Edin Šarčević: Tegeltija u funkciji uništavanja pravosuđa

Povezani članci

• UABNOR Mostar: Svojim tijelima ćemo štititi Partizansko spomen groblje
• Građanska Vojvodina: Kampanjom protiv novinara izazivaju sukobe u društvu
• Podrška policajcima i zahtevi za smenu vrha RTS-a sa protesta u Beogradu
• Je li miš tako jak?
• Reakcija organizacija civilnog društva iz Banje Luke na policijsku represiju u Sarajevu
• DAN USTANKA NARODA BOSNE I HERCEGOVINE

“Mislim da je predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milan Tegeltija od samog početka bio u funkciji uništavanja objektivnog i politički neovisnog pravosuđa”, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Edin Šarčević, vanredni profesor Pravnog fakulteta u Lajpcigu i direktor Centra za javno pravo iz Sarajeva.

Odluku da disciplinska tužba protiv Tegeltije bude odbačena profesor Šarčević ocjenjuje skandaloznom. No, vjeruje da u BiH postoje neovisni i profesionalni sudci i tužitelji, koji bi trebalo da reaguju na nezakonitosti koje pogađaju bosanskohercegovačko pravosuđe.

RSE: Bosnu i Hercegovinu potresa velika afera u pravosuđu, tačnije u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV). Kako ocjenjujete činjenicu da je Disciplinska komisija VSTV-a odbacila disciplinsku tužbu protiv predsjednika te institucije?

Šarčević: Odbacivanje disciplinske tužbe znači da se Disciplinska komisija nije pozabavila stvarnim razlozima koje je trebala razmotriti, nego je iz takozvanih formalnih razloga odbacila tužbu ne razmatrajući općenito uzrok da li je postojalo u konkretnom slučaju neprimjereno ponašanje odgovarajućeg sudije, odnosno u ovom slučaju predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije.

Prije svega sam bio iznenađen da je uopšte došlo do pokretanja disciplinskog postupka, tako brzo, na tako efikasan način. A još sam više iznenađen da je na ovaj način odbačena prijava. Zbog toga što je sve uslijedilo jako brzo, sve mi liči na jednu vrlo koordiniranu akciju u kojoj je Tegeltija amnestiran svake odgovornosti.

Nisam uspio pronaći na internet stranici VSTV-a obrazloženje odluke o odbacivanju ove tužbe, tako da ne znam šta su stvarni razlozi. Ali iz medija se da naslutiti da je riječ o činjenici da on nije u funkciji sudije na tom mjestu, nego da je predsjednik VSTV-a i da on u osnovi zbog toga uživa neku vrstu posebnog statusa koju možemo opisati opštim imunitetom. Ja zbog toga mislim da je ta odluka skandalozna.

RSE: Da li postoji u pravosuđu nešto što je opšti imunitet i da li gospodina Tegeltiju obavezuje sudski kodeks, budući da je on i dalje na funkciji sudije Okružnog suda u Banjoj Luci?

Šarčević: Prema mom mišljenju ne postoji takav tip imuniteta, odnosno smatram da se na predsjednika VSTV-a moraju primjenjivati najrigorozniji standardi u pogledu etičke, odnosno moralne odgovornosti, u pogledu disciplinske odgovornosti, profesionalne odgovornosti i konačno u pogledu krivične odgovornosti. Još jedanput, kada je riječ o njegovom statusu onda se mora najstrožiji standard odgovornosti primjeniti na njega. To je zadatak i cijelog Vijeća i političkih partija, to je zadatak i internacionalnih organizacija. Svi oni se nalaze na jednom zadatku da se uspostavi standard odgovornosti koji će garantirati da će bh. pravosuđe funkcionirati u skladu sa postojećim zakonima i kodeksima. Na špici tog pravosuđa se nalazi predsjednik ovog samoregulativnog tijela i na njega se moraju primjenjivati najstrožiji standardi odgovornosti.

Zbog toga smatram da je ovakav postupak sasvim neodgovoran, ali da on u osnovi odgovara jednoj slici koju imamo u pravosuđu koja je nastupila zapravo sa dolaskom Tegeltije na vrh ovoga tijela i da je to samo posljedica niza propusta i prekršaja koje je on zajedno sa svojim predsjedništvom počinio otkako je došao na vrh te organizacije. Danas smo suočeni sa konkretnim posljedicama.

