PRVI ŠKOLOVANI REDATELJ U MOSTARU

Povezani članci

• Banjalučki festival glumca ugošćuje mostarsko „Gnijezdo“
• Pretučen čelnik sindikata i jedan od vođa otpora Josip Milić
• Naša stranka Mostar: 14 godina revizori nisu ušli u institucije Grada Mostara
• Slaviti ratne zločince je ZLOČIN!
• Nermin odgovara biskupu Periću: Uvaženi biskupe, brojke su varijabilne, je li zločinu presuđeno?
• 27. juli Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine

Foto: Wikipedia

Iako je životnu i teatarsku pozornicu napustio relativno mlad, vjerojatno ne mogavši odoliti naletima fašizacije na prostoru Mostara i Hercegovine (umro je na samom početku agresije na BiH) Obradović je ostavio najveće mogće osobno poslanje u scenskoj djelatnosti, a to je bila trajna ljubav za glumce i njihovu umjetnost.

Piše: Gradimir Gojer 

Ahmed Obradović prvi je školovani redatelj poslije Drugog svjetskog rata u Mostaru. Gotovo da nije čekao da budu otisnuti žigovi na njegovim diplomama u Beogradu pohitao je u grad na Neretvi i odmah se stavio na raspolaganje teatru čiji je stipendist bio. Obradović je za vrijeme studija na Akademiji za pozorište, radio, televiziju i film u Beogradu režirao, osim studentskih predstava, u tada iznimno avangardnim beogradskim malim teatrima poput tetra Levo, Dadova…

Međutim, sva ta iskustva kao i znanja stečena tokom studija na beogradskoj Akademiji, Obradović će upotrebiti da mostarskom Narodnom pozorištu da potpuno novi lik u odnosu na tradicijom bogato opervažen repertoar ovoga teatra.

Posebno izražen senzibilitet Obradović je imao za bh. pisce, pa će se njima otvarati prostori, kakve objektivno nisu imali prije njegovog dolaska u Kuću u ulici Maršala Tita u Mostaru. Neizmjerno vjerujući u napisane tekstove pisaca poput Fadila Hadžića, Anđelka Vuletića, Maka Dizdara i drugih Obradović nerijetko svjesno ulazi i u rizik da nekim, ne do kraja dramatski artikuliranim tekstovima, udahne pozornički splin.

Njegov udio u formiranju estetske slike Narodnog pozorišta Mostar bio je posebno snažan kada su u pitanju komediografski tekstovi, pa će tako, uz konstantno repertoarno i redateljsko obraćanje komediografiji Fadila Hadžića Obradović forsirati i Milana Marodića, kao i druge suvremene komediografe. Takav odnos prema komediografiji vrlo brzo će, naravno, njegovom inicijativom formirati prvi festival Mostarska liska, koji će biti profiliran (i ostati takav do današnjih dana!) logikom promocije komedije i humora kao takvog, satire u najboljim slučajevima…

Festival Mostarska liska nije samo jedan od simbola teatarskog života u gradu na Neretvi, on je prije svega jasna estetska legitimacija svog osnivača, redatelja Ahmeda Obradovića.

Blisko vezan za grad Stolac, njegovu kulturnu povjest, njegove spomenike kulture i nevjerojatno podatne otvorene plohe diljem ovog grada-muzeja, stalno su provocirala redateljsku imaginaciju Ahmeda Obradovića, pa će on nerijetko veći broj svojih scenskih radnji na otvorenom upravo vezati uz stolačke kulturne stratume.

Ahmed Obradović je bio i umjetnički direktor Narodnog pozorišta Mostar, velikim dijelom je vodio i njegovu dramaturšku politiku, a ono čime se posebno isticao bio je živi organizatorski duh, koji je teatar doživljavao u jednom permanentnom kretanju, nikada statično, nikada u jednom i na istom mjestu.

Iako je životnu i teatarsku pozornicu napustio relativno mlad, vjerojatno ne mogavši odoliti naletima fašizacije na prostoru Mostara i Hercegovine (umro je na samom početku agresije na BiH) Obradović je ostavio najveće mogće osobno poslanje u scenskoj djelatnosti, a to je bila trajna ljubav za glumce i njihovu umjetnost.

Glumca je Obradović uvjek stavljao u prvi plan, tako da se nije čuditi što su pojedini akteri predstava koje je režirao dobivali i po nekoliko nagrada na festivalima, gdje se pravilno valorizirala glumačka umjetnost i njena najvalidnija ostvarenja.

Podjednako je režirao na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Mostar, kao i na maloj – Studio 64.

Njegova poetološka organizacija scenskog prostora odlikovala se razigranim mizansceniranjem i adekvatnim pružanjem scensko-prostorne logistike.

Nije bio redatelj sitnog poteza. Krupnim potezima rješavao je i mizanscen, ali i glazbeno-scenske elemente svojih teatarskih ostvarenja.