SEJO ĐULIĆ ODGOVARA MARIJU KORDIĆU: STATISTA BEZ PROBE

Povezani članci

• Babo, kupi mi zatvor, helikopter i romobil
• Drago Bojić: Paralelni svjetovi i kućni fašizmi
• Opsadno stanje
• Muhamed Bikić: Kunemo ti se Gorane Čengiću, dvorana na Grbavici će biti tvoja
• 28 godina od zločina u Ahmićima i Trusini: Dan kada su nacionalisti pokazali svoje barbarsko lice
• Evropska prijestolnica kulture: Kosmička pravda za Mostar i Banju Luku

foto: š.g

Isticanje da je Mostar najmultietničkiji grad u BiH nije nikakav argument. Statistički to jeste tačno, ali multietničnost koju zagovara gradonačelnik je izgradnja policentričnog grada sa dvije odvojene zajednice koje se razvijaju jedna pored druge i ponekad uspostave neku saradnju. Ovaj koncept jeste podjela, a svaka podjela u budućnosti vodi nepovjerenju, a nepovjerenje onome što imamo danas u gradu. A imamo privid normalnog grada.

Piše: Sejo Đulić

U subotu, 11. februara u Mostaru je u organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar organizovano obilježavanje 78. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu. U prisustvu više od hiljadu antifašista prispjelih iz cijele Bosne i Hercegovine, te susjednih zemalja u Narodnom pozorištu održana je svečana akademija i dodjeljena februarska priznanja, koja je do preuzimanja vlasti u gradu od strane HDZ BiH dodjeljivao grad kao najviša društvena priznanja. Potom su antifašisti autobusima, uz policijsku pratnju, sprovedeni do Partizanskog spomen groblja gdje su bile jake policijske snage. Policija je bila primjetna tokom cijele rute kretanja kroz grad.

Već ranije nije dozvoljeno da se na Partizansko spomen groblje dođe šetnjom.

Jedino suvislo pitanje koje se svima nama nametnulo bilo je: „Zašto?“

Kažu iz sigurnosnih razloga.

I tu nastaje konfuzija. Policija sankcioniše nas koji mislimo mirno šetati, a ne one koji, eventualno, žele ugroziti našu sigurnost. Jasno je svima nama da je priča o sigurnosti izgovor, a odluka politička. Reagujemo na to i stvari otvoreno nazivamo pravim imenom. Nismo dugo čekali, jer ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da …

Oglasio se gradonačelnik Mostara koji piše:

“Dok Mostar svakodnevno raste, razvija prometnice, infrastrukturu, turizam, obnavlja zaostale ruševine, pojavljuju se lažni moralizatori i falsifikatori načela antifašizma. Predstavljati se antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnjusnijih totalitarnih režima je za svaku osudu. Možda bi i ove godine igrokaz koji isti glumci godinama izvode prošao bez reakcije, ali nemoguće je zanemariti gnjusno nazivanje Mostara mjestom neofašizma.

Takav javni govor ne pripada civiliziranom i demokratskom društvu kojem Mostarke i Mostarci pripadaju.

Duboko sam uvjeren kako smo dovoljno sazreli kao društvo da demaskiramo lažno predstavljanje i sijače mržnje i podjela. Grad koji kao gradonačelnik predstavljam podržava i podržavat će sve slobode, provoditi reforme, ali i reagirati na zlonamjerne postupke i izjave”,

Nakon ovakve reakcije, kojom nas gradonačelnik hoće uvjeriti da smo slijepi kod očiju, valja ga podsjetiti na neke činjenice.

Ako u gradu teče med i mlijeko, kako je on zasjeo na gradonačelničku poziciju, valjalo bi da objasni zašto nikada ne reaguje na obilje fašističkih simbola iz Drugog svjetskog rata, gotovo na svakom ćošku jedne polovine grada. Takvih simbola pune su i srednjoškolske klupe u školama gdje kadrove postavlja njegova stranka.

Valjalo bi da nam objasni, ako je sve tako kako želi predstaviti, kako se desilo skrnavljenje pravoslavnog groblja u Vihovićima, kako da je Partizansko spomen groblje, koje je Nacionalni spomenik BiH, više puta, za njegovog mandata napadnuto, kako to da je opljačkana Saborna crkva u Mostaru itd.

Ali, vratimo se reagovanju gradonačelnika. Kaže da ne znamo šta je antifašizam i šta su načela antifašizma, te da sve to falcificiramo. Možda stvarno ne znamo šta su načela antifašizma, ali sa sigurnošću zmamo šta jeste fašizam danas i ovdje, a to jeste:

• Dvije škole pod jednim krovom,
• Veličanje pokreta i vojski poraženih od antifašističke koalicije 1945. godine,
• Davanje imena ulica po najvećim krvnicima Drugog svjetskog rata. Istina, Gradsko vijeće je donijelo odluku o promjeni, ali uprkos činjenici da su svi rokovi prošli to nije učinjeno. Gradonačelnik je izvršni organ koji je to morao provesti, a nije. Ostavio je te ulice u gradu. Pa samo to je dovoljan razlog da glasno kažemo kakvu vlast imamo. Samo to bi bilo dovoljno, u zemljama Evrope, da se opozove.
• Ne reagovanje na brojne izraze podrške presuđenim ratnim zločincima,
• Kreiranje budžeta grada po nacionalnim kvotama, sa tačno utvrđenim procentima koliko kome ide,
• Tolerisanje nacionalnih obilježja u javnim institucijama, često im dajući primat nad državnim,
• I tako dalje, i tako dalje.