RSE: Podsjetićemo, da je predsjednik VSTV – a Milan Tegeltija, snimljen u neprimjerenom kontaktu sa strankom. Mediji su to objavili, održana je sjednica VSTV-a na kojoj su članovi Vijeća stali uz predsjednika. Nakon toga Ured disciplinskog tužioca podnosi disciplinsku tužbu, i za samo par dana ta tužba je odbačena. Kako ocjenjujete činjenicu da su članovi VSTV-a stali uz predsjednika?

Šarčević: Ja to ocjenjujem zapravo iznimnom situacijom. Treba njih pitati pojedinačno zbog čega su stali u odbranu Tegeltije u toj situaciji. Mislim da je naprosto bila riječ o tehničkim uslovima. Ako se ne varam, oni su dosta kasno dobili poziv za jutarnju sjednicu VSTV-a. Većina njih nije mogla da shvati o čemu se radi i da spozna razmjere tog neprimjerenog ponašanja. Vrlo je moguće, da bih i sam da sam bio na bilo kojoj funkciji u VSTV-u odmah rekao da je on i dalje moj predsjednik dok se ne razjasne sve okolnosti slučaja. Smatram da oni nisu u tom času imali sve raspoložive informacije i da su bili dovedeni u situaciju da vrlo brzo donesu odluke, a potrebno je kod takvih tijela spriječiti postojanje vakancije, odnosno praznog prostora, mora institucija funkcionirati i bilo je sasvim očekivano da oni podrže Tegeltiju na mjestu predsjednika.

Naravno, ta činjenica ne osporava mogućnost da se oni danas drugačije izjasne, odnosno da pojasne razloge zbog kojih stoje iza njega ili da zauzmu drugačiji stav u pogledu njegove disciplinske etičke, profesionalne ili krivične odgovornosti.

RSE: Umjesto toga iz VSTV-a je došla informacija da je odbačena disciplinska tužba i zahtjev za suspenziju Tegeltije.

Šarčević: Ne znam detalje samog slučaja, no vrlo je zanimljivo da je u popodnevnim satima došla informacija da je pokrenut disciplinski postupak, odmah nakon toga je uslijedio vrlo dobar, pravno utemeljen i interesantan, odgovor samog Tegeltije. On kao da je već bio informiran, ili je možda, kako sam imao osjećaj, on sam organizirao da se pokrene taj postupak. Još brže je uslijedila odluka Disciplinske komisije koja ga je amnestirala od svake odgovornosti odbacujući tu vrstu tužbe. Ja ne znam o čemu se radi, moguće da je sve skupa poprimilo forme jednog unutrašnjeg organizacionog postupka koji je trebao zapravo da skine svaku vrstu odgovornosti sa Tegeltije. Ja ne znam ni da li je uložena žalba na tu odluku, hoće li se provoditi dodatni postupak, ali sve skupa je u dosta nejasnoj konstelaciji. Poznajući niz afera koje potresaju pravosuđe iz serioznih medija mi imamo razloge da sumnjamo u pravno utemeljene i čiste pravne oduke.

RSE: Pomenuli ste političke partije, zvuči interesantno kada kažemo da se u slučaju Tegeltija rijetko ko od političara oglasio, a oni koji jesu stali su mu u odbranu i čini se da su složni u tome. Kako to komentarišete?

Šarčević: Prema mojoj evidenciji jedina politička partija koja je jasno i glasno progovorila o tom slučaju je Naša stranka. Ona je zauzela vrlo eksplicitan stav i pozvala je OSCE dakle internacionalnu organizaciju da mehanizmima kojima raspolaže pokuša doći do objektivne situacije u VSTV-u. Sve ostale stranke su se ili mlakim izjavama ili površnim opisima činjeničnog stanja oglasile. Ja ne mogu kazati šta stoji iza toga, ali u osnovi se dobija utisak da među njima postoji jedan bazni konsenzus o uzajamnoj zaštiti i samo mogu na taj način ocijeniti ulogu velikih političkih stranaka u slučaju Tegeltija.

