Četiri P crnogorske tuge

Izdvajamo

• Ako je to analitički okvir - ljubav je tamo gdje su pare - mislim da je potrebno testirati i one koji danas u post-DPS Crnoj Gori barjače poštenjem, nepotkupljivošću, moralnošću, čistunstvom i humanošću bez granica. Naravno, valja testirati i SPC. No, pošto ljubav ne poznaje granice, siguran sam da neće biti opširnije provjere bankarsko-ljubavno-patriotskog svetog trojstva. Očigledno je da je ogledalo najdeficitarnija roba u Crnoj Gori!

Povezani članci

• Selma Plančić: Počela sam živjeti život kad sam prestala pokušavati da se riješim svog invaliditeta pod svaku cijenu
• U prostorijama opštine Stari Grad ne sme biti mesta za negiranje genocida i promociju osuđenih ratnih zločinaca
• Naša stranka Tuzla: Vlada TK treba podnijeti ostavku
• Nasljeđe julske zore
• Telo EU predlaže raspravu o zabranama za desničare sa Zapadnog Balkana
• Nagrađivanje Petera Handkea – uvreda i poniženje za žrtve

Foto: Pobjeda

Od časa kada su u maniru WikiLeaks, svježi vladini uposlenici i rukovodioci NVO Mansa obznanili da su pročitali kako Đukanović ima offshore račune, prodavci boljeg sjutra na crnogorskoj političkoj pijaci su se počeli nadvikivati optužujući i braneći crnogorskog predsjednika.

Nova kolekcija međunarodnih finansijskih tajni, pretenciozno nazvana Pandora papiri, ovih dana opsjeda i malenu Crnu Goru.

Grupa novinara istraživača nas je iznova počastila komadićima finansijskih tajni moćnih i bogatih, među kojima su se našli predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović i njegov sin.

Pitam se ko je u Crnoj Gori iznenađen ovom potvrdom da su njih dvojica i bogati i moćni?

POLITIČKE ŠIĆARDŽIJE

Od časa kada su u maniru WikiLeaks, svježi vladini uposlenici i rukovodioci NVO Mansa obznanili da su pročitali kako Đukanović ima offshore račune, prodavci boljeg sjutra na crnogorskoj političkoj pijaci su se počeli nadvikivati optužujući i braneći crnogorskog predsjednika.

I jedni i drugi nastoje da ušićare političke poene, sakriju svoje slabosti i praznine, zabašure decenijske, ali i novije promašaje, kako bi već sluđeni populus doveli u stanje katalepsije.

U odsustvu konkretnih informacija koje bi mogle inicirati neki sudski proces, pomenuti prodavci grlato polaguju i manipulišu prirodom i efektima objavljenih dokumenata. Oni nijesu ništa drugo i ništa više nego papirnate patriote profiterske provenijencije (četiri P iz naslova). Kroz njihovo nadvikivanje i nadlagivanje se prelama sva tuga i tugoba savremene Crne Gore – države u odumiranju (nažalost) u kojoj više nije moguće izabrati ni ono poslovično manje zlo!

U jednom su, doduše, svi saglasni: podjednako su ,,zapanjeni“ optužbama koje dolaze s druge strane i spremnošću ,,drugih“ da politizuju čitavu stvar. Svi se, takođe podjednako žustro, samodeklarišu kao patriote i antiprofiteri, pa otvaranje bankovnog računa u inostranstvu postaje minus u ljubavnoj računici spram domovine.

Ako je to analitički okvir – ljubav je tamo gdje su pare – mislim da je potrebno testirati i one koji danas u post-DPS Crnoj Gori barjače poštenjem, nepotkupljivošću, moralnošću, čistunstvom i humanošću bez granica. Naravno, valja testirati i SPC. No, pošto ljubav ne poznaje granice, siguran sam da neće biti opširnije provjere bankarsko-ljubavno-patriotskog svetog trojstva. Očigledno je da je ogledalo najdeficitarnija roba u Crnoj Gori!

OPTUŽBE I ODBRANE 

Naravno, imenovanje crnogorskog predsjednika kao jednog od korisnika ovakvih finansijskih usluga je veoma problematično, ali nedostaju konkretne informacije o tokovima novca da bi Pandora papiri mogli biti nešto više od političkog oružja u rukama već pomenutih pijačnih trgovaca.

