ENG
Svojim sunarodnjacima, da se spuste na zemlju
Autor/ica 👤Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Povezani članci
“Mnogi ljudi, osobito neupućeni,
žele te kazniti zbog toga što govoriš istinu,
što si u pravu, što si onaj koji jesi.
Nikad se ne ispričavaj zbog toga što si u pravu
ili godinama ispred svog vremena.
Ako si u pravu i znaš to, govori što ti je na umu.
Čak i ako si u manjini,
istina i dalje ostaje biti istina.”
/ Gandhi /
Pišem ovaj članak, mojim vjernim i poštovanim čitaocima, u predizbornom periodu, upravo, u ove praznične dane Bajrama. Lijepa sjećanja na moje mladalačke dane, sinoć slušajući svedah u interpretaciji Seje Pitića, inspirisao me je sa pjesmom; „Vratnik pjeva, pjesma odjekuje…, jer šta bi Sarajevo bez Vratnika„.
Kao rođeni Sarajlija, upravo sa Vratnika, morao sam se prisjetiti i lijepih dana, druženja sa komšijama i Bajramskog slavlja, kao i brojnih komada kurbana, koje su naše komšije na demirlijama, donosile u našu, srpsku kuću, darivale nas i pozivale na baklave i druge specijalitete. To su bili trenuci nezaborava, tako prisnih, iskrenih među komšijskih odnosa, koji su me, opet u negativnom kontekstu, morale podsjetiti i na dane u Mostaru, od 09. maja 1993. godine, kada sam bio primoran gledati i progone, mojih vrlih komšija Bošnjaka, po brojnim logorima, mašinerije, udruženog zločinačkog poduhvata, tzv. Herceg Bosne.
Jednostavno sam inspirisan i primoran, nažalost u ove najljepše, svečarske dane, mojih komšija, razmišljati o pokajanju, kao Bosanski Srbin, u ime i mojih sunarodnjaka, o zlodjelima koji su činjeni, upravo nad mirnim, vrlim i merhametli narodom Bošnjaka, širom naše, jedine domovine, Bosne i Hercegovine. Pitam se, zašto i kako je to moguće bilo, ako nam sve naše vjerske knjige, od Evanđelja, Ku’rana i drugih, upućuju, ljubav, pažnju i poštovanje, prema bližnjim svojim komšijama i susjedima?
Međutim i nažalost, mnogi naši vlastodršci, ponašaju se suprotno svim tim Božijim porukama, umišljeni svojih „nebeskih„ vrijednosti, na visinama, iznad Boga.
Drvosječa, velikosrpski guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, odlučan je u svojim životinjskim nakanama, da cijepa, rođenu državu Bosnu i Hercegovinu. Ništa mu ne znači entitet Federacije, sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, jer bi htio i konačno da „pozlati„ sve genocidne radnje svojih prethodnika, mentora i ludaka, sa psihijatrijskom dijagnozom genocida, kao Republiku Srpsku, koju mu je krvlju natopio, upravo njegov psihijatar sa đeneralima, ratnim zločincima, Haškim pacijentima, sa primjerenim kaznama.
Tiranin i svinjogojac, ovčar od Laktaša, preko Romanije i do Pala, guslar Milorad Dodik, godinama tlači svoj narod, ošamućuje ih i obmanjuje do besvjesti, kako bi mogao diktatorski vladati i bogatiti se. Od Laktaša, do Dedinja i Trebinja, toliko se švercovao sa brojnom imovinom, preprodajom stanova i lažnom kupovinom vile na Dedinju. Vrapci znaju, da je zahvaljujući lopovskom potezu i lažnom ugovaranju, Termoelektrane u Gacku / drugi blok / sa firmom ČEZ, na kriminalan način je došao do vile na Dedinju, uz potporu i Pavlovića banke iz RS-a. Suludi Gačani, kao „dodikovci„ nahrlili su, kao glasačka mašinerija da okupiraju, prekobrojno Termoelektranu Gacko / prvi blok /, koji sam i lično gradio i vodio, kao tehnički direktor punih osam godina, za sve građane i narode ovoga kraja. Kada su agresori sa istoka i njihove ubilačke horde, okupirale ovaj grad, ubijali i prognali sve Bošnjake iz njega, sada se i njihov velikosrpski tiranin i guslar iz Laktaša, može u tome gradu ponašati kao paun, uz blagoslove i crkvenih vjerodostojnika, vladiku Grigorija i njegovu svitu, koji istovremeno, kao „mirotvorac„ upozorava i svoje vjernike u Gacku, da se ne ponašaju kao Turci i balije.
Uvjerenja sam, da ovoga ovčarskog guslara, preko Čemernog i do gatačkog polja, neće moći spasiti, niti Kinezi, sa kojima sada „flertuje„ za izgradnju drugoga bloka Termoelektrane, kako bi i lično zameo tragove svim svojim kriminalno-lopovskim potezima, sa diktatorskim ponašanjem.
Nacionalista, koji je nadmašio i svaki oblik fašizma, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, a imao je od koga i učiti i naučiti, u svojoj svakodnevnoj retoričkoj besjedi.
Od Slobodana, psihijatra Radovana i do velikosrpskih crkvenih vjerodostojnika, patrijarha Irineja, vladike Grigorija i inih njihovih dušebrižnika, koji duhovno truju svoj narod, dok im pastir i ovčar, Mića iz Laktaša, drži svoja stada i građane u torovima, a on ih soli i soli i pomalo napaja vodicom, da li svetom ili onom sa Romanije, Zelengore ili sa drugih destinacija, kojima hodi ovih dana, u svojoj predizbornoj kampanji.
Uz gusle i pjesmu, svoje stado u RS-u, tjera po svojoj genocidnoj tvorevini i priziva, nacionaliste i velikosrpske „dodikovce„ da mu daju svoje glasove na izborima u oktobru.
Velikosrpski nacionalista, koji je nadmašio i sve svoje prethodne mentore i učitelje, agresore i ratnike, tvorce i ideologe nacionalističko-fašističke ideologije, samoproglašeni „kralj„ genocidne tvorevine Republike Srpske, guslar Milorad Dodik, nikada nije mogao mirno da spava. Uvijek se plašio, da mu se ne uruše temelji, ove njegove tvorevine RS, na temeljima kostiju i lobanjama, njihovih žrtava i na stubovima njihovih ubica, đenerala Ratka i psihijatra Radovana.
U snovima svojim, Milorad Dodik, kako izjavljuje za medije u Srbiji, da vjeruje i sanja da će RS jednog dana biti nezavisna država; kako to gusla ludi Mića; “Mi želimo biti u zajednici sa Srbijom. Uvjeren sam da se etabliranjem RS krenulo tim putem ujedinjavanjem srpskog naroda. Ne želim da se odreknem snova da RS i Srbija budu jedno”,.
„Nije važno da li će to biti za pet, deset ili petnaest godina… Garantujem da će nam nezavisna srpska pasti u krilo kao zrela jabuka. BiH je neodrživa, a kada bi se RS danas izdvojila ne bi imali nijedan problem da živi kao samostalna država“./ citat S.Omeragić /.
„Tokom dva mandata na poziciji predsjednika RS-a, i još dva mandata kao premijer ovog entiteta, Dodik je uznemirio mnoge i okrenuo ih protiv sebe. Unatoč upozorenjima međunarodne zajednice i prekršivši presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, 2016. godine održao je referendum o tome hoće li se 9. januar slaviti kao nacionalni praznik, a to je dan kada je 1992. godine Karadžić proglasio državu na teritoriji Bosne i Hercegovine koja je samo srpska, započevši time genocidni pohod i rat“,/ citat u New York Timesu./.
Upravo, ovih dana u svojim budalaštinama, izlivima mržnje i nespokoja, poništava izvještaj za Srebrenicu, što bi rado učinio i da uništi istorijske činjenice Kosovskoga boja, kako bi ostao doslijedan svojim uzorima, Slobodanu i Radovanu.
U ovome predizbornom periodu, leteći helikopterom na račun svojih građana, od Laktaša, do Trebinja i po mnogim destinacijama RS-a, otvarajući razno razne zahode i čistilišta svojih bljuvotina i sranja, koja redovno izbacuje u svojim besjedama i tiradama, bez stida i srama, a obraza nikada i nije imao.
Da li mu istinski i vjeruju, da li ga podržavaju i ostali Srbi, u ovoj državi Bosni i Hercegovini, njegovi „dodikovci„ to čine, Bosanski Srbi to ignorišu, a Srbijanci sa lucidnim, pedersko-gejovskom nasmijanom šminkom lica, Ane i Aleksandra, kako hoće i šta mogu. U svakom slučaju ne piše im se dobro, od cunamija sa Kosova, iz Sandžaka ili Vojvodine, a Bosnu i Hercegovinu, neka totalno prepuste, Bosancima i Hercegovcima, jer samo njima i pripada, ova divna zemlja.
Vrijeme je svima, da se konačno dozovu pameti, da se svi ti „Srbi“ spuste na zemlju, napuste sve svoje puste snove, da ostave na miru i sve Albance-Kosovare, koje su godinama tlačili, da žive u svojoj državi. Da poštuju i cijene svoje komšije Bošnjake i susjede Hrvate, da se istinski okrenu i svome Bogu, ukoliko mu još vjeruju, jer su ga izdali i obmanjuju i njegovi pastiri na zemlji..
Dolazi vrijeme i konačnog i trajnog istinskog pokajanja svih Srba, koji su i u čije su ime, zla činili i danas još uvijek propovijedaju svoju nebesku vrijednost i veličinu, zanemarujući i mnoga ratna dešavanja u našoj krvavoj prošlosti, a istima su i sami kumovali.
Poštovanim građanima, naše lijepe države, Bosne i Hercegovine, u ovo predizborno vrijeme, poruka da, pokajanje ne bude i ludom radovanje, ukoliko se ne pridržavaju i poruke;
Ovi nam, često govore, „da nema Bosne„ da li u ime svoje ludosti, lažnog vjerovanja ili sveukupne Vaše podrške, poštovani glasači i moji sugrađani. Upravo, nalazeći se pred novim, oktobarskim izborima, poručimo im i svi zajednički, budimo svjesni; „da nema niti Bosne i Hercegovine“ ukoliko im i ovoga puta, darujemo naše glasove.
Zato je i trenutak, da glasno i jasno, pošaljemo im našu poruku, orguljašu iz Mostara, Draganu Čoviću i njegovom pajdašu i guslaru iz Laktaša, Miloradu Dodiku, da ne računaju na našu podršku, istinskih patriota i zaljubljenika svoje jedine domovine, Bosne i Hercegovine. Njihova kandidatura i eventualni mogući ulazak u Predsjedništvo ove nam, naše jedine domovine, značila bi i konačno urušavanje i propast državnog sistema, od Kulina Bana i Dejtona, do naših sudbonosnih dana.
Da se pretvore u svece i pristupe svome pokajanju, pred narodima i građanima, države koju su godinama rušili, ignorisali, pljačkali i osiromašili, uz Božiju pomoć, ne bi im bila garancija njihovog stolovanja, u foteljama, našeg novog „troglavog„ Predsjedništva.
Autor/ica 👤Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
