Bošnjake kod Rotimlje u julu 1943. likvidirale ustaše i SS trupe, u julu 1993. HVO

Povezani članci

• Međugorje i Crna Reka
• Analiziramo “Korona 2”: Radnici će ponovo snositi najveći teret
• Schmidt nametnuo izmjene Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari
• Odluku Ustavnog suda iskoristiti protiv koncepcija o “teritorijalnosti naroda”
• Nakon reisovog govora, prijete mi otmicom i silovanjem
• Zašto je sve manje istraživačkih novinara

Prešućeni i nekažnjeni zločini se ponavljaju. Dokaz tome je stravična historija zaseoka Orašlje na Rotimlji koje se nalazi na putu između Mostara i Stoca.

Na ovom mjestu historija se ponovila.

12. jula 1943. godine njemačka vojska je uz pomoć ustaša u Orašlju likvidirala preko 60 mještana Bošnjaka iz porodica Bucman, Palata, Pehlić, Džoklo, Behram …

Do zločina je došlo kada su Nijemci saznali da Bošnjaci Orašlja kriju partizane i pomažu narodnooslobodilački pokret. Vijest da se u Orašlju kriju partizani stigla je preko ustaškog župana i advokata Jakiše Milkovića do Nijemaca koji su ubrzo pokrenuli zločinačku ekspediciju. Zadatak je povjeren jedinicama 7. SS dobrovoljačke divizije “Princ Eugen”.

U zoru 12. jula njemačke su trupe, bez najave, opkolile zaselak Orašje pristižući iz Mostara, Domanovića i Stoca. SS zločinci natjerali su sve seljake koje su zatekli u polju da uđu u kuće i štale u koje su potom upadali i otvarali vatru ubijajući svakoga koga su zatekli, ne praveći razliku između muškaraca, žena i djece. Nisu pošteđena ni novorođenčad u bešikama. Među ubijenima je bilo 25 djece mlađe od 15 godina. Najmlađe žrtve bile su tek rođene bebe od nekoliko mjeseci: Muhiba (Alije) Palata, Šefika (Ibre) Džoklo i Šerif (Hadže) Pehlić. Sve tri bebe rodile su se 1943. godine.

Nakon što su pobili mještane, Nijemci su popalili sve kuće i štale. “Rijetki pojedinci spasili su se ranjeni ležeći među mrtvima. Uspjeli su ispuzati iz zapaljenih kuća, ili se bjekstvom spasiti, da bi ispričali gorku sudbinu svojih porodica i komšija.

U ovom neviđenom zločinu stradale su kompletne porodice: Ahmet Palata (65) ubijen je i zapaljen sa suprugom Zejnom (59), sinovima Husom (35), Ibrom (31) i Muhom (18), snahama Zulkom (35) i Zejnom (31), te unucima Hamidom (2) i Ekremom (1); ubijen je i Meho Bucman sa svojom ženom Fatom (38) i troje djece uzrasta od 4 do 16 godina; Salko Džoklo (67) ubijen je u štali sa ženom Aišom (57), sinom Hasanom (35), snahom Hatom (31) i njihovo troje djece uzrasta 1, 3 i 6 godina, dvoje djece nađeno je zaklano, a jedno teško ranjeno u glavu i odbijeni su mu prsti na lijevoj ruci; Omer Palata (42) ubijen je sa ženom Fatom (41) i njihovih četvero djece uzrasta od 3 do 18 godina; u kući Alije Palate zaklane su njegove tri kćerkice: Đulsa (6), Šemsa (4) i Muhiba, beba od godinu dana.

50 godina kasnije

13. jula 1993. godine, 50 godina i jedan dan poslije, pripadnici HVO-a i HV-a su na istom mjestu počinili iste zločine. Ubijeno je 12 mještana Orašlja, iz istih porodica, potomaka ubijenih iz Drugog svjetskog rata.

Najmlađa žrtva bio je Adis Bucman, imao je samo pet godina. Najstarija žrtva bila je Fatima Pehlić, imala je 71. godinu.

Mještanin Meho Bucman izgubio je cijelu svoju porodicu. Zločin iz 1943. godine preživio je samo njegov otac, no ne i onaj iz 1993., kada je stradao zajedno sa Mehinom majkom, bratom, ženom i djecom.

Mještani kažu da je očigledno neko “vodio računa” o datumima zločina i ne vjeruju u slučajnost. Gube i vjeru da će pravosuđe nakon 28 godina konačno provesti istragu i procesuirati odgovorne za ubistva iz 1993. godine.

(Vijesti.ba)