Konačno nije to nikakva tajna i nije nepoznato da je na mjesto na kojem se sada nalazi došao nakon što je dobio negativan revizorski izvještaj u sudu u kojem je bio angažiran.

U tom izvještaju se ukazalo na niz sitnih prekršaja za koje je on odgovoran. Nakon toga je došao na ovo mjesto uz snažnu političku podršku jedne političke strake iz Republike Srpske koja se inače zalaže za razaranje državnosti BiH. Mislim da je on od samog početka bio u toj funkciji uništavanja objektivnog i politički neovisnog pravosuđa i da je taj posao odradio sasvim korektno i na zadovoljavajući način.

RSE: Govorite o Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čijem je čelu Milorad Dodik, koji je odmah nakon što je objavljena afera “Potkivanje” reagovao izjavom da je riječ o “progonu srpskih kadrova”?

Šarčević: Upravo tako, sama izjava gospodina Dodika ukazuje zapravo na usku stvarnu ovisnost i elemente uzajamnog podupiranja politike koje SNSD zagovara i sam Tegeltija. U okviru Fondacije Centar za javno pravo mi smo pravili detaljnu analizu takozvanih Tegeltijihnih zaključaka, kojima je htio iz Suda BiH izbaci niz sudaca zbog njihove navodne nečasne ratne prošlosti. I već je ta analiza pokazala da je Tegeltija zapravo pod najdirektnijim uticajem SNSD-ove politike i da je neka vrsta njihove produžene ruke u VSTV-u. To nikome nije smetalo u VSTV-u, to nije smetalo čak ni političkim strankama, preko toga se olako prešlo. Međunarodna zajednica je natjerala njega de facto da povuče te zaključke i da se sanira cjelokupna situacija bez poraženih. Ali, ostao je gorak okus da na čelu jedne pravosudne institucije, jednog samoregulativnog tijela, stoji čovjek koji je politički ovistan i koji provodi jednu antidržavnu politiku u BiH.

RSE: Govorite o 2015. godini i zaključcima koje je donio VSTV, a na osnovu kojih je trebalo uraditi analizu biografija svih sudija Suda BiH? Reagovao je tada i Ured visokog predstavnika (OHR).

Šarčević: Tako je. Ne samo OHR, reagovala je i američka ambasada i ambasada zemalja članica Evropske unije. Ja se više ne sjećam detaljno, ali reakcija je bila veoma široka i svi su osporili valjanost zaključaka kako ih je on predložio. Sama procedura je bila sve u svemu vrlo sumnjivog karaktera i već se tada vidjelo da je sasvim jasno da se radi o čovjeku koji ne djeluje u okvirima pravnog sistema, ili bar da ne djeluje u korist neovisnog pravosuđa.

RSE: Zbog čega sada po vašem mišljenju imamo “blagu” reakciju iz međunarodnih krugova. Je li možda politička situacija u zemlji drugačija?

Šarčević: Ne mislim da se radi o političkoj situaciji, možda se naprosto radi o smjeni diplomatskih službenika koji sada vjerovatno treba da napuste zemlju i u toj situaciji možda ne obraćaju pažnju na sve skupa. Premda ja mislim da je reakcija Delegacije Evropske Unije, OSCE-a, zajedno sa predstavnicima američke ambasade u kojem se upozorava na niz propusta u pogledu imenovanja tužilaca i sudaca bila vrlo jasna i za diplomatski jezik vrlo oštra. Mislim da je međunarodna zajednica adekvatno reagirala u tom slučaju. To je slučaj imenovanja javnog tužioca Tuzlanskog kantona, i ukazalo se na nepravilnosti koje su na svjetlo dana izbacile činjenicu da VSTV aranžira zapravo odgovarajuća mjesta na tužilačkim funkcijama. Smatram da je međunarodna zajednica bila više nego jasna i da je to bilo sasvim dovoljno da dođe do kritike i uloge Tegeltije, i generalno predsjedništva VSTV-a. Konačno, nakon toga je uslijedila i ova afera i posmatrano u kontinuitetu čini mi se da međunarodna zajednica ništa više nije mogla učiniti u tom času.

RSE: Koliko je bosanskohercegovačko pravosuđe pod uticajem politike?

Šarčević: Na to pitanje nije lako odgovoriti jer nemamo nikakvih konkretnih pokazatelja i nemamo zapravo nikakvih dokaza. Informacije koje dolaze iz novinarskih krugova koje možemo smatrati vjerodostojnim pokazuju da postoje izvjesne veze za koje ne možemo reći da podupiru nezavisno pravosuđe, nego da postoji u prvom redu pomreženost određenih političkih struktura sa sudovima i tužilaštvima, i da se danas krupni kriminal, ja sada ne mislim ni na kog konkretno, pokušava izboriti u slučaju postupka, da dođe pred Tužilaštvom BiH, recimo. To je samo po sebi dovoljan dokaz da postoje određene strukture koje kontroliraju to Tužilaštvo.

Međutim, tamo gdje se odvija sam posao to su osnovni sudovi, okružni sudovi u RS, kantonalni sudovi, njihovi predsjednici, vrhovni sudovi, ja smatram da oni ne stoje pod uticajem politike. Najveći dio sudstva i sudija i tužilaca je politički neovisan. Prema mojoj evidenciji čak imaju određenu vrstu averzije prema postojećoj politici.

Ali ključne funkcije, ljudi koji donose strateške odluke, ili koji raspoređuju tužioce i sudije mogu imati veze sa političkim strukturama. Postoje ozbiljne indicije i moguće je da u tom uskom prostoru postoji vrlo važan kontrolni mehanizam političkih partija koji je dovoljan i jednim i drugim da dobro žive i da izigravaju pravo i zakone.

Ovdje se razvija jedna vrsta psihologije paternalizma, uvijek se očekuje da međunarodna zajednica ili da neko treći riješi probleme koji postoje u pravosuđu. S razlogom, jer sada je ova afera pokazala da ne postoji mogućnost da se izvan osigura pristup zakonitim kontrolama unutar VSTV-a, osim samih izabranih kontrolora, dakle članova VSTV-a.

Ali ne može se amnestirati ni nevladin sektor, ni akademska zajednica, ni sudci ni tužioci od sopstvene odgovornosti, straha, konačno i nesposobnosti da se pozabave ovakvim rješenjima. Ja se još dobro sjećam jednog pisma koje je Udruženje sudaca Federacije BIH proslijedilo VSTV-u, povodom takozvanih Tegeltijinih zaključaka, uz to pismo, na primjer, nisu stali sudci iz RS. Čak nije ni cijela sudačka zajednica stala iza njega. To jednoznačno pokazuje da postoji jedna sudačka struktura koja ima poltronski mentalitet i koja iz različitih razloga, najvjerovatnije egzistencionalnih, nema snagu da se suprotstavi VSTV-u, i strukturama koje su sasvim sigurno pod političkim uticajem. Ali da postoji jedan zdrav element među sudcima i tužiocima – ja u to nikako ne sumnjam.

RSE: Na osnovu svega može li se doći do zaključka da je najveći problem zapravo u VSTV-u, i imenovanjima prije svega najznačajniih pravosudnih funkcija, poput glavnog državnog Tužioca i predsjednika Suda BiH? Čini se da ukoliko se riješe problemi u VSTV-u, koje bi moralo biti krovna institucija, da bi situacija bila bolja. Imate li vi takav utisak?

Šarčević: Najviši vrh se najbolje vidi, ali to ne znači da je samo on pokvaren. VSTV je najodgovorniji za stanje u pravosuđu, on kontrolira i tužioce i sudce i u tom smislu je njegova odgovornost najveća. Ali ne možemo amnestirati ni sudce ni tužioce koji ne reagiraju, koji nemaju nikakve, ni građanske, ni profesionalne hrabrosti i neće da se suprotstave toj primitivizaciji pravosuđa. Ne možemo amnestirati akademsku zajednicu, profesore pravnih fakulteta koji su zavučeni u svoje teorijske ljušture i posmatraju to iz udobne sigurnosti vlastitih fotelja. Ne možemo konačno amnestirati ni političke partije, čiji zadatak jeste da artikuliraju osnovne političke probleme, a u njih spada i stanje u pravosuđu. Dakle, to je jedan konglomerat problema i teško je iz moje perspektive izdvojiti osnovni problem, odnosno činjenicu koja na najgori mogući način determinira ovakvo stanje u pravosuđu.

RSE