Davidovo tijelo prebacuju u Austriju

Autor/ica 👤Milorad Milojević 12.3.2019. u 09:59

Povezani članci

Na banjalučkom Novom groblju je u toku ekshumacija posmrtnih ostataka mladića Davida Dragičevića. Članovi grupe “Pravda za Davida” zapalili su svijeće na grobu mladića.

Davidovim roditeljima, Davoru Dragičeviću i Suzani Radanović, izdato je odobrenje kako bi kovčeg sa njegovim posmrtnim ostacima prebacili u austrijski gradić Viner Nojštadt (Wiener Neustadt), nedaleko od Beča, gdje će 21-godišnji mladić ponovo biti sahranjen u petak 15. marta.

Na taj korak mladićevi roditelji su se odlučili uoči godišnjice Davidovog nestanka i pronalaska tijela, nezadovoljni tokom istrage i brojnim pritiscima te hapšenjima koje su trpili oni i građani koji su ih podržavali.

David Dragičević nestao je u noći 18. marta 2018. godine, a njegovo tijelo pronađeno je nekoliko dana kasnije, 24. marta na ušću rijeke Crkvene u rijeku Vrbas.

Dvadeset šestog marta održana je policijska pres-konferencija, na kojoj je izneseno niz činjenica koje inkriminišu stradalog Davida, da se potukao u noći kada je nestao, potom izvršio pljačku kuće, a nakon svega zadesno upao u rijeku Crkvenu uslijed čega se utopio. Tvrdilo se i da je David bio pod uticajem droga i alkohola.

Sa tim tvrdnjama nisu se složili Davidovi roditelji, pa je Davor Dragičević istog dana došao na Trg Krajine u Banjaluci, a podršku su mu dali brojni građani.

“Pogledajte te oči, ako hoćete svi… nikog ne okrivljujem niti želim, samo želim istinu i pravdu. Smirit se neću nikad više u životu, dok se krivci ne pronađu i dok pravda ne bude zadovoljena. Svi imamo svoju djecu, bebe, cuke… gdje ćemo ih pustiti? U ovaj grad gdje sotone vladaju i zlikovci? Ja sam ratni vojni invalid! Ja sam stvorio ovu državu! I da se meni ovo dogodi!? Hoću da napravim da se ovo nikad više nikome ne dogodi!”, rekao je tada Davidov otac, govoreći sa suzama u očima i knedlom u grlu.

Davor Dragičević (na fotografiji, u sredini): Neću se smiriti dok se krivci ne pronađu

Tada su započela i svakodnevna okupljanja građana. Dodatnu sumnju su podgrijala i dva obdukciona nalaza iz Banjaluke i Beograda u kome su različito tumačena vremena smrti mladića.

Građanski bunt je eskalirao toliko da je na pojedinim veliki protestima bilo i više od 40.000 građana iz cijele BiH. Održavani su protesti i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima, čak i u drugim zemljama.

Davor Dragičević i Suzana Radanović sve vrijeme tvrde da je njihov sin David Dragičević otet, mučen a potom ubijen, te da su u sve uključeni i najviši policijski predstavnici u bh. entitetu Republika Srpska (RS).

Slučaj Dragičević našao se 10. maja 2018. na dnevnom redu i posebne sjednice Narodne skupštine RS-a na kojoj je odlučeno da se formira i Anketni odbor koji je trebao da ispita okolnosti stradanja i istrage smrti.

“Ja sam otac brutalno ubijenog Davida. Ja sam borac prve kategorije i ratni vojni invalid. Nisam ni terorista, ni vehabija, ni obavještajac… Moja borba je borba za pravdu i istinu. Ja, Davor Dragičević, javno tvrdim da je moj sin mučen, brutalno ubijen sa izričitom naredbom da bude ubijen. Želim istinu i pravdu ma koliko brutalna bila. Ubili ste mi dijete. Ugasili ste mi slavsku svijeću. Tražim da se poslanici izjasne da li je u pitanju samoubistvo ili ubistvo”, poručio je tada Davor tokom obraćanja pred poslanicima.

Anketni odbor entitetskog parlamenta nepunih mjesec dana kasnije u svojim zaključcima naveo je da “postoji osnova sumnje da je David Dragičević ubijen i očekuje da se po ovom pitanju što hitnije odredi Tužilaštvo Republike Srpske sa odgovarajućom tužilačkom odlukom”.

Skupštinska većina odbila je zaključke Anketnog odbora, a uporedo sa tim i pod pritiskom javnosti, početkom jula oglasilo se i Okružno tužilaštvo u Banjaluci da je donesena Naredba o sprovođenju istrage protiv NN lica zbog ubistva Davida Dragičevića.

Okružno tužilaštvo u Banjaluci, međutim, i danas tapka u mjestu, bez vidljivih rezultata istrage.

U tužilačkoj verziji navodi se osnova sumnje da je David Dragičević ubijen, odnosno da je 18. marta, nakon fizičkog sukoba s dvije ili tri osobe, bježeći pao u rijeku Crkvenu ili su ga gurnuli, a da je smrt nastupila utapanjem.