Mi reagujemo na ovo.

Isticanje da je Mostar najmultietničkiji grad u BiH nije nikakav argument. Statistički to jeste tačno, ali multietničnost koju zagovara gradonačelnik je izgradnja policentričnog grada sa dvije odvojene zajednice koje se razvijaju jedna pored druge i ponekad uspostave neku saradnju. Ovaj koncept jeste podjela, a svaka podjela u budućnosti vodi nepovjerenju, a nepovjerenje onome što imamo danas u gradu. A imamo privid normalnog grada.

Gradonačelnik priča o silnoj obnovi. Bilo bi lijepo da prošeta od Lučkog mosta do nekadašnjeg Razvitka. Ta ulica, ulica Maršala Tita, 28. godinu od rata i danas izgleda kao da je juče stao rat. Nedavno je poslužila kao scenografija, bez ikakvih intervencija, za snimanje filma u kojem je radnja iz ratne 1995. godine.

Kako da toliko godina nakon rata ova ulica izgleda ovako?

Valja reći da najveći broj turista u ljetnim mjesecima prođe ovom ulicom i ponese kataklizmičnu sliku Mostara danas. Da li ova ulica nije došla na red zbog naziva ili … Valjalo bi čuti gradonačelnika, koji na sve strane gradi kružne tokove manje prohodne od onog prvog, na Rondou, izgrađenog prije više od sto godina. Toliko je kružnih tokova da ga se već počelo zvati gospodarem prstenova.

Da, kaže gradonačelnik: Predstavljati se antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnjusnijih totalitarnih režima je za svaku osudu.

Pregledao sam snimke kompletnog jednodnevnog događanja tražeći te simbole o kojima govori gradonačelnik. Na akademiji u Narodnom pozorištu bila je isključivo državna zastava.

Da li je ona sporna gradonačelniče?

Ni ja nisam njenim izgledom oduševljen, jer nije historijska, ali je službena i nema diskusije ili biste Vi rađe neku drugu, po navici.

Na Partizanskom spomen groblju najviše je bilo crvenih zastava udruženja antifašista u čijem logu se nalazi i petokraka. Vjerovatno je to zasmetalo gospodinu. Neka smeta, Savez je sa svojim logom registrovan kod državnog ministarstva pravde, dakle legalna zastava i legalno obilježje, za razliku od mnogih koje vidimo u gradu, a na njih isti gospodin ne reaguje. Istine radi, valja reći da su se u masi od preko hiljadu ljudi pojavile i tri zastave SFRJ. I od toga je gradonačelnik, kako narod kaže, pozelenio.

Ljudi koji nose te zastave, svjesni su da Jugoslavije nema i da je ta priča gotova, ali isto tako kažu, sloboda je 1945. godine došla pod ovom zastavom i zato joj je mjesto tu. Meni se čini da oni noseći ovu i ovakve zastave poručuju ovovremenoj vlasti  da nisu ništa stvorili sa čime se mogu identificirati, jer ne pripadaju grupaciji ljudi kojima je jedina odrednica njihovog bića nacija i vjera. Isticanje zastave države koje nema 30 godina je izraz nezadovoljstva i bunt protiv države ili država u kojima žive. Oni vrlo konkretno kažu: Od rata je 28 godina, a ja gledam kako proći ulicom da me neka ruševina ne ubije, a za toliko godina poslije onog rata u Mostaru su se proizvodili avioni.

Pa Vi gradonačelniče pričajte o simbolima gnjusnog totalitarizma.

Ili je možda problem što su Titovi partizani, sa tim oznakama, porazili one čije ulice još držite u gradu i na taj način vrlo precizno birate stranu. Pošto ste izabrali onda je jasno da Vam sve što rade oni drugi jeste igrokaz i da nas pežorativno nazivate glumcima u toj igri.

Međutim, u Vašoj igri niste dobacili ni do igrokaza, to je nivo loše pripremljenog, već viđenog, skeča uz izviđačku logorsku vatru. Ne možemo Vas nazvati ni glumcem u tom skeču, jer objektivno, u svemu što se dešava izgledate kao statista koji je u sve upao bez i jedne probe.

Preporuka: Ne slušajte baš sve što šef kaže, ipak je on prošao sve KOS-ove provjere i kao provjeren kadar zasjeo u JNA namjensku proizvodnju.

Smrt fašizmu..!