8. mart: VRATITE NAM PRAVO GLASA!

Povezani članci

• Zastupnički dom Parlamenta FBiH najavio raspravu o aktivnostima OHR-a
• Goran Sarić: “Kalkulatori ” dolaze!
• 06.04.2016.
• Pavle Stanišić: Rahmanovi koraci
• Rasizam medija: Kako uz pomoć fašističke retorike izabrati Amara Osima
• Predstavljen izveštaj Suditi nekažnjeno: Uloga tužilaca i sudija u montiranim procesima protiv kosovskih Albanaca 1998–2000. godine

Fotografije: Veronika Galić

U Mostaru je danas održan marš povodom 8. marta – Međunarodnog dana žena s motom “VRATITE NAM PRAVO GLASA!”.

Marš je krenuo s trga Musala prema Španskom trgu gdje se okupljenima obratila Amela Kreso čitanjem Proglasa neformalne grupe žena i organizacija okupljenih protiv nevidljivosti žena u bh. društvu:

Mi: žene, radnice, majke, intelektualke, sestre, supruge, majke djece s poteškoćama u razvoju, kolegice, partnerice, studentice, porodilje, umjetnice, žene sa invaliditetom, političarke, Romkinje, domaćice, lezbejke, biseksualne, trans i intersex  žene,  na današnji Dan žena upućujemo:

PROGLAS:

Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija (Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije, Istanbulska konvencija, Pekinška platforma za akciju i usvojenih zakona (Zakona o ravnopravnosti spolova, Zakona o zabrani diskriminacije, zakona o  zaštiti od nasilja u porodici) koji se rijetko i sporadično primjenjuju. Sve mi se suočavamo  svakim danom sa sve većim isključivanjem u procesu donošenja bitnih političkih i društvenih odluka i zakona,  koji se navodno donose u naše ime, ali nas se iz tih procesa potpuno isključuje i ti zakoni se ne provode i ne doprinose prosperitetu, napretku i boljitku života.

U BiH, žena nema u Ustavu, nedovoljno ih je u politici, malo na rukovodećim mjestima. Naši glasovi za promjene su često utišani zbog straha, prijetnji ili su prosto proglašeni nevažnim.

Nemamo iste mogućnosti za dobijanje posla, dostojanstven rad i jednaku platu. Danas, u nedjelju, brojne žene rade u trgovačkom sektoru, bez prava na stolicu, bez plaćenih prekovremenih sati ili posebne nadoknade za rad. Naše radne sedmice traju više od 40 sati. Dobijamo otkaze zbog trudnoće, a smatraju nas odgovornim za rađanje i natalitet.

Naše majčinstvo nema radne sate, naši kućanski poslovi nisu plaćeni. Majčinstvo je izbor, ali koncept majčinstva se u ovoj državi izrabljuje umjesto da se podržava. Porodilje ne traže milostinju, već jednaka prava!

Niko nema pravo da nas zlostavlja u braku  ili vezi, a broj femicida je upravo porastao. Nemamo gdje da sebe i djecu sklonimo od zlostavljača, naša djeca proživljavaju traume porodičnog nasilja, a država nije u stanju da nas zaštiti i time podržava nasilje! Modrice od kojih društvo i država sklanja poglede možemo sakriti, ali bol koju nosimo u duši niko ne vidi.

Od 1992-1995 preživjele smo najgrublji oblik nasilja, a vi činite sve da ne ostvarimo svoja prava.  Mi smo hrabre, snažne i aktivne uprkos vašim nastojanjima da nas ponizite, stigmatizirate, da nam ne vjerujete i otvarate rane stalnim propitivanjem naših bolnih iskustava.

Žene nisu kvota, niti smiju biti samo broj na ovjerenoj izbornoj listi. Ne želimo biti stranački pijuni, pripada nam ravnopravno mjesto u političkim strankama, izborima i funkcijama. Želimo jednake mogućnosti i prilike, naše sposobnosti i potrebe ne smiju da zavise od političke volje (muškaraca).

U udžbenicima peglamo, peremo veš i brinemo o djeci. Našoj djeci, budućim generacijama, u školama namećete stereotipe i patrijarhalne vrijednosti: u udžbenicima smo učiteljice, a muškarci direktori. Stakleni strop u obrazovanju i karijeri ponekad uspijemo razbiti, a njegove krhotine čiste druge žene.

Kada bi samo jedan dan sve žene obustavile rad i prestale biti sluškinje, koliko bi bolnica, trgovina, fabrika, domova zdravlja, škola, obdaništa i sličnih vitalnih funkcija društva bilo blokirano? Pitamo: ko bi nas zamijenio?

Podsjećamo da nam ove godine predstoje lokalni izbori. Sljedeće izabrane vlasti od Mjesnih zajednica do Parlamenta BiH se ne smiju formirati bez rodno osjetljivih muškaraca i žena s učešćem najmanje 50% žena, krenuvši od Izborne liste na kojima se žene nalaze radi zadovoljavanja forme, pa sve do izvršne vlasti gdje je broj žena zanemariv.

Zahtjevamo da naša prava prestanu biti mrtvo slovo na papiru. Zahtjevamo politička, socijalna i kulturna prava, obezbjeđenje jednakih mogućnosti i dostojanstven život bez nasilja.

Ne želimo biti svedene na ‘nježniji’ ni ‘ljepši’ spol.

Nismo sluškinje.

Nećemo biti nevidljive.

Nas je u ovoj državi 51,6%.

Živio 8 mart!

#Građankeanesluškinje!
#Radniceanesluškinje!
#Majkeanesluškinje!
#Partnericeisuprugeanesluškinje!
#Političarkeanesluškinje!
#Ženeanesluškinje
#Ženesaselaanesluškinje!
#Romkinjeanesluškinje
#Samohraneroditeljkeanesluškinje!
#LBTIženeanesluškinje!
#Ženesainvaliditetomanesluškinje!

Nakon čitanja proglasa okupljeni su se uputili prema Blagaju na kulu hercega Stjepana Kosače gdje će predstaviti pozitivni historijski lik žene – bosanske kraljice Katarine Kosače.