U avgustu je formiran i međunarodni advokatski tim, kojeg je angažovala porodica Dragičević čiji je zadatak bio da pomogne u istrazi. Tim su činili Anto Nobilo iz Hrvatske, Zora Dobričanin-Nikodinović iz Srbije, te Duško Tomić i Ifet Feraget iz Bosne i Hercegovine.

Advokatski tim je, nakon nekoliko mjeseci, rasformiran, a uz porodicu je kao advokat ostao samo Ifet Feraget.

Advokati su imali prilično podijeljene stavove, zbog čega je Davor Dragičević tvrdio da su Anto Nobilo i Duško Tomić bili “podmetnuti” da pomognu u zataškavanju.

Nobilo je prije nekoliko dana izjavio kako će se slučaj Davida Dragičevića pretvoriti u “jednu od najvećih obmana u povijesti BiH”, te ustvrdio kako su od članova Davidove porodice plasirane “fake” (lažne) informacije te da je Davidov otac, Davor, takve informacije plasirao isključivo radi političkih ciljeva.

Odgovorio mu je Ifet Feraget: “Naime, neutvrđeno vrijeme smrti njegovog djeteta daje pravo ocu Davoru Dragičeviću da sumnja da je njegovo dijete oteto, povrede konstatovane na tijelu djeteta prilikom obdukcije daju pravo ocu Davoru da tvrdi da je njegovo dijete masakrirano (oštećenom pripada pravo da pretjeruje), montirani snimci navodne krađe i dokazi koji su nestali (izvještaj mrtvozornika u kojem se kao dan smrti određuje 23.03.2018. godine te da kod Davida nisu pronađeni navodno ukradeni predmeti pa čak ni njegov mobilni telefon itd., zatim okolnost da su nestale gaćice itd.) ocu Davoru daju pravo da tvrdi da ove okolnosti ukazuju na moguću povezanost pripadnika MUP RS sa ubistvom (oštećenom pripada pravo da pretjeruje)”.

“Dakle, sasvim sigurno je da se nije desio fejk njuz (lažna vijestt, prim. nov.), kako to sramno populistički tvrdi Nobilo, nego baš suprotno, desili su se brojni tačni dokazi koji pokazuju da se u ovom slučaju vodi očigledno neadekvatna istraga”, naveo je Feraget.

I advokatica Zora Dobričanin Nikodinović u intervjuu u januaru ove godine iznijela je sumnje u zataškavanje dokaza.

Okupljanja građana na Trgu Krajine trajala su sve do 30. decembra, nakon čega je policija zabranila proteste, jer, prema policijskim navodima, nisu imali odobrenja i učesnici su narušavali javni red i mir.

Cijeli region, pa i Evropu, obišli su snimci i policijske represije u branjenju okupljanja. Prvo su jake policijske snage 25. decembra uklonile memorabilije oko kojih su se građani okupljali i palili svijeće za Davida. Policijski kordon je već tada odgurao građane sa trga, a došlo je i do hapšenja i manjih sukoba.

U narednih nekoliko dana uhapšeno je više aktivista i građana koji su podržavali porodicu, pa čak i predstavnika opozicije.

Davor Dragičević, za kojim je raspisana i potjernica, nestao je u noći 30. decembra, i za sada se javlja sa nepoznate lokacije. U posljednjem intervjuu za Face TV rekao je da ne želi da mu dijete ostane u “zločinačkoj državi”.

“Ja sad kad bih pustio snimak ubistva Davida Dragičevića, ujutru bi ljudi išli na posao. Nikad, dok ne dođe sudski proces, ovo neće stati. Grupa ‘Pravda za Davida’ neće nikad nestati. ‘Pravda za Davida’ u toj državi neće doći, neće nikada doći. Oni će montirati neki proces, Milorad Dodik i ovi ostali neće priznati ubistvo, ali doći će sve na svoje. Imam dokaze da svi budu isti moment uhapšeni, a mene su uhapsili, a ubice se šetaju, nema više obzira ni prema nikom, ubili su mi dijete”, rekao je Davor Dragičević.

I pored zabrane okupljanja, građani se ipak, u manjem broju, okupljaju svaku veče u porti Hrama Hrista Spasitelja gdje pale svijeće za Davida.

Uoči ekshumacije, priključila im se i Davidova majka, Suzana, koja se takođe, poslije zabrane protesta vratila u Austriju, gdje živi.

Poručila je kako ne želi ostaviti kosti svog djeteta.

“Kome da ga ostavim, ja više nemam ovdje kome da ga ostavim. Oca su mu protjerali, brat i sestra i ja ne živimo ovdje. Da ga ostavim ubicama da slave na njegovom grobu?”, rekla je Suzana Radanović, najavivši borbu za istinu i pravdu o smrti svog sina Davida Dragičevića pred evropskim institucijama.

RSE