Antisemitizam Bakira Izetbegovića

Povezani članci

• Intervju – Snježana Kordić: Radi li se doista o različitim standardnim jezicima?
• Konačna presuda Ratku Mladiću
• Lokalni izbori u BiH: Glasanje počelo kasnije na nekoliko biračkih mjesta
• FHP: Institucije ohrabruju zastrašivanje i širenje nacionalne mržnje u javnom prostoru
• Slučaj Kasima Kahrimanovića: Tajna policija odvela ga je 1993. iz Dubrovnika, ubijen u Dretelju
• ŠTA SE DEŠAVA U DOMAĆEM PRAVOSUĐU: Loše istrage, tužioci pod uticajem, nema visoke korupcije, sindrom nekažnjivosti…

Bakir Izetbegović demonstrirao je školski primjer stereotipije, koji leži u osnovi antisemitizma. Na stranu dobro poznati uvod o iz nacionalne usmene predaje kakva se prepričava diljem BiH o bogatom i ozbiljnom dedi, nesumnjivo aludirajući na begovatstvo, ali je bitniji ostatak priče. Predobri deda je uposlio slugu, koji nema ime, prezime, individualnost. Ipak, Jevrej je i potkrada gazdu. Ova slika temelj je svakog antisemitizma, koji uvijek predstavlja Jevreje kao nezahvalnike i smutljivce, koji uvijek motaju svoje prste oko novca i imovine.

Prije dvije sedmice osvanuli su antisemitski grafiti u Sarajevu i Tuzli. Uslijedile su reakcije progresivnog dijela javnosti, koji su osudili govor mržnje, a osudama su se pridružili i Jasmin Imamović te Abdulah Skaka.

Situacija upućuje na dva pitanja. Da li se to Skaka odrekao porodične prošlosti podržavanja nacista, koji su antisemitizam doveli do krvavog vrhunca i holokausta, te otkud antisemitizam u našem društvu.

Nesumnjivo, većina današnjih antisemitskih izjava dolazi zbog države Izrael, koja nad Palestincima provodi ono što je Hitlerova Njemačka provodila nad Jevrejima. Istovremeno, opasnost leži u posmatranju strateškog i državnog uništavanja Palestinaca od strane Izraela kroz prizmu vjerskog sukoba, jer se time otvara esencijalistička tvrdnja o konačnom sukobu, koji je potom neizbježan, bas kao što ni mir nije moguć. Izrael pak provodi državni plan oslanjajući se na vjersku netrpeljivost kao alat, a taj plan može biti promijenjen.

No, antisemitizam u Evropi postoji od ranije, kao dio kršćanske netrpeljivosti, da bi poslije se vezao i za nacionalizam 19 stoljeća, pa je tako mržnja prema Jevrejima mnogo starija od osnivanja države Izrael. Kako izgleda mržnja podsjetio nas je državnik Bakir Izetbegović prenoseći porodičnu storiju, koja sadrži sve elemente naročito evropskog antisemitizma s početka prošlog stoljeća, vezanog za novac i pljačku.

“Prisjetio se i Mustafe Izetbegovića, Alijinog oca, za kojeg je rekao da je bio preozbiljan čovjek. Naslijedio je, kaže, veliko bogatstvo, ali je bankrotirao zbog potkradanja od strane poznanika, Jevreja koji je održavao njegova imanja, koji je prebacio svu imovinu u Mađarsku.”

Bakir Izetbegović demonstrirao je školski primjer stereotipije, koji leži u osnovi antisemitizma. Na stranu dobro poznati uvod o iz nacionalne usmene predaje kakva se prepričava diljem BiH o bogatom i ozbiljnom dedi, nesumnjivo aludirajući na begovatstvo, ali je bitniji ostatak priče. Predobri deda je uposlio slugu, koji nema ime, prezime, individualnost. Ipak, Jevrej je i potkrada gazdu. Ova slika temelj je svakog antisemitizma, koji uvijek predstavlja Jevreje kao nezahvalnike i smutljivce, koji uvijek motaju svoje prste oko novca i imovine.

Izetbegović dobro zna da na sud ne može biti pozvan Jevrej, već osoba sa imenom i prezimenom, a da njena vjerska ili nacionalna orijentacija nema nikakve veze sa kvalifikacijom djela i delikta. No, ovakve priče idealno posluže da se ponovi predodžba o gramzivim Jevrejima.

Ne čudi postupak Izetbegovića, u kuhinji SDA podgrijan je fašizam na slučaju Mustafe Busuladžića, a serviranje deserta u vidu antisemitizma logičan je nastavak onoga što SDA radi dugi niz godina, ali uvijek mudro, kroz aluzije i naznake.