‘Dosta smo šutjele’: Hiljade ispovijesti o nasilju preplavile mreže

Povezani članci

• TUŽILAŠTVO BiH NA KRIVOM PUTU: Gordana Tadić savjetuje novinare
• Nacrt zakona o ‘stranim agentima’ u RS-u kritizirale evropske organizacije
• Osporavanje činjenica – preziranje žrtava
• PSBiH prednjači u neizvršavanju odluka Ustavnog suda, Narodna skupština RS najažurnija
• Вальтер
• VIKTOR IVANČIĆ: BRAHMS U DUBROVNIKU

Foto: Shutteerstock

“Nisam prijavila zbog straha da mi ne uzme djecu i zbog straha da me ne ubije. Nisam prijavila jer mi niko nije vjerovao. Prijavili su drugi za mene i tako mi je spašen život. Jedanaestog februara slavim drugi rođendan, a da sam ostala u svojoj državi, bila bi mi godišnjica smrti.”

Ovo je jedan od više od 16.000 tvitova žena iz zemalja Zapadnog Balkana objavljenih za dva dana pod hashtagom #nisamprijavila.

Tridesetdvogodišnja žena iz Bosne i Hercegovine za Radio Slobodna Evropa kaže da je svoju priču podijelila nakon što je na Twitteru pročitala objavu politologinje Nine Stojaković iz Srbije. Nina je napisala kako je njena sestra trpjela nasilje bivšeg dečka zbog čega je pokušala samoubistvo.

Tortura, kako je opisuje žena iz BiH, koja je zbog sigurnosti tražila da joj ne ime ne bude objavljeno, kreće od samog početka braka. Trenutno je u sigurnoj kući u jednoj od zemalja Europske unije, gdje je otišla kako bi djeci dala bolji život.

“Tortura je trajala 12 godina. Rodilo se i troje djece. Moj bivši suprug nije bio za to da idemo van naše zemlje, jer je znao da ovdje za nasilnike i alkoholičare nema slobode. Jedva sam ga nagovorila”, kaže ova žena.

Na muža nasilnika, koji ju je noć ranije pokušao ugušiti jastukom požalila se ujutro kad je djecu dovela u vrtić. Odmah su zvali policiju i otad je na sigurnom, a bivši suprug ima zabranu prilaska.

“Da sam te tukao više, sad bi ti bila žena – ovo mi je rekao te noći”, kaže naša sagovornica iz BiH i dodaje da mu je odgovorila:

“Da si me samo malo više volio, vidio bi da imaš ženu.”

“Moju rođenu sestru Lidiju, koja godinama pati od depresije, je godinu i po dana u kontinuitetu tukao momak s kojim je živela. To smo saznali pre mesec i po dana kada je skupila hrabrost da ga ostavi i vrati se kod naših roditelja nakon sto je pokušala da se ubije”, napisala je politologinja Nina Stojaković.

“’Što nije prijavila ranije?’ Pa jednostavno, jer je bila prestravljena do kostiju”, navela je u drugoj objavi Nina.

Dan kasnije na ovo pitanje odgovorila je Dejana Stošić.

Nakon toga su uslijedile hiljade objava djevojaka i žena zbog čega nisu prijavile nasilnike.

Dejana Stošić za RSE kaže da je kao neko ko godinama radi sa žrtvama nasilja, riješila da prva progovori.

„Mislim da smo dosta ćutale, da je dosta ćutala svaka od nas, da je ovo početak rešavanja problema. Problem su i institucije, problem je i društvo. Sad smo naterali da bar društvo koliko-toliko sluša o ovome“, navela je.

“I nekako kad se vama desi, onda vas bude sramota. Mene je bilo jako sramota. Nisam smela nikome da kažem, ni svojim koleginicama koje rade na SOS telefonu ni bilo kom drugom, jer me bilo sramota i jer znam da on ima zaštitu, a da institucije na rade svoj posao”, ispričala je Dejana.

U svojim objavama na Twitteru, koje su pokrenule akciju #NisamPrijavila, Nina Stojaković je napisala da je njena sestra bila u policiji i da joj je tamo rečeno da ne mogu da urade ništa jer nema izvještaj ljekara “iako ima nekoliko svedoka, među kojima svog psihoterapeuta koji ju je video u modricama i kome je prvom sve priznala”.

Također je otkrila i identitet dečka koga optužuje za nasilje prema svojoj sestri, navodeći da je riječ o reperu Urošu Radivojeviću, poznatom kao Numero.

Da li je u policiji zavedena prijava protiv Uroša Radivojevića zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja i da li je pokrenut postupak protiv njega, pitanja su na koja RSE do objavljivanja ovog teksta nije dobio odgovor od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

Radivojević je nakon objava Nine Stojaković ugasio svoje profile na društvenim mrežama. Do objavljivanja teksta nije se oglasio o optužbama.

