ENG
Raštimovani guslarsko-orguljaški orkestar
Autor/ica 👤Milan Jovičić
Povezani članci
Psi laju, a prolaze nam karavani, govorili bi nam naši stari!. Tako, ovih dana uveliko pričamo o izbornom zakonu, a ja tražim dobre majstore da mi podese preosjetljive moje umne i razumne senzore. Poput, razdešenih frakvencija za naše radio aparate ili televizijske signale, čujnost mi je sasvim opala, kako bih ih mogao slušati!.
Kažu, Hrvati hoće da biraju svoga Hrvata, a Srbi svoga Srbina, a mi ostali sa našim vrlim Bošnjacima, nismo sigurni da li smo zaista, građani ove nam zajedničke domovine, zvana Bosna i Hercegovina!
Mostar je, upravo, paradigma svih saznanja i neprijatnih događanja na ovu temu. Zašto? Glavni akteri, kao klovnovi u svakoj cirkusnoj predstavi, u ovim našim predstavama, učestvuju guslari i orguljaši, sa svojim orkestrima.
Ko to kaže, da Dragan Čović nije velikohrvatski, „čistokrvni„ Hrvat, njegovo je ekskluzivno pravo da bira i bude izabran u ime svih Hrvata na našim prostorima. Njegova, „ugrožena„ stranka Hrvata, tzv. HDZ, nacionalističko, ustaška i neofašistička, kaku sam je već poodavno definisao, treba da bude jedina u Hrvata, da rješava sudbinu njihovu, ma gdje se nalazili. Njihov „stolni„ grad Mostar, u virtuelnoj Herceg Bosni, treba da prednjači sa svim institucijama, u kojima će njegovi Hrvati da budu uvijek glavni i neprikosloveni. Imali bi oni i svoje strateške firme, koje bi im obezbjeđivali potrebne finansije, uz uslove uspješnog podkradanja države i njenih građana.
Ništa nije drugačija situacija, kod njegovog jarana i pajdaša, sa kojim se tako često tapše po ramenima, sa guslarom Miloradom Dodikom iz Laktaša i njegovom nacionalističkom strankom SNSD. Uz obostrane povike i slavopojke, da nam žive i Republika Srpska i virtuelna Herceg Bosna, dok se ostali svijet ne aviza, da su iste nastale na temeljima genocida, progona i ubijanja, prije svih naših komšija Bošnjaka, ponekog ostalog, na pljački, kriminalu i očitoj diskriminaciji.
Upravo, zahvaljujući svome jaranu i pajdašu, prema shodnoj ideološkoj neofašističkoj ideologiji, sa ciljevima rušenja svega zajedničkog, uz zahvalnost i svojim maticama susjednih država Hrvatske i Srbije, kao njihove neke druge ili rezervne države, nastoje otpisati ovu Bosnu i Hercegovinu i sve njene ostale građane i posebno Bošnjake. Ovi čobani, svojih stada i torova, uz akorde guslarsko-orguljaške muzike, u kontinuitetu žele izvoditi svoje ceremonijelne predstave, nalik na životinjske krike u močvarskoj žabokrečini. Dokle li i kako, oni to smišljaju i lansiraju svakodnevno u našu suludu javnost, do besvjesti?
Nesreća je, da je Dodik i svoje obotničke, otrovne pipke ispružio i do Hercegovine i grada Mostara, gdje ima svoje „velikosrpske„ nacionalističke sunarodnjake i crkvene vjerske vjerodostojnike, koji su intezivno angažovani u svojoj svakodnevnoj „dodikovštini„, kao propovjedi za osvještenje svojih zemljaka, posebno povratnika u grad Mostar. Ovi, kao „dodikovci„, imali su vremena da se po Srbiji i srpskim krajevima, dovoljno nadoje ideološkim saznanjima i preporukama, memoranduma SANU, Slobinim i Radovanovim, kao i ostalim nakaradnim nacionalističkim idejama, prije povratka u svoje napuštene domove u gradu Mostaru. Njih, apsolutno nisu interesovala sva agresorska dešavanja, napadi i progoni, ubijanja i raseljavanja mnogih njihovih bivših komšija, vrlih Bošnjaka, od strane njihovih bivših susjeda, u ovome gradu Mostaru i dijelovima Hercegovine.
Kao što su stvarali i zamišljali u svojim agresorskim nakanama, sa istoka i sa zapada, da zajedničkim nasilničkim djelovanjima, svoje komšije Bošnjake i ostale, otisnu i Neretvom i Drinom i Bosnom, u tokove njihovog sliva, na puteve bez povratka, nažalost bezuspješno zahvaljujući našoj Armiji BiH i ostalim patriotima uz njih, isti u ovom mirnom postdejtonskom periodu nastoje ispoljiti svoje recidive i nakane, bezuspješne ideološke šeme.
Tako se, u ovome gradu „slučaja„ zvanom Mostaru, udružene zločinačke ideologije i njihovi akteri iz HDZ-a i SNSD-a, uz pomoć crkvenih vjerodostojnika, nastoje infiltrirati u javnost i očitovati, kao jedini predstavnici njihovih „čistokrvnih„ Hrvata i Srba.
Evo, upravo ovih dana, nečujno i nezapaženo prolazi i sljedeća informacija, koju je objavio srbijanski portal „Danas„ a glasi:
„Podpredsjednica Vlade Srbije, gospođa Zorana Mihajlović, primila je delegaciju Srba iz Hercegovine i obećala je konkretnu pomoć“.
Svakako, da nebi bilo ništa čudno i neobično, kada bolji poznavaoci prilika u Mostaru, ne analiziraju sastav delegacije iz Mostara. Na čelu i glavni organizator je crkveni vjerodostojnik, paroh Radivoje Krulj, a do njega su, gospođa Radmila Komadina, savjetnica gradonačelnika Mostara, što je bitno i važno da je dugogodišnja članica ove nacionalističke hrvatske stranke HDZ-a, kao i načelnik odjela u gradskoj upravi, gospodin Predrag Šupljeglav, blagonaklonjeni HDZ-ovac po ženinoij liniji, a inače je ortodoksni „dodikovac„ iz stranke SNSD. Bitno je naglasiti, da su to njihovi „veliki i pravi Srbi„ za razliku od svih naših Srba, koji su ostali na prostorima i Mostara i Federacije, a koji su shodno tumačenju Dodika, kao mentora i njegovog Vladike Grigorija, svrstani u tzv. „rezervne Srbe„ ili nesrbe.
Nas, normalne Srbe, upravo sa jedinom svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom, koji smo proživjeli i prebrodili sve nedaće dvostruke agresije, osjetili sve neljudske poteze svojih susjeda Hrvata, kao i atake naših sunarodnjaka silnom artiljerijom sa Pod Veležja i Čobanovog polja, kao normalne i veoma aktivne građane ovog grada, u periodu izbora za vijećnika Gradskog vijeća i u cijelom postdejtonskom periodu, sa natovarenom hipotekom, Alijinih ili Karadžićevih ljudi ili nesrba, iako smo bili nestranački kandidati na listi za „jedinstveni„ Mostar, apsolutno nestranački pripadnici, isključivi Srbi po majčinom rođenju.
Ova, ignorantska praksa i razne hipoteke, nastavljene su do današnjih dana, isključivo u nadležnosti crkvenih vjerodostojnika, pod patronatom njihovog guslara iz Laktaša. Dakle, njima trebaju samo njihovi Srbi iz SNSD-a, a može i poneki HDZ-ovac, iz udruženog zločinačkog tabora i guslarsko- orguljaškog orkestra.
Evidentne su farse, česte demagoško lažne slavopojke i tirade lijepih riječi povjerenja i pomirenja, posebno sa svojim komšijama i Bošnjacima širom Bosne i Hercegovine, kako od velikosrpskih crkvenih vjerodostojnika, isto tako i od pojedinih vlastodržaca u susjednoj nam državi Srbiji, a da i ne žele sa novim predsjednikom Aleksandrom Vučićem, sagledati svu tu pogubnost odnosa sa guslarom iz Laktaša i njegovim sljedbenicima.
Zato, svaki njegov dolazak u Mostar i širu okolinu, kao i njegovih saradnika, sa isključivim susretima i razgovorima sa „dodikovcima„ i crkvenim vjerodostojnicima, za nas normalne i prave bosanskohercegovačke Srbe, šuplja su priča i neprimjereno ponašanje i miješanje u naše unutrašnje odnose u našoj domovini.
Kao, mostarski Sarajlija, Bosanac i Srbin iz Bosne, student Univerziteta u Beogradu, privrednik i graditelj velikih objekata u Srbiji i Bosni i Hercegovini, kao poliglota i bivši istaknuti društveno- politički parlamentarac u Saveznoj Skupštini Jugoslavije, kao svjetski čovjek u svome kodenksu ponašanja i razumijevanja svih naših različitosti i ljudskih vrijednosti, svakako mi nikada ne mogu promaći nezapažena ovakva i slična događanja., za razliku od šire javnosti i posebno mojih sunarodnjaka, sa ovih prostora.
Zato i normalno i mi, postavljamo često pitanje, koji su to ljudi koji nas predstavljaju u organima, izvršne i zakonodavne vlasti, upravo, na svim nivoima naše državne i institucionalne vlasti. Zašto bi to, kao Srbi u Federaciji, prihvatili i priznali, tamo nekog Srbina iz RS-a, da nas predstavlja, isključivo, u Predsjedništvu ili drugim organima vlasti, ukoliko nas zaista tretiraju kao neke „rezervne„ Srbe ili kako nas sve ne nazivaju.
Ko su ljudi iz HDZ-a, koji nas predstavljaju godinama u upravi Mostara, gradonačelnik Ljubo Bešlić i savjetnica Radmila Komadina? Da li su to i naši predstavnici, ili samo njihovi.
Sigurni smo samo u činjenice, da su oni po volji i guslara i orguljaša, kao i crkvenih vjerodostojnika, ma kako se orkestar štimovao???
Autor/ica 👤Milan Jovičić
