7.000 stranih boraca, mahom veterana iz Afganistana.
Tvrdnje slične Dačićevim, kaže naš govornik, nebrojeno smo puta čuli u prošlosti – ne samo od njega – već i od mnogih drugih srbijanskih političara.
– To je nešto što se ponavlja još od Miloševića i njegove priče o „zelenoj transferzali“ i cijelog tog političkog bloka koji je on predvodio, i koji je 90-ih napravio to što je napravio, ne samo u BiH, nego i na ostatku prostora bivše Jugoslavije – potcrtava Bajtal.
Podsjeća da su međunarodni sudovi Miloševićev režim osudili za brojne zločine i genocid u Srebrenici.
– Međutim, uprkos svemu tome što je svjetski i evropski pravni racionalni um izgovorio i prema čemu se tako jasno sudskim odlukama odredio, zvanična politika koju zastupa Dačić i dalje ne posustaje, niti odustaje od te geopolitičke i psihopatološke opcije. Uporedo i istovremeno ta politika javno govori kako želi u Evropu, odnosno u isti onaj svijet koji je, toliko puta, kroz brojne haške presude osudio tu politiku, zajedno s njenim motivima i bešćutno krvavim posljedicama – konstatuje Bajtal.
Vlasti u Srbiji, navodi, pokušavaju da takve međunarodne presude uporno tumače na način da su uperene protiv cijelog srbijanskog naroda, a ne protiv pojedinaca koji su imenom i prezimenom suđeni i osuđeni za hiljade i hiljade nečuveno surovih i ničim izazvanih zločina.
Danas cinično šute o sebi
– Šta ćemo sa grčkim, ruskim i drugim pravoslavnim hordama koje su bile sastavni dio vojske iza koje je stajala Dačićeva i Miloševićeva politika? Šta ćemo s učešćem pravoslavne crkve u ratovima 90-ih – zapitao se Bajtal.
O tome, kaže, svjedoče čak i knjige srbijanskih autora izdate u Beogradu.
– Tako ljudski uspravni Milorad Tomanić, u knjizi pod naslovom „Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj“, izdatoj u Beogradu 2001., navodi strašne primjere pravoslavizacije srpske vojske koja je počinila to što je počinila na ovim prostorima u ime pravoslavlja i velikodržavnog koncepta, koji se sa obje noge uglavnom oslanjao na doktrinu pravoslavlja – rekao je Bajtal.
U prilog tome i jezikom činjenica govoreći, naveo je samo neke od podnaslova iz sadržaja te knjige: Crkvena estrada hvali Slobodana Miloševića; Ko s kim ne može da živi; Srpska crkva i nasilje; Granice Crkve teku granicama države; Kada, koga zašto i kako treba da ubije pravoslavni Srbin…
Dakle, nastavlja Bajtal, cijeloj toj krvavoj i danas planski izvrnutoj političkoj priči prethodilo je djelovanje Srpske pravoslavne crkve, kao idejno autoritativnog i aktivnog nosioca cijelog velikodržavnog projekta.
– Danas sve to guraju pod tepih, i sada pričaju o islamu, katoličanstvu, o svemu i svačemu, i na taj način cinično šute o sebi. A pogledajte samo situaciju u RS-u – svim gradovima ukinuta je riječ „bosanski“ koju su sadržavala imena mnoštva bosanskih mjesta. Nemate više Bosanskog Broda, već imate samo Brod, nemate Bosanske Gradiške, već Gradišku, nemate Bosanski Novi, već samo Novi, nema Bosanske Dubice… – navodi Bajtal.
Prije toga, dakle prije intervencije međunarodne zajednice, ističe ovaj analitičar, imena bosanskih mjesta i gradova srbizirana su u Srpski Brod, Srpska Ilidža, Srbinje…
– Sve je posrbljeno i pravoslavizirano, a danas se, strateški i dnevno-politički, drugi optužuju za islamizaciju, katolizaciju, uporno optužujući druge za ono što sami čine. Sve se odvija na tragu Miloševićeve logike, koji u Hagu, pred kamerama cijelog svijeta, prvi dan suđenja, kaže: “Sve o Bosni i Hercegovini je čista laž”. Dakle ne mala ili velika, ne ova ili ona, nego “čista laž”. U prevodu, to znači da nije bilo ni zločina, ni silovanja, ni pljačke, ni nasilnog protjerivanja ljudi. Ni genocida, ni masovnih grobnica. Čak ni rata. Sve je to samo “čista laž” – pojašnjava Bajtal.
Naš sagovornik ocjenjuje kako dobrog sagovornika, ali i saučesnika u ostvarivanju velikodržavnog koncepta, vidi i u predsjedavajućem Predsjedništva BiH i lideru SNSD-a Miloradu Dodiku.
– Mi to jasno vidimo, ma koliko se sve pažljivo, sofisticirano i licemjerno zvanično prikrivalo ili javno negiralo. Uostalom, sam Dodik ne krije da mu je draža srbijanska politička garnitura i da mu je sve draže od BiH, države koju otvoreno negira, i za koju kaže da ne može opstati, tvrdeći da je entitet država, iako to nije tako upravo po Dejtonu u koji se on zaklinje – govori Bajtal.
Dok istovremeno glorifikuje Dejton, Bajtal ističe kako predsjedavajući Predsjedništva BiH, krijući se iza njega, sve radi protiv Dejtona.
– Izgleda da ta iracionalna postavka njegovog djelovanja nikome ne smeta, odnosno niko je ne čita onako kako bi iskustveno trebao da je čita. Međunarodna zajednica nijemo i sasvim mirno sluša i gleda kako on ruši njihov proizvod, licemjerno se pozivajući baš na njega. Dodik u ime Dejtona radi protiv njega, a tvorci Dejtona uporno šute na njegovo cinično, krajnje neodgovorno i, u krajnjem, regionalno destabilizirajuće i vrlo opasno ponašanje – zaključuje Bajtal u razgovoru za Vijesti.ba.