ALUMINIJ – neobična firma sa običnim padom

Izdvajamo

• Da li je ovo KATASTROFA, kako i za koga, prepuštamo i drugima da to komentarišu, ali je pisac ovih redova, moja malenkost, već pune 23 godine sugerisao i predlagao Vladi Federacije, da se ide u stečaj, da se rasčiste svi računi i neprijatne pojave sa kriminalom, pa da se planski i programski, ponovo krene u neku proizvodnju.

Povezani članci

• Drago Bojić: Komšićevo ponašanje ubija društvenu nadu
• Edin Husković: Borat Sagdiyev i ja
• Priče o dobrim ljudima: JAZO, VELEŽ I MOSTAR
• Sevdi Mustafa Band u studiju MC Pavarotti
• Antifašisti iz regije obilježili Dan oslobođenja Mostara
• Javni poziv na obuku novinarkama i novinarima u Tuzli

Kao magistar elektrotehnike, graditelj Termoelektrane Gacko, koja je u razumnim prilikama i odnosima trebala i mogla snabdjevati, cjeloviti aluminijski kompleks električnom energijom, o cijeni i potrošnji električne energije, namjerno nisam htio ni riječi trošiti, jer mi je veoma dobro bilo poznato, da se samo kroz finalizaciju aluminijski proizvoda, može opravdano izvršiti valorizacija utroška i cijene električne energije.

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija

Evo, upravo danas, hrvatski Dnevni list konstatuje da; Pad Aluminija, nije običan pad i da je to katastrofa, kako pišu, u svome naslovu.

Kao vrsni poznavalac cjelovitih rekao bih, neprilika sa ovim lažnim i naduvanim Hercegovačkim divom kao stručnjak i inžinjer, od njegovog kamena temeljca, sa početka 1970-tih godina, mogao bih se i složiti sa naslovima.

Međutim, dalje se postavljaju i konkretna pitanja, na koja meritorno i kao stručnjak i bivši radnik ove firme, kao obespravljeni radnik i nepoželjni Bosanski Srbin, mogao bih dati, veoma pouzdane i istinite odgovore.

Radi čitalaca i šire naše javnosti, napomenuo bih, da sam u firmu došao na njene temelje izgradnje tvornice glinice, po završetku industrijskih objekata koje sam gradio u Republici Srbiji, iz RTB-a / rudarskog topioničarskog bazena Bor / sa novom elektrolizom bakra i novom zlatarom.

U pripremi novog, veoma kvalitetnog stručnog kadra sa grupom inžinjera i tehničara, budućih radnika u vođenju proizvodnog procesa u Mostaru, boravili smo mjesecima na stručnoj obuci u Francuskoj, kod firme Pechiney, koja je istovremeno i tehničko tehnološki nosilac ovoga projekta i veoma poznata u svijetu aluminijske industrije.

Prethodno smo, na Univerzitetu u Montpeljeju, intezivno učili francuski jezik, kao i tehnologiju proizvodnje sa njihovim stručnjacima. Po završetku ove pripreme i tehničkih saznanja, boravili smo na stručnom radu u tvornici glinice u neposrednoj blizini grada Marselja i tako smo, istinski, bili veoma školovan i pripremljen kadar za ovu proizvodnju.

Kao rukovodilac službe automatike tvornice, sa grupom svojih tehničara, nastavili smo obuku i specijalizaciju, u fabrikama njemačkog Siemensa, na instrumentaciji, čija je isporuka i ugradnja u našim postrojenjima i bila u primjeni.

Isti ili sličan proces obuke i pripreme kadra, za buduću Elektrolizu aluminija i prateće pogone, sa domaćim kadrovima, obavio se u sličnim postrojenjima u Grčkoj, Holandiji, Crnoj Gori i dr. destinacijama, upravo zahvaljujući ispravnoj kadrovskoj politici velikog i svjetski poznatog i priznatog giganta  Energoinvest- a sa Emerikom Blumom, koji je i vizionar i nosilac projekta cjelovite aluminijske industrije u Bosni i Hercegovini.

Za početak sasvim dovoljno, kako bi se javnost upoznala s obzirom da već pune 23 godine govorim i pišem, o problemima u firmi Aluminij.

Pokušavam redoslijedom, odgovoriti i na konstatacije i pitanja, ovoga hrvatskog dnevnog lista i njihovih novinara, koji su inače i godinama, kao sastavnica lažne Gebelsove mašinerije, odnosno Mije Brajkovića, otvoreno, lažno i perfidno obmanjivali javnost i glorifikovali stasanje i postojanje tzv. Hercegovačkog diva  firmu Aluminij, koja je, eto, doživjela i neobičan pad.

Javnost treba znati, da je ova firma, poslije agresije bojovnika HV i HVO-a, uzurpirana totalno i da je postala ratni plijen HDZ-a, posebno hercegovačkog, koja je sa svojom maticom iz Hrvatske i dirigentskom palicom oca nacije Franje Tuđmana i postala strateški interes Hrvatske.

Totalno nakaradnom političkom ideološkom matricom hercegovačkih HDZ-ovaca i HDZa Hrvatske, sa neviđenom fašističkom, ustaškom i nacionalističkom diskriminacijom, njihovog doglavnika i menadžmenta firme Aluminij, Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića i inih njihovih saradnika, zatvorili su se u sopstvenu  ljušturu, ne dozvoljavajući pristup bivšim radnicima firme, Bošnjacima, Srbima i nepodobnim Hrvatima, kao i svim institucijama državne vlasti.

Istina je, da je firma bila u 100 % vlasništvu države, Bosne i Hercegovine i da se njena vlasnička struktura mijenja, u odnosima 44%, 44% i 12 %, na veoma netransparentan i kriminalan način, zajedničkih odnosa i tajnih dogovora sa predstavnicima vlasti Federacije.

Upravo i te domaće vlasti zajedno sa Mijom Brajkovićem i drugim HDZ-ovim čimbenicima iz vlasti državnih institucija, činili su karike, kriminalnog aluminijskog lanca. Analize i pokazatelji su veoma brojni, godinama isticani u mnogim mojim tekstovima, zaslužuju veliku pažnju i analizu, ali ne i ovom prilikom.

Prema ovome, odgovor na političku odgovornost bio bi veoma jednostavan, jasan i istinit, a sastoji se u slici i riječima, da je diskriminatorska politika HDZ-a, Mije Brajkovića i saradnika, potpomognuta sa svim Vladama Federacije u Bošnjaka, omogućila i kriminalcu i velikom ustaši, Miji Brajkoviću, da čini sve što je činio, a sve se zna, jer je sve i zapisivaano, godinama.

Kriminalni aluminijski lanac na čelu sa Mijom Brajkovićem i premijerima Vlada i njihovim ministrima, godinama radili ili neki od njih i nisu radili što su trebali, kao što su to uradili rah. Hadžipašić sa vlasničkom strukturom ili što je to uradio Nermin Nikšić, koji je radnički kapital od 44% stavio na raspolaganje Miji Brajkoviću, koji obilato dijeli dionice svojim Hrvatima i saradnicima, Bošnjacima po mizernih 7 dionica, a Srbima, nekim Bošnjacima i nepodobnim Hrvatima / njih preko 1500 / duplo golo ili nula dionica.

Na ovaj način, borac  za čovjeka i državu Nermin Nikšić kako se često licemjerno i lažno prestavljao, u svojoj kvazi socijaldemokratiji i mutnoetničkim principima, za sva vremena je eleminisao Srbe iz upravljačkih struktura firme, kao potencijalne dioničare.

Bez mnogo analiza ili rasprave, dovoljno ih je sve definisao naš slavni književnik Meša Selimović, svrstavajući ih u ulizice.

Odgovor na pitanje, koji su uzroci propasti, isto tako je jasan i jednostavan.

Politička ideološka matrica HDZ-a, i ponašanje vlasti u Bošnjaka, omogućili su kriminalcu Miji Brajkoviću, da u firmu uvede ustaško- nacionalističku diskriminaciju, prema radnicima nehrvatima i da zabrani pristup, prestavnicima vlasti, kao nosiocima kapitala firme. Na ovaj način, mu je omogućeno kriminalno polje djelovanja u svim fazama poslovanja, od lažnih i napuhanih ugovora, kupovinom svega i svačega za sospstvene interese i svojih saradnika, da kupuje i medije za lažno informisanje i stvaranje lažnoga Hercegovačkog diva.

Omogućena mu je i promjena vlasničke strukture, godinama korištena prema sospstvenim analizama i formulama, do konačnog i upitno tajnovitog dogovorima sa rah. Hadžipašićem i svim njegovim nasljednicima.

Dakle, kada se i konstatuje, kako to u naslovu vele novinari, da „Pad Alumi9nija nije običan pad” moglo bi se odgovoriti, da i firma sa mnogim mahinacijama i ponašanjima njihovog menadžmenta, nije nešto uobičajeno ili obično.

Neka ostane i za kraj odgovor na pitanje; „Što će biti sa radnicima”?

Odgovor bi bio sasvim jasan, kojim i kakvim to radnicima.

Trebamo znati, da su isti bili saučesnici diskriminatorske politike Mije Brajkovića i njegovih saradnika. Isti su normalno radili, primali velike plate, čak i za period nerade firme obračunavane su im plate, a dobitnici su i velikih dionica.

Postavlja se i normalno pitanje i njima i svim pretstavnicima domaće vlasti, a šta je bilo sa nama, obespravljenim radnicima, koji nismo mogli ni prići svojim radnim mjestima, a mnogi su ih i zaslužili, nismo dobili ni dionice i jednsotavno smo sa porodicama ostali u beznađu, bez egzistencije, uz lično snalaženje.

Sve su to znale, mnoge naše radne kolege, njihov sindikat i niko se nije ni po dupetu počešao, kako bi to govorili naši stari.

Sada, kada je maca zakucala i na njihova vrata, mnogi se pitaju šta sa njima i sa njihovim porodicama.

Nije nam čudno, što takva pitanja i dolaze od Hrvata, koji su nas ugrožavali u svakom smislu, ali je čudno i žalosno, da to danas dolazi u brižnim stavovima i Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića, šta i kako sa radnicima, ali nikada nisu ni spominjali obespravljene radnike, koji čekaju sudske odluke u ovoj pravnoj državi punoj apsurda.

Da li je ovo KATASTROFA, kako i za koga, prepuštamo i drugima da to komentarišu, ali je pisac ovih redova, moja malenkost, već pune 23 godine sugerisao i predlagao Vladi Federacije, da se ide u stečaj, da se rasčiste svi računi i neprijatne pojave sa kriminalom, pa da se planski i programski, ponovo krene u neku proizvodnju.

Kao magistar elektrotehnike, graditelj Termoelektrane Gacko, koja je u razumnim prilikama i odnosima trebala i mogla snabdjevati, cjeloviti aluminijski kompleks električnom energijom, o cijeni i potrošnji električne energije, namjerno nisam htio ni riječi trošiti, jer mi je veoma dobro bilo poznato, da se samo kroz finalizaciju aluminijski proizvoda, može opravdano izvršiti valorizacija utroška i cijene električne energije.

To je dobro znao i vidoviti, umni i uzoriti direktor Energoinvesta veliki Emerik Blum.