Dennis Gratz: Komšić mora pobjediti Čovića, ko dočekuje i grli osuđene ratne zločince, moj je neprijatelj

Prezirem antikomšićevske sentimente iz pozicije lažne ljevice i ovih naših NS-ovskih elitističkih trubadura koji u Komšiću vide sve najgore, a nije im problem to što je u četiri godine Čović svojim iskonstruiranim žalopojkama i kontinuiranom demonizacijom građanskog modela funkcioniranja države više razvalio nego što bi Komšić svojom navodnom neodgovornošću i neradom ikada imao snage učiniti. Jer, na kraju, ipak mi ovdje govorimo o čovjeku koji je, kada je trebalo, uzeo pušku u ruke i branio i mene i tebe.

Piše: Dennis Gratz 

Da budem sasvim otvoren i jasan: više je u posljednje četiri godine Dragan Čović nanio štete našem ugledu u svijetu – po mom mišljenju čak i više od Dodika – nego što bi Željko Komšić (ili bilo ko drugi) svojim nekim samo njemu neopravdano postuliranim neradom ikada bio kadar učiniti.

Od dočekivanja ratnih zločinaca, otvorenog osporavanja državnosti BiH kroz međunarodne kontakte i posjete regionalnim i evropskim prijestolnicama, pa do relativizacije ustaštva zakrinkanim tobože nelegitimnim predstavljanjem Hrvata, nepoštivanjem presuda međunarodnog tribunala itd. Dakle, aktivno je radio – i radit će – na dekonstrukciji građanskih elemenata našeg ustavnog uređenja i etnizaciji države, što je pola puta pređenog ka konačnoj podjeli zemlje.

Podršku za svoje planove traži kroz ured Predsjedništva BiH, i na osnovu činjenice da ga kao člana najvišeg izvršnog tijela države internacionalno ne možeš tek tako ignorirati.

Ja sam istovremeno duboko isfrustriran situacijom u kojoj građanska opcija nije našla mudrosti i snage da ponudi boljeg ili perspektivnijeg zajedničkog kandidata i na taj način se suprotstavi destruktivnoj, neprijateljskoj politici Dragana Čovića i njemu sličnih. Ali realnost je, nažalost, takva da jedini koji Čovića u ovom trenutku može spriječiti da dalje destabilizira ovu zemlju jeste – Željko Komšić.

Ja bih isto tako volio da svaki dan s neba padaju kiki bombone i da se svi držimo za ruke i cupkamo u kolu, ali to se neće desiti. Niko o ovom trenutku od drugih kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva nema izgleda pobijediti Čovića, osim Komšića. Ja takvu situaciju nisam priželjkivao, ali ona je naprosto takva! Uvažavam lične animozitete i prezir prema liku i djelu Ž.K. (mada, iskreno, to poprima pomalo patološke razmjere) ali država je važnija od toga! Jer, u kombinaciji s vrlo izglednom Dodikovom pobjedom, imali bismo na čelu države dvoje ljudi koji aktivno rade na razvaljivanju zemlje, a makar smo sada još u mogućnosti da to spriječimo… Ja to kao patriota i građanin BiH ne mogu odgovarati.

S druge strane, prezirem antikomšićevske sentimente iz pozicije lažne ljevice i ovih naših NS-ovskih elitističkih trubadura koji u Komšiću vide sve najgore, a nije im problem to što je u četiri godine Čović svojim iskonstruiranim žalopojkama i kontinuiranom demonizacijom građanskog modela funkcioniranja države više razvalio nego što bi Komšić svojom navodnom neodgovornošću i neradom ikada imao snage učiniti. Jer, na kraju, ipak mi ovdje govorimo o čovjeku koji je, kada je trebalo, uzeo pušku u ruke i branio i mene i tebe… Kao, njemu se sada prebacuje što je u svojih osam godina mandata bio konfliktan?!

Pa je, kao, izazivao, raspirivao, pa je to kao pogoršalo odnose među etničkim skupinama… A svi inače okolo na hipi-čajankama slavili zajedništvo? Pa jesmo li mi stvarno toliko slijepi ili tek perfidno licemjerni? Da li mi stvarno mislimo da će neka racionalna, umjerena, politički korektna retorika obuzdati Dodikovsko-čovićevske eskapade? To je ista ona pogubna evropska appeasement politika iz 1938. i 1939. koja je utabala put ka globalnom svjetskom sukobu, a Austriju i Čehoslovačku, makar privremeno, izbrisala s karte Evrope…

Konačno, ko dočekuje i grli osuđene ratne zločince, moj je neprijatelj i učinit ću sve što je u mojoj moći da ga spriječim u dolasku na poziciju koja mu daje mogućnost da imenuje ambasadore i definira vanjsku politiku naše države. Hvala.