Najvažniji povjerenje i podrška

Jelena Selić, ljekarka iz Bara na jugu Crne Gore, za RSE kaže imala je jaku emotivnu reakciju dok je čitala ispovijesti žena na Twitteru.

“Većina nas je plakala. I svaka od nas je pomislila na neku situaciju, koja nam se desila u životu. Ja sam pomislila na slučaj gdje sam lično bila napadnuta… Iako trauma nije bila moja, i napisala sam to… Da ljudi znaju da je bukvalno skoro svaka žena u nekom trenutku u životu prošla kroz to. Nekim ženama je jako teško da to napišu ili da prijave ili urade nešto povodom toga”, kaže Jelena.

Ona smatra da je kampanja #nisamprijavila vid podrške ženama da se ohrabre.

“Mislim da je svaka od nas htjela da doprinese da se vidi da i mi žene koje smo, da tako kažem, samosvjesne, finansijski nezavisne i sl., da i mi možemo biti žrtve. Da nije stvar toga sa kim se družimo i gdje se krećemo ili šta smo obukle, šta smo uradile, već da svaka od nas bukvalno može biti žrtva samo zato što je žena”, kazala je za RSE.

Melani Isović, novinarku i aktivisticu iz Banje Luke, potaknule su ispovijesti žena o nasilju. Na Facebooku je podijelila svoje iskustvo kad ju je 2016. godine u kafiću pretukao muškarac kojeg nije poznavala.

“Udarao me šakom po glavi, po rukama, po stomaku, pala sam sa stolice na pod. Sakrivala sam lice šakama da me ne unakazi. Tukao me je i nogama i rukama. To je trajalo kao vječnost. Završila u bolnici. Otišla sam u policiju gdje su me uputili u hitnu i sa papirima koji su mi trebali sam ga prijavila. Na sud dolazimo poslije skoro dve godine, jer je ganjao da slučaj zastari, ali mu se nije posrećilo.

Osuđen je na uslovnu i kaznu od 500 eura. Nisam zadovoljna kaznom, vjerovatno bi dobio i strožiju kaznu da mu jaran nije sredio, ali sam zadovoljna što sam izdržala do kraja i što je osuđen”, napisala je.

Za RSE kaže da su ovakve kampanje prevažne za cijelo društvo.

“Hashtag #nisamprijavila iskorišten je na tužan ali i ohrabrujući način da žene podijele svoja iskustva o nasilju koje nisu smjele prijaviti. Važno je da smo progovorile”, smatra Melani.

“Petnaest hiljada žena je podijelilo različite ispovijesti, ali koliko je samo žena koje ne smiju od straha da progovore i dalje? I sada, kada ovo pišemo ili čitamo, nekolicina žena proživljava nasilje. Nažalost, većina građanki i građana na prostorima Balkana odgojena je u tradicionalnoj patrijarhalnoj porodici. Taj odgoj sam po sebi diskriminira žene, djevojke i djevojčice. Samo nam je trebao okidač da se ohrabrimo i ostavimo patrijarhalne tradicionalne vrijednosti iza sebe”, kaže Melani za RSE.

Prema podacima Misije OSCE-a u BiH, skoro polovina žena preživjela je neki oblik zlostavljanja, uključujući nasilje intimnog partnera u dobi od 15 godina ili kasnije.

Muškarci čine, ali i ignoriraju nasilje?

Ispričala je da su i njoj govorili da ne prijavi nasilnika, da će zaboraviti, da će proći.

“Žene se boje osude društva, jer smo naviknuti da je žena za sve kriva. Izazvala je silovanje, sama je tražila šamar, trebala je da ćuti i slično. Nasilje nad ženama iz godine u godinu postaje kompleksnije. Svjedoci smo osam femicida u ovoj godini do novembra”, kaže novinarka i aktivistica iz Banje Luke.

Smatra da je ključ u promjeni cijelog sistema i prevazilaženju patrijarhalnog normativa.

“Osnažiti žene, djevojke i djevojčice. Educirati sve građane i građanke. Svako nasilje, svaka diskriminacija ostavlja traumu i tragove u životu žene”, poručuje Melani.

Da se radi o ljudskoj obavezi i osjećaju da se reagira na nasilje – smatra Nikola Zirojević, glasnogovornik opozicionih Socijaldemokrata u Crnoj Gori.

“Ovdje se radi o ženama koje su uglavnom fizički slabije od muškaraca. Rastao sam i vaspitavan u takvoj familiji gdje se smatralo da muškarac treba da bude oslonac i sigurna luka za ženu. Upravo zbog toga i moja poruka da s našim sestrama, kćerkama, prijateljicama, na kraju krajeva sa svim ženama sa kojima smo bliski, moramo da razgovaramo sasvim otvoreno. Da one imaju slobodu da nam se povjere i da nam kažu ukoliko imaju problem tog tipa”, kazao je Zirojević za RSE.

