AZRA NEZIRIĆ: 220 KM ZA JEDNU NOĆ ILI ZA ČITAV MJESEC?

Povezani članci

• Promjena sistema, a ne samo vlasti
• Umbrella: Povucite Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija iz skupštinske procedure
• Koha prekinula saradnju sa Tačijem: “Da se izvini zbog uvreda”
• USTAŠKI KRIŽNI PUT I ČETNIČKA GOLGOTA VOLE SE JAVNO
• Sramota, protokol i ostalo…
• Čime to Dragan Čović prijeti?

Ušli smo u 2015-u, kako se čini, lošije nego u 2014-u. Bosanskohercegovački radnici su obespravljeniji nego ikad. Ovdje govorimo o borbi za opstanak, o golom životu, o osnovnom ljudskom pravu na rad koje naši radnici imaju, svakako. Imaju pravo na rad bez zarade, bez uvezanog radnog staža, bez zdravstvenog osiguranja.

Piše: Azra Nezirić

Ludnica novogodišnje noći; što obući, da li plavu ili klasik crnu haljinu? Da li čizme ili pak salonke? Koliki su nam iznosi računa od provoda za novogodišnju večer?

Dok su glavna atrakcija posljednjih dana 2014-e godine  bili bosanskohercegovački ‘džet-set’ i tzv. elita koja je izdvajala značajnu cifru (iznad 1000 KM) za raznolike planinske apartmane, luksuzne vikendice, putovanja na ‘egzotične destinacije’, skupe restoranske varijante za doček Nove godine, te su kao takvi bili meta medijske pozornosti, za ljude koji se bore za osnovna ljudska prava niko nije mario, niti mari.

Ušli smo u 2015-u, kako se čini, lošije nego u 2014-u. Bosanskohercegovački radnici su obespravljeniji nego ikad. Ovdje govorimo o borbi za opstanak, o golom životu, o osnovnom ljudskom pravu na rad koje naši radnici imaju, svakako. Imaju pravo na rad bez zarade, bez uvezanog radnog staža, bez zdravstvenog osiguranja. Ti ljudi kriče; njihov vapaj se ne čuje. Politički moćnici su zauzeti svojim novogodišnjim planovima te je ponajbolje da im bace po 220 KM, znak milosrđa da su progledali na njihovu bezizlaznu situaciju.

Koga ovdje treba da je sramota? Političare? Obično građanstvo? Sve nas? Pored nas se smrzavaju ljudi koji nemaju novaca da sebi kupe hljeb, nemaju novce koje su zaradili pošteno. A novaca na pretek imaju djeca istih tih koji su im bacili 220 KM u lice i koja su, jasno, za ovu noć potrošili iznos za koji su radnici ostali zakinuti.

Priče se ovdje ponavljaju, iste, iznova. Postoji li uopšte grad u Bosni i Hercegovini u kojem je većina stanovnika zadovoljna životom i zaradom? Sigurna sam da smijem jasno da povičem – NE! I opetovano, nikoga ne zanima osim ljude koji dođu u tu poziciju.

Ova priča, jasno je, boj je protiv vjetrenjača. Očito je da je pravo na preživljavanje ovdje ustupljeno samo vjerskim poglavarima, političkoj eliti i kriminalcima. Oni su u centru medijske pozornosti, navedena tri klana i drže iste medije. Glas potlačenih se ne čuje. Potlačeni, poruka je ove godine, treba da počnu sa vlastitim istrebljenjem. Tako je najbolje, Bosna treba da je u rukama gorenavedenog svetog trojstva. Radnici nam ne trebaju, mi smo bogato društvo – društvo u kojem više zarađuje vlasnik teretane od profesora.

I ovo je pisanje, pisanje u vjetar, pošto ni djeca obespravljenih radnika u većini ne razumiju i ne žele da razumiju problem koji hara našim prostorima jer se ugledavaju na isti taj ‘džep-set’ koji njihove porodice uništava i koji je skoro pa uspio da s temeljom sravni njihove porodice.

Ti radnici imaju djecu koja su studenti, studenti koji od straha (od koga i čega?) ne smiju da izađu na ulice, ne smiju da se poigravaju dekonstrukcije i izmjene trenutne pozicije Moći. Možda je lakše trpjeti i čekati kraj već se zauzeti i boriti za bolje.

Panem et circenses! iliti Hljeba i igara! – Biće da je ovogodišnji moto građana Bosne i Hercegovine.