SJEĆANJE NA MIROTVORCA ZORANA MANDLBAUMA

Povezani članci

• Da li bi za sve nas bilo najbolje (jednostavno) odgoditi popis u Mostaru? I šta bi nam se desilo? Naravno, nikom – ništa!
• Roko Markovina: MOJ ODGOVOR GOSPARU DARKU KACIGI DUBROVČANINU
• RED ARMY OLD CREW: Molimo novoizabrani Upravni odbor da ostane uz mostarsku svetinju
• Prodajno-izložbeni štand rukotvorina “U susret Danu žena” u Mostaru
• MTM 1974 nastavlja s aktivnostima
• MLAZ STVARALAŠTVA I UJEDINJENJA

Piše: Zlatko Serdarević

U vremenu zla, kad su zapjenušani jahači Apokalipse, u svom bjesomučnom jurišu na Mostar i Mostarce, kosili sve pred sobom i svojim “sječivom” posjekli grad do korjena, pojavio se, plemeniti i dobri čovjek Zoran Mandlbaum. Samo njemu svojstveno, na zadivljujući način, svojom voljom, iz velikog srca, zadanog cilja, silnike Apokalipse natjerao je da ustuknu i naveo ih da rade u njegovom interesu. Sa lakoćom jednog iluzioniste i magijskim umijećem, prolazio je pored punktova i donosio hranu, odjeću i obuću za očajnike u porušenom i osiromašenom istočnom dijelu Mostara ne gledajući na naciju i vjeru. “Niko ne zna šta sve može, dok ne pokuša”, rekao je neko za njega. A Zoran je dobro znao šta može i šta hoće, kazao je Ekrem Moca Dizadar na Hommmageu koju je priredilo Udruženje umjetnika Mostara u povodu obilježavanja 40 dana od smrti istaknutog humaniste i mirotvorca ing. Zorana Mandlbauma. Dizdar je citirao riječi velikog Calvina Coolidgea:- “Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je nagrada za za ono što je dao.”

Novinar i publicista Zlatko Serdarević, njegov dugogodišnji prijatelj, govorio je o ulozi Mandlbauma u posljednjem ratu kada se propitivala svijest, moral i karakter.

– Iznjedren u mostarskom sokaku upijao je mirise i zvukove grada, prilagođavao se bilu mahale uviđajući da su svi u stvari jedna porodica i da im predstoji zajednički život, ispomaganje, poštivanje, uvažavanje, praštanje kad je trebalo, i da su subinski određeni da uokviruju u jedan ram sve svoje sudbine.

Izlažući se samrtnim opasnostima Zoka je pružao ruku pomoći noseći pakete sa spasonosnom hranom – kao nadom za preživljavanje.

Ta najdragocjenija svjetlost ogrijala je mnoge bebe, djecu, stare i iznemogle. Takve uzlete humaniteta nemoguće je zaboraviti, akcentirao je Serdarević.

Podsjetio je na nagrade koje su uslijedile. Prvo je od NVO Gariwo iz Sarajeva dobio nagradu “Duško Kondor” za iskazanu hrabrost u vremenu zla a zatim mu je Centar za mir i multietničku saradnju Mostar dodjelio prestižno priznanje MIMAR MIRA čime se njegvo ime našlo rame uz rame sa vertikalama poput Bogdana Bogdanovića, Predraga Matvejevića, Ivana Lovrenovića, fra Ike Skoke, paroha Radivoja Krulja i drugih laureate ove značajne regionalne nagrade.

Ovom prilikom istaknuta je Zorana velika zasluga za postavljanje kamena temeljca za sinagogu, podizanje spomen obilježja mostarskim Jevrejima stradalim u holkaustu, mirotvornoj djelatnosti u okviru sesija multreligijskog dijaloga, učešćima na simpozijima, okruglim stolovima, skupovima i tribinama…

Ovom prilikom otvorena je izložba dokumentarne građe o Zoranu Mandlbaumu koju je priredio Zlatko Serdarević. Na deset panela prikazani su detalji o njegovoj širokoj akcionosti na raznim poljima.  Preko fotografija, dokumenata, isječaka iz novina, plakata i njegovih originalnih tekstova može se nazrijeti grčevita borba Mandlbauma za ljudska prava i slobode, za mir i čovjekovo dostojanstvo. Rečeno je da je Zoran bio neponovljiva ličnost, veoma obljubljena i cijenjena u gradu.