Kaže da se u svom tvitu obratio muškarcima jer su “nažalost muškarci ti od kojih uglavnom nasilje potiče, ali su također u dosta situacija očevi, braća, prijatelji – oni koji to ignorišu i oni koji na neki način, i vrlo često, opravdaju takav vid nasilja”.

Nasilje nije samo fizičko

Među hiljadama ispovijesti koje su uslijedile i razlozima zašto djevojke i žene nisu prijavljivale partnersko i porodično nasilje je i ona koju je iznijela glumica Danijela Štajnfeld. Ona je prošle godine optužila glumca Branislava Lečića da ju je silovao 2012. godine.

“#NisamPrijavila jutro posle silovanja, jer sam bila slomljena, i njihovo neverovanje i osudu da lažem ne bih preživela. Kada sam progovorila, pa bila prinuđena da učestvujem u predistražnom postupku, uprkos pregršt dokaza, desilo se isto. Samo, sada me ne mogu slomiti”, napisala je Štajnfeld.

Lečić je u avgustu pravosnažno oslobođen optužbi za silovanje kada je tužilaštvo zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da je učinjeno navedeno krivično djelo, niti bilo koje drugo krivično djelo za koje se gonjenje poduzima po službenoj dužnosti.

Svoju ispovijest iznijela je i glumica Bojana Maljević.

“Najkraće: #nisamprijavila jer nisam želela da uznemirim roditelje. #nisamprijavila jer nisam želela da uznemirim sinove. #nisamprijavila jer sam u životu, medijima i društvu doživljavala i druge, različite oblike nasilničkog ponašanja. Ispričala jesam. Ponešto i kroz filmove”, napisala je Maljević.

Nevladin Autonomni ženski centar (AŽC) izrazio je solidarnost sa svim ženama koje su ove godine javno progovorile o iskustvima nasilja koje su preživjele i poručio da će ova godina “ostati upamćena kao godina početka kraja ućutkivanja žena”.

Tanja Ignjatović iz AŽC-a kaže za RSE da sistem sada mora da odgovori.

“Žene su sada rekle kada mi hoćemo da prijavimo onda nas u institucijama čekaju policijski službenici koji ne znaju svoj posao, koji su nesenzibilni, nezainteresovani za ovu temu i ne daju dovoljno jasnu informaciju”, navela je ona.

Tanja kaže da se ne prijavljuje samo fizičko nasilje.

“Pa da morate da dođete sa lekarskim izveštajem o povredama. Nasilja ima različitog, i psihičkog, i nasilje treba da se prijavi i da se pronađu dokazi i kada nema lekarskih nalaza”, rekla je Tanja.

‘Hoće li se iz policije vratiti još gori?’

Tridesetdvogodišnja žena iz BiH kaže da dugo nije smjela prijaviti nasilje jer se plašila se da će biti „moja riječ protiv riječi muškarca“.

“Ako mi porodica ne može pomoći, kako će neko drugi… Samo bi možda proveo noć u zatvoru, vratio se još gori kući. Treba to trpjeti”, kaže za RSE i dodaje:

“Jednoga dana, nadam se, pričat ću o ovome uživo i naglas. Ja imam kćerku, da ona ovo doživljava iskreno ne znam kako bih reagovala. Za svakog roditelja imam poruku: Otvorite oči, volite i štitite svoju djecu.”

Kampanja #nisamprijavila slijedi kampanju #nisamtražila koja je pokrenuta početkom 2021. godine, nakon što je glumica Milena Radulović prijavila da ju je silovao učitelj glume Miroslav Aleksić. Aleksića je kasnije prijavilo još nekoliko polaznica škole glume.

U mjesecima kasnije hiljade žena iz zemalja regije su na društvenim mrežama podijelile svoja iskustva s nasiljem i silovanjem.

Ženama se često spočitavala činjenica da nasilje nisu prijavile “na vrijeme” odnosno odmah ili dok se dešavalo. U objavama pod #nisamprijavila kriju se brojni odgovori na ovo pitanje – od nedovoljno podrške i zaštite, do nepovjerenja i nametanja osjećaja krivice.

Suđenje Miroslavu Aleksiću, optuženom za silovanje i spolno uznemiravanje polaznica njegove škole počet će 28. decembra na Višem sudu u Beogradu.

Optužnicom Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, Aleksić se tereti za izvršenje dva produžena krivična djela silovanja, dva krivična djela silovanja, jedno produženo krivično djelo nedozvoljenih spolnih radnji i četiri krivična djela nedozvoljenih spolnih radnji, na štetu sedam djevojaka.

Srbija – SOS ženski telefon – 0800 100 007, policija – 192

BiH – SOS ženski telefon – 033 222 000, policija – 122, SOS u Federaciji BiH – 1265 i RS-u – 1264.

Crna Gora –SOS ženski telefon 080 111 111, policija – 122, Sigurna ženska kuća – 069 013 321, SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica 020 232 254 i 067 805 297, Centar za ženska prava – 067 166 800

RSE