Prestanimo sa igrom mice, pređimo na šahovsku igru

Povezani članci

• HERCEG-BOSNA U HAAGU (20): Zatvor u Ljubuškom: Osam dana u samici, a voda do koljena
• Sedma gitarijada “Na putu za jug” u Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru
• ZAVRŠILA DRUGA GITARIJADA “NA PUTU ZA JUG”
• Maja Begtašagić, Kristina Ljevak i Rijad Durkić u žiriju medija 14. “Mostarske liske”
• TIME IS UP! Vrijeme ističe…
• Njegovo veličanstvo PAUŠAL

Nalazimo se u izbornoj godini i krajnje je vrijeme da počnemo misliti svojom glavom. Izvršimo generalno pospremanje softvera sopstvenoga mentalnoga sklopa, te zamjenimo novim čipovima svjetske tehnologije  stare i prevaziđene virusno nacionalno ili nacionalistički zaražene i popunjene sadržajima zla i mržnje. Siguran sam u individualne mogućnosti djelovanja u tome pravcu, te ako nismo u mogućnosti djelovati na svjetske globalne neprilike i zablude, oslobodimo se sopstvenih zabluda, kako bi uredili i naše domaće neprilike po ličnoj želji i potrebi.

Od nas traži međunarodna zajednica, kako evropska tako i američka, da se i mi sami okrenemo sebi i da počnemo rješavati nagomilane probleme. Prvo su nam Dejtonom navukli „luđačku košulju„ i ostavili nas da se u njoj koprcamo, dakle sasvim su nas ograničili i omeđili, a onda nam dijele lekcije i sladunjave poruke, da se sami sebi okrenemo. Stvorili su nam surogat državu i tako omogućili našim nacionalističkim elitama i gražljivim političkim vlastodršcima, sa vampirskim licima,da nam društvene i državne interese podrede svojim ličnim interesima, sa lopovlukom, kriminalom, korupcijom, sjemenom mržnje i netolerancije, a sve u cilju dugoročnoga sopstvenoga opstanka na vlasti.

Dragi moj prijatelju, druže moj, gospodine, komšija, susjede i poštovani građanine, ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, evo trenutka i posljednje nade da se okreneš i sebi, svima nama i voljenoj domovini, da sa svojim renoviranim mentalnim sklopom, konačno i počneš misliti svojom glavom.Ti si jedan od važnih faktora, da li prvi, drugi ili jedini nije bitno, za trajanje ove nepodnošljive krize. Tvoj glas je bitan i presudan u izboru svih novih dobronamjernih i pametnih predstavnika vlasti, koji će misliti svojom glavom, u interesu svih nas kojima ćemo dati povjerenje. Oslobodimo se vampirskih lica, lopova i kriminalaca, nacionalista i sijača mržnje, istrijebimo sav nastali korov i od surogat države, pravimo normalnu i prosperitetnu proevropsku zemlju. Nemojmo reći eto ih tamo, jer mi nismo odgovorni za ovakvo stanje, što su floskule i demagoške fraze jer smo i te kako odgovorni, naša je snaga u pravilnom izboru i davanju svoga glasa za onoga koji te neće iznevjeriti, u kojega vjeruješ.

Međunarodnoj zajednici poručimo da ne želimo više igrati „mice„ kako nas ne bi pomjerali kao ona crvena, zelena, plava ili žuta drvca na tabli, već bi radije totalno prešli na drevnu, umnu, nadahnutu i strateški osmišljenju igru sa šahovske table, jer samo tada možemo postati i opstati kao jedan rod ili kako to slogan veli „GENS UNA SUMUS„ ( jedan smo rod ).

Dosta nam je nacionalnih i nacionalističkih pamfleta, poruka i ključeva, što nas drže kao taoce nakaradno ustrojene postdejtonske  tvorevine i ove surogat države. Svjedoci smo, da se i u slučaju Sejdić – Finci igra i dalje nastavlja, naziru se i stvaraju i neki novi nacionalni ključevi, koji i dalje trebaju omogućiti pogubnim ideologijama koje su nas i dovele u ovu situaciju i sada u postdejtonskome mirnome periodu, nastave i prodube realizaciju  svojih nacionalnih  ili nacionalističkih poriva.

Mi obični građani se često pitamo, pa zar nam tročlano Predsjedništvo ne liči na putujući cirkus sa klonovskom predstavom u interesu koga ili čega. Birajmo jednoga i jedinoga Predsjednika države, iz naroda i nacije, na otvorenim i neposrednim izborima, a u drugom i svakome narednome izbornome ciklusu neka se imperativno uzima u obzir i druga i treća nacionalnost ili iz reda ostalih. Pitamo se, kome treba ili čemu služi ovakav ustroj sa dva entiteta i sa  brojnim kantonima, silnom i nepotrebnom administracijom, sa konvojem limuzina, sekretarica, ministara  i elitom guzonja, naših parazita i nepodnošljivoga tereta na građanskoj grbači, valjda da držimo pognutu kičmu i sopstvenu glavu nesposobnu za pravu misao i ispravnu odluku u dodjeli svoga glasa.

Dakle, svakodnevni smo svjedoci mnogih protesta, štrajkova i silnih negodovanja. Dozvolili smo takvu nepodnošljivu situaciju, da smo primorali izlazak na ulice i đaka, njihovih učitelja i roditelja, o radnicima i da mnogo ne govorimo, jer je pljačka njihove imovine i njihovih firmi je totalno ogolila i minimizirala i njihova osnovna ljudska i radnička prava, a njihove porodice dovela na rub bijede i upitne životne egzistencije, a naši komunalci sasvim opravdano i legalno i dalje štrajkuju, ostavljajući silno smeće po ulicama grada Mostara, jer je to uistinu „grad slučaj„ kako bi ga vjerovatno rješavali i naši parlamentarci, koji nam i nameću rješenja i našega budžeta. Hvala im velika i neka i dalje rade svoja posla, kako su naučili, bar još do oktobra 2014. godine nije ostalo mnogo vremena. Narcisoidni i nacionalno ili nacionalistički obojeni i nafatirani vlastodršci nas obmanjuju svakodnevno, a naši sindikati i njihove vođe,kao pauni u staklenoj bašti izigravaju neke revolucionare, podupiru i podržavaju vlastodršce, opet u interesu ove ojađene radničke klase i svih građana rastočene države.

Naši „hrabri„ premijeri