Oni koji ga brane, rade to grđe nego amateri srednjoškolske glumačke sekcije, vjerujući da uporno ponavljanje riječi ,,izmišljena“ u različitim tonalitetima ima magični efekat na javnost. Oni ne žele da vide da ime Mila Đukanovića u dokumentima nije izmišljena afera. Činjenica je da je Đukanović formirao Trust, i da je želio svoje poslovne aktivnosti i svoj kapital skloniti od očiju javnosti i od poreskih vlasti.

Da li je taj Trust postojao ,,samo na papiru“ je nevažno. Da li je u trenutku formiranja ovakvog finansijskog entiteta Đukanović bio na zvaničnoj funkciji takođe je nevažno. Oba detalja predstavljaju tehničke podatke koji ne umanjuju problem u kojem se Đukanović našao: decenijski lider Crne Gore je svoj kapital sklanjao na offshore račune kako bi ga zaštitio od poreza i očiju crnogorske javnosti.

Iz tog razloga je linija odbrane koja insistira na izmišljenoj aferi istovremeno infantilna i kontraproduktivna, kao i pokazatelj nivoa servilnosti svih onih koji takvu odbranu iznose.

Istovremeno, ono što je ponuđeno crnogorskoj javnosti je generalna prezentacija kompleksnog modela globalnog skrivanja kapitala u kojem se pojavljuje ime crnogorskog predsjednika. Legitimno je zapitati se o mogućnostima da se dođe do dokaznog materijala o ilegalnim finansijskim transakcijama Mila Đukanovića.

BEZ PODATAKA 

Medijskoj prezentaciji Mansa nedostaju detalji o specifičnim finansijskim poslovima. Narodski rečeno – ne zna se đe su pare! Nedostaju konkretni dokazi o ,,pranju para“, ulaganjima i sumnjivim poslovnim projektima koji bi mogli da posluže kao osnova za pravno istraživanje Đukanovićevih offshore aktivnosti u cilju mogućeg sudskog procesuiranja. Nedostaju bitni detalji poput onoga o 24 stana Siniše Malog, na primjer.

O pravom skandalu svi ćute, jer o tome ne znaju dovoljno, a globalni kontekst u kojem se ova dokumenta trebaju analizirati ne mogu da politički unovče u Crnoj Gori. Kao što znamo, za naše političare ne postoji ništa izvan lokalnog okvira. Mora se reći da širi kontekst ne može da posluži kako bi se od odgovornosti sačuvala bilo koja od osoba koje se pominju u tim spiskovima. Važno je takođe biti svjestan da je Crna Gora samo kap u moru globalnih finansijskih malverzacija o kojima ovi dokumenti govore.

Pravi skandal na koji nas ovog puta podsjećaju Pandora papiri jeste činjenica da kreiranje fiktivnih kompanija preko kojih se izvlači novac na zaštićene offshore račune nije ilegalno.

Ovo je takođe podsjećanje na vrlo problematičnu prirodu američkog (i globalnog) finansijskog sistema, i na političku kontrolu kojoj je podvrgnut. Oni koji se zanimaju za modernu istoriju američke spoljne politike dobro znaju da je obznanjivanje finansijskih malvezacija drugi korak u procesu napuštanja nekadašnjih političkih partnera.

MODEL PRITISKA

Prvi korak je pasiviziranje američke administracije u odnosu na političke probleme u kojima se njihov bivši partner našao.

Kroz model offshore računa i kompanija, zapadni, a posebno američki finansijski sistem omogućava da raznorazni nosioci vlasti širom svijeta, lideri privatnih firmi, autokrate svih boja i ideologija, diktatori, šefovi organizovanih kriminalnih grupa, i svi koji ne žele da državne poreske institucije imaju uvid u izvore njihovog bogatstva vode de facto paralelnu ekonomiju i finansije na globalnom nivou.

Kao što smo vidjeli ranije iz Panama Papers, i sada iz Pandora Papers, ovo opštepoznato profitabilno žmurenje zapadnih političkih i finansijskih kontrolora koristi se i kao forma pritiska na nestašne međunarodne klijente čije su upotrebne vrijednosti drastično devalvirale.

Možda ovaj analitički pogled u pravcu finansija i međunarodne politike pritisaka nosi veći značaj za savremenu Crnu Goru od informacije o računima za vodu sadašnjeg njenog predsjednika.

Pobjeda