Trebaju nam crne rupe, a ne crne liste
Povezani članci
Ministar Mektić: “Milorad Dodik je paradigma lopovluka, kriminala i korupcije u ovoj državi, ali neće još dugo, uskoro će otići i prestati dijeliti srpski narod”.
Dakle, oni su govorili o ovom „posrancu„ jer kako i sam izjavljuje, ne želi biti Bosanac. Kažu da je prešao i crvenu liniju, međutim pitajmo se, da li i treba uzimati u obzir i bilo kakve linije, za neuračunjljive osobe, kakav je upravo, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik.
Oni, što su ga malo bolje poznavali, kažu, da nije bio takav, u omladinskim danima, nosio je crvenu maramu oko vrata i crvenu knjižicu u džepu, vele da je bio uzoriti Titov pionir i omladinac. Međutim, na sramotu cijelog srpskoga roda, od njega se izrodio veliki nacionalista i monstrum, poludio je i ostao bez svoga psihijatra Radovana, kao i bez nadležne ustanove, duševne bolnice na Sokolcu, za takve slučajeve.
Istina je, da ne bih trošio niti vrijeme, niti bilo kakve riječi o njemu, da nije ovaj kriminalac i lopov, poput „cunamija„ doletio i na ove naše hercegovačke prostore i grad Mostar. Poput otrovne obotnice, sa svojim pipcima, ispružio je svoju „dodikovštinu„ i među ove naše Srbe, koje je sa svojim vladikom Grigorijem i podjelio, na njegove i ostale „rezervne„ Srbe.
U duhu svoje, velikosrpske nacionalističke ideologije, našao je saveznika u sličnoj, ustaškoj velikohrvatskoj ideologiji, jarana i istomišljenika, mostarskog orguljaša i čelnika „čistokrvnih„ Hrvata.
Dvije sestrinske stranke, HDZ-om i SNSD-om, sa primjenjivom agresorskom pogubnom nakanom, do Dejtona, te sa svojim recidivima u mirnodopskom periodu iza Dejtona, kako bi dokosurili i sa državom Bosnom i Hercegovinom i sa njihovim neistomišljenicima.
Došli su ponovo, zajednički, na mjesto zločina i svojih poraženih agresorskih ideologija, u grad Mostar, kako bi nastanili svoje dogovore, u nezavršenom scenariju, kako bi se riješili nepoželjnih Bošnjaka u njemu, rezervnih Srba i neposlušnih Hrvata. Oni bi dogovorno i zajednički riješavali i Ustavne promjene i izborni zakon, u parlamentarnoj proceduri, sa njihovim izabranim predstavnicima, ali sve u sopstvenom interesu i na štetu trećeg naroda, u ovome slučaju Bošnjaka.
Svakako ih vratimo u „Teheran„ odnosno Sarajevo, kao glavni grad, još uvijek naše zajedničke i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, pod svodove Parlamenta, sa kamerama i transparentno, radi i njihovih glasača.
Kakve li to crne liste kod Amera, ili bilo kakve šuplje osude i kritike međunarodne zajednice, na čelu sa gospodinom Inckom, te sličnim faktorima, može da osvjesti, urazumi, ove bolesne umove, kriminalno, lopovske provenijencije, te da im stane u kraj. Nisu li i jarani iz Predsjedništva, Mladen Ivanić i Dragan Čović, sličnih genetskih osobina, poput guslara, samo što su lukaviji, perfidniji i ljigavi poput jegulje u Neretvi, kao Univerzitetski profesori, znalački, u kontinuitetu prodaju nam „m..a za bubrege„?
Velika je sramota za srpski narod, pored svih izvršenih genocidnih i gnusnih radnji, da se u ovome postdejtonskom periodu priklanja i dozvoljava, ovakvom suludom pojedincu da ih predstavlja u svakom pogledu.
Po starinskoj narodnoj: „Ko je prijatelj, moga ili našeg, neprijatelja, neprijatelj je i nama svima„.
Ovo je aksiom, koji nije nužno dokazivati, zato, smatrajmo i njegove prijatelje, da su nam neprijatelji, te se klonimo bilo kakve podrške takvim ljudima, makar to bili i neki državnici susjednih zemalja i veliki tovarišč Putin.
Gospod Bog, neka svome pravoslavnom Sinodu i svim crkvenim vjerodostojnicima, u Hercegovini i Beogradu, pošalje jasnu i glasnu poruku, da se anatemiše, ignoriše i otstupi od njihove podrške, ovome šarlatanu.
Neka se ovi „apostoli„ Milorad i Dragan, kazne, kakvu je to kaznu izrekao i vladar Neron, svecima Petru i Pavlu.
Nikakve nam crne liste ne mogu pomoći, izuzev crnih rupa, niti bilo kakve kritike izuzev pendreka, naših građana, koji podnose i trpe njihovu agresorsku politiku.
Sa poštovanjem Sv. Ocu Franji Papi, za njegovu konstataciju i razumijevanje.