AFERA LAGER: Kako je Novalićeva Vlada pogodovala privatnoj firmi iz Posušja u neviđenoj pljački državnih resursa

Povezani članci

• Kome smeta crnogorski zakon o verskim zajednicama
• Kakve pravde može biti u zemlji u kojoj je korupcija iznad zakona
• ULTRADESNIČARSKI TJEDNIK HRVATSKI FOKUS PROGLASIO KLEVETNIČKU BLOGERICU I KOLUMNISTICU HRVATSKOM HEROINOM KOJA SPAŠAVA HRVATSKU ISTRU
• Teofil Pančić: Umoran od života, veći od života
• Kad predsjednik utihne
• Kada maršira Porfirije

Istraživački tim Inforadara

Milenko Bašić, vlasnik kompanije Lager d.o.o. iz Posušja, iako je izvan granica BiH uživao status jednog od najmoćnijih biznismena, široj javnosti u našoj zemlji uglavnom je bio nepoznat do juna ove godine. Tada je kao drugoosumnjičeni u aferi vjetroelektrana, a na osnovu raspisane Interpolove potjernice zbog davanja mita za dobijanje posla, uhapšen u Mostaru.

U ovoj aferi prethodno je zbog korupcije uhapšeno 13 osumnjičenih u Hrvatskoj, među njima i Josipa Rimac, bivša gradonačelnica Knina i smijenjena državna sekretarka Ministarstva uprave Republike Hrvatske.

BAŠIĆ SE JOŠ OD RATA POVEZUJE S NIZOM AFERA

Podsjećamo, u okviru kompanije Lager iz Posušja posluje i kompanija C.E.M.P., koju je Bašić 2012. kupio od austrijskog vlasnika. Upravo je kompanija C.E.M.P. bila investitor u spornu Vjetroelektranu Krš-Padene, u koju je uložila 1,8 milijardi kuna.

Sam Bašić se povezuje s mnogim ratnim i poslijeratnim korupcijskim aferama i nelegalnim poslovima koje je dogovarao pod zaštitom najviših zvaničnika HDZ-a Hrvatske i BiH. Posebno mu je bio naklonjen Ljubo Ćesić Rojs, ratni pomoćnik ministra obrane RH Gojka Šuška. Hrvatski mediji su ranije objavljivali da je Bašić decenijama falsifikovao ugovore, davao mito i trgovao utjecajem, i to ne samo na području Hercegovine i Bosanske Krajine, već i u Republici Hrvatskoj.

Bašić: U Hrvatskoj drugoosumnjičeni u aferi “vjetroelektrane”

Milenko Bašić je trenutno u BiH i nedostupan je hrvatskim istražiteljima, ali je zato itekako dostupan bosanskohercegovačkim za, prema saznanjima Inforadara i dokumentima do kojih smo došli, puno veće koruptivne radnje na domaćem terenu.

Inače, kompanija Lager d.o.o. Posušje osnovana je 1987. i na svojoj internetskoj stranici se predstavja kao tvrtka koja zastupa, distribuira i prodaje građevinske strojeve i rezervne dijelove, te servisira strojeve i postrojenja građevinske opreme. To je dio hercegovačkog PR-a, međutim, o onom puno unosnijem bosanskom – niti riječi.

A sve je počelo da curi u javnost nakon što se 2017. godine na društvenim mrežama se pojavio snimak ekocida, uništene rijeke i vodopada Blihe na području općine Sanski Most. Ta rijeka je postala odlagalište velike količine jalovine, a mještani su locirali zagađivača koji je preko noći dobio koncesiju za eksploataciju mrkog uglja na površinskom kopu Zlauša, u blizini Kamengrada, koji pripada općini Sanski Most. Riječ je upravo o Lageru d.o.o. iz Posušja. Lokalne vlasti ništa nisu preduzimale, iako su kao odlagališta korišteni i privatni posjedi uz ovu rijeku.

Foto: Fotografija sa FB koja potvrđuje ekocid u rijeci Blihi

Tadašnji resorni ministar u Vladu USK Samir Sedić je slavodobitno izjavljivao kako je koncesija Lageru dodjeljena uz pretplatu, iako nije bilo nikakvog pravnog osnova. U stvarnosti, Lageru je skoro pa poklonjeno čak 1.068 hektara površine na kojoj je kop Rudnika mrkog uglja, i to po mizernoj cijeni od 24.000 KM godišnje, iako realna cijena iznisi oko tri miliona KM i odnosi se na ostale koncesionare. I to bez uračunate vrijednosti za iskopane količine uglja. To znači da ostali koncesionari u USK moraju da po metru kvadratnom da plaćaju 30 puta veću taksu za korištenje državnog zemljišta.

KRIMINALNI AKT VLADE I MINISTARSTVA

U javnosti se prvi oglasio ugledni krajiški biznismen i koncesionar Halil Bajramović, koji je za Inforadar kaže da je za davanje koncesije Lageru d.o.o. kreiran potpuno novi zakon koji je pogodovao ovoj kompaniji.

„To je zakon kojim je Ministarstvo privrede USK i Komisija za koncesije pogodovala i dovela firmu iz Posušja ‘Lager d.o.o’ kako bi izvlačila naš jedini resurs rude mrkog uglja u Sanskom Mostu, i to u vrijednosti 18 milijardi KM! Nažalost, građani USK od toga nemaju ništa, odnosno toliko je naknada za koncesiju mrkog uglja smanjena njihovim odlukama u zadnje dvije godine da smo jedina destinacija u svijetu u kojoj je koncesija za mrki ugalj višestruko manja nego na obični kameni nasip jalovinu na kojoj leži cijeli kanton. Znači, u korist grupe ljudi iz Posušja (bliskih HDZ-u, op.a.) i nekoliko političara SDA iz Sanskog Mosta, doslovno su oteta sva prava od Rudnika mrkog uglja Sanski most d.d., znači poduzeća koje je ta prava sticalo 50 godina, te ista prenešena, odnosno oteta pod veoma povoljnijim uvjetima i na kriminalan način na firmu Lager d.o.o.“, svjedoči Bajramović za Inforadar.

Bajramović: U korist grupe ljudi iz Posušja i nekoliko političara iz Sanskog Mosta oteta su sva prava RMU i na kriminalan način prenesena na “Lager”

U prilog Bajramovićevim riječima objavljujemo i Odluku o izmjenama i dopunama dokumenta o politici dodjele koncesija na području USK, iz Službenog glasnika USK pod brojem: 10, od 25. decembra 2015.godine.

Foto: Faksimil Odluke o izmjenama i dopunama dokumenta o politici dodjele koncesije kojom je pogodovano Lageru

To znači da je za eksploataciju kamena predviđena jednokratna naknada 2.000 KM po hektaru, a za mrki ugalj ta ista naknada je deset puta manja i iznosi 200 KM po hektaru. I tu nije kraj apsurda. Za eksploataciju kamena predviđena godišnja naknada za korištenje državnog zemljišta preko 10 hektara za kamen je 3.000 KM po hektaru, a za mrki ugalj ta ista naknada se obračunava 130 KM po hektaru.

Poređenja radi, za jedan m3 običnog kamena krečnjaka ili dolomita, čija je cijena na tržištu oznosila od 5 do 10 KM, naknada za koncesiju iznosi 0,80 KM. Ova cijena potpuno je identična kao i za tonu mrkog uglja gdje je koncesiona naknada takođe 0,80 KM po toni, a na tržištu se prodaje minimalo po 150 KM.

Paralelno s krajiškom sitnošićarskom politikom sa SDA pozadinom, 19. maja 2016. godine Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije, a pozivajući se na rješenja kantonalnog Ministarstva privrede USK i Komisije za koncesije te Odluke Općinskog vijeća Sanski Most, donosi akt o prenosu svih odobrenja i dozvola sa firme Kamengrad d.d na firmu Lager d.o.o. Posušje.

Foto: Sporno Rješenje Vlade FBiH, odnosno Ministarstva energetike i ministra Nermina Džindića

Treba li napominjati da je ovakav akt donesen bez saglasnosti vlasnika prava RMU Kamengrad d.d. Sanski Most, odnosno, da je sve urađeno bez ikakvog pravnog osnova pozivajući se na koncesiju koju je Lager dobio od Ministarstva za privredu USK i Komisije za koncesije. Prema zakonu, prava se nisu mogla prenijeti bez saglasnosti druge strane, u ovom slučaju RMU Kamengrad.

“Odgovor možemo naći ako bolje pogledamo cifre u rješenju Federalnog ministarstva energije i rudarstva, kolike su zalihe rude mrkog uglja na lokalitetu Kamengrad Sanski Most. Dakle, dokazane zalihe još 1983. u vrijeme SFRJ, a potvrđene 2012. godine. Te bilansne rezerve u bazenu Sanski Most iznose 122.311.637 tona”, pojašnjava Bajramović.

Ako taj iznos iz Rješenja federalnog Ministarstva pomnožimo sa cijenom uglja na tržištu, koja je oko 150 KM, dobijemo cifru od oko 18,34 milijardi KM, ili trostruki iznos cjelog duga Bosne i Hercegovine! Napominjemo da od tog iznosa drzavi BiH i USK pripada – skoro ništa. Po važećem ugovoru koje mu je naše ministarstvo i komisija za koncesije potpisalo, državi ide smiješnih 0,50 % od ovog iznosa (zato ne sumnjamo da mnogi pojedinci sve ove godine imaju koristi od ovakve pljačke državnih resusra).

DEROGIRALI I ODLUKU I USTAVNOG SUDA BiH

Tako je i sa cijenom za proizvedenu električnu energiju od tog uglja, koju, međutim, građani plaćaju po punoj tržišnoj cijeni. Naš sagovornik ističe da ovo nije jedini kriminalni posao tadašnjeg saziva kantonalne vlade. Prema njegovim riječima, ista ekipa decenijama je radila na ekonomskom urušavanju Bosanske krajine.

“Svima su ova imena poznata i svi su već bili ili ministri u nekoj vladi ili načelnici neke općine, milion raznih upravnih odbora kako državnih tako i privatnih firmi, doslovno bivši menadžment posrnulog Agrokomerca u vremenu kad se možda još mogao spasiti, menadžment raznih firmi koje su uglavnom propale, itd. To su tadašnji predsjednik komisije Šefik Štulanović, članovi Komisije za koncesije Enes Demirović i Mirsad Šahinović, pomoćnici ministra privrede Hasan Bajrektarević, Ante Marjanović i Himzo Mulahalilović“, navodi Bajramović.

U međuvremenu, Ustavni sud BiH je usvojio žalbu Rudnika mrkog uglja Kamengrad i ukinuo određena rješenja o otvaranju stečajnog postupka nad firmom. To znači da je Ustavni sud usvojio apelaciju koju su podnijeli nezadovoljni dioničari i zakonski zastupnici oštećenog Rudnika mrkog uglja te je sa tom odlukom barem nakratko onemogućena daljnja pljačka resursa u ovom kopu. Prethodno je zahtjev za stečaj nad Rudnikom podnijela, naravno, kompanija Lager.

Foto: Faksimil Apelacije Ustavnog suda BiH

„Svrha“ zahtjeva je naplata 8 miliona KM od Rudnika Kamengrad. U obrazloženju je navedeno da je to „cijena za posao koji su Lager i njegove mašine proteklih nekoliko godina radile u ovom rudniku“.

Bajramović se, međutim, pita šta su radile inspekcije, pogotovo ona u USK, kada je neko mogao tek tako kopati ugalj i zaraditi osam miliona maraka.

„To je samo iznos koji mu je, navodno, rudnik ostao dužan. A stvarni obim posla je puno veći, i to bez ikakve koncesije i plaćanja a da nije bio nikad kontrolisan i zapečaćen kao što su drugim kincesionarima pečatili za obični kamen, i uz potpunu dokumentaciju i plaćenu koncesiju u vrijednosti četiri miliona KM, kaže Bajramović.

Međutim, ne samo da nije ispoštivana Odluka Ustavnog suda BiH, nego je Lager doveden u poziciju da više nije koncesionar nego je postao – koncesor. Dokaz tome je da je kompaniji iz Kine dodijelio koncesiju po mnogo skupljoj cijeni nego što sto je sam dobio.

Lageru i to nije bilo dovoljno. U Službenim novinama Federacije BiH od 5. decembra 2018. godine objavljena je Vladina odluka da je Lager d.o.o. Posušje oslobođen od plaćanja putarine na dizel na 5.000.000 l dizela. Po zakonu ovu olakšicu mogu ostvariti rudnici i željeznice. Na ovaj način privatnoj kompaniji Lager se pogodovalo te je favorizirana u odnosu na puno veće rudnike, recimo državni rudnik Kreka.

Foto: Faksimil Odluke Vlade FBiH objavljene u Službenim novinama Federacije BiH

Međutim, iz Federalne vlade na naš upit zašto je to sve urađeno na štetu države – nismo dobili odgovor. Treba li napominjati da na naša pitanja nisu odgovorili ni iz Vlade USK, kao ni iz same kompanije Lager.

Šteta koju je prouzrokovala ova pljačka državih resursa već je ogromna i za očekivati je da će narednih godina oštetni zahtjevi prema kantonalnom budžetu i institucijama USK, koje su učestvovale u ovim kriminalnim radnjama, biti također ogromni. Tako će građani ovog Kantona, ionako vidno osiromašeni, plaćati za velike apetite kriminalne i nezasite političke hobotnice sa SDA-HDZ potpisom, dok po svemu sudeći ni za ovaj veliki kriminal niko neće odgovarati.