Ekonomski položaj kmetova i raje pod turskom vlašću

Izdvajamo

• Kada sve ovo sublimiramo u jedan zaključak može se reći da su osvajači druge vjere održavali vjersku toleranciju a i pored diferenciranja između muslimana i nemuslimana ovima drugima omogućili i bolji život nego prije toga pod vladaocima iste vjere. Küng kaže da to pokazuje da je i u srednjovjekovnim uslovima umjesto “sukoba kultura” bio moguć “dijalog kultura”.

Povezani članci

• Kako Mostarci troše pare od dijaspore i koliko ona finansira grad Mostar?
• Mrzitelj iz Čemerike
• Predrag Kojović: Nikome nije do povećanja broja puščanih cijevi već do poboljšanja životnog standarda građana
• BiH POTEMKINOVA SELA U DOBA NOSTALGIJE
• Paralelna stvarnost
• PREDOPERNI PERIOD

Foto: Sarajevo.ba

Dr. Olga Zirojević (1934) poznata je srpska orijentalistkinja i turkologinja. Postdiplomske studije završila je u Sarajevu (Katedra za orijentalistiku i istoriju 1958/1959). Proučava turski period nacionalne istorije od 15. do 18. veka. Doktorirala je na temi Carigradski drum od Beograda do Sofije (1967). Autor je niza stručnih djela, među njima su i „Srbija pod turskom vlašću 1459-1804.“, „Tursko vojno uređenje u Srbiji 1459-1683.“ i „Carigradski drum od Beograda do Budima u XVI i XVII veku“.

Prije nekoliko godina jedna njena izjava uzburkala je stručnu i političku javnost u Srbiji. Naime ona je izjavila da je Srbima u srednjem vijeku bilo bolje pod Turcima nego pod domaćom vlastelom jer su vlastelini uzimali kmetovima sve a davali im hrane tek da prežive.

U TV razgovoru 2017. kod voditelja Milomira Marića odvijao se sljedeći dijalog:

Marić: “Ozbiljna kritička istoriografija govori da je običan narod živio snošljivije pod Turcima nego pod svojim srpskim srednjovekovnim velikašima. Čak su im bili i manji nameti. Je li to istina?”

Dr. Zirojević: “Tako je počelo. To pokazuju i turski hroničari i naši izvori. Turska je bila uređena feudalna država koja je htjeda da ide dalje, da osvaja… Bili su joj potrebni ljudi. Turci su privlačili raju privilegijama, smanjenjem poreza.“

Marić: „Znači li to da su Srbi dočekali Turke kao oslobođenje od vlastitih velikaša?“

Dr. Zirojević: „Tako je. Tako su i u Španiji dočekali Arape kao oslobođenje od Gota.“

Ovakve njene izjave izazvale su vehementan otpor dijela stručnih krugova u Srbiji. Međutim, niz domaćih i stranih autora potvrđuje teze dr. Zirojević o događajima u Španiji od 8. do 14. stoljeća i u Srbiji u srednjem vijeku.

Profesor Milan Vukomanović u svome članku „Verska tolerancija u islamskoj Španiji”, pišući o poziciji nemuslimana u Španiji kaže: “Muslimanski i hršćanski vladari sklapali su saveze, a Jevreji i hrišćani pomagali su Berberima u njihovom nastojanju da osvoje poluostrvo s obzirom na to da je i jedna i druga zajednica tu teško preživljavala pod upravom Vizigota.“

A italijanski autor Franco Cardini na strani 12. i 13. svoje knjige “Evropa a islam“ (Lidove noviny, Prag, 2004.) piše:

“Zimije (nemuslimani) su često vladu nevjernika smatrali boljom nego vladu ljudi njihove vjere” a na strani 17: ”Uostalom smatra se da slično kao u većini vizantijskih oblast i u Španiji ljudi na pridošlice nisu gledali sa mržnjom. Vlada muslimana je naime za većinu stanovništva bila snošljivija nego pritisak despotskih kršćanskih vladara.”

Poznati švicarski teolog i naučnik Hans Küng piše na strani 225. svoje knjige „Der Islam“ (Piper Verlag, München, 2004.):

“Nemuslimani ne moraju konvertirati na islam ali moraju plaćati porez osvajačima. A oni su pokazali iznenađujuću spremnost i praksu ugovaranja koja je ljudima (posebno onima koji su bili u Vizantiji poreski jako opterećeni) često omogućavala da žive bolje nego prije toga. “

A u knjizi Kasima Suljevića “Nacionalnost musliman“ (Otokar Keršovani, 1981.) nalazimo još dva citata koji potvrđuju teze dr. Zirojević. Suljević na stranama 100-106 govori o tezama Karla Marksa i Fridriha Engelsa o položaju Slavena na Balkanu. Potom citira Engelsa iz njegove knjige “Spoljna politika ruskog carstva” str.25. (Beograd, 1896.):

„Hrišćanski seljak pod turskom vlašću osjeća se u materijalnom pogledu bolje no igdje na drugom mestu. On beše sačuvao bezmalo sve one ustanove koje je imao pre turske navale, a na prvom mestu svoju unutrašnju mesnu autonomiju. Dok god je uredno plaćao porez turskim vlastima, one ga nisu dirale i on je retko bio izložen onom nasilju kakvo je snosio kroz ceo srednji vijek zapadni seljak od svog spahije. Položaj rajin bio je svakako nedostojan, ali ne i materijalno težak, on nije bio čak ni u takvoj velikoj suprotnosti sa onim stepenom kulture na kome su tada stajali balkanski narodi.“

Potom Suljević citira Vasu Pelagića iz njegovih „Izabranih djela,III“,str.64:

„Riječ je o materijalnim teretima a ne o političkim pravima i interesima… Turska je manjim porezima teretila narod, mada mu nije bila ni jednovjerna ni jednokrvna… Bosanska turska raja imala je veća i bolja ekonomska prava nego podanici hrišćanskih feudalnih i sadašnjih ustavnih država.“

Kada sve ovo sublimiramo u jedan zaključak može se reći da su osvajači druge vjere održavali vjersku toleranciju a i pored diferenciranja između muslimana i nemuslimana ovima drugima omogućili i bolji život nego prije toga pod vladaocima iste vjere. Küng kaže da to pokazuje da je i u srednjovjekovnim uslovima umjesto “sukoba kultura” bio moguć “dijalog kultura”.

Pristup dr. Zirojević obara neke postojeće stereotipe ali se takav stav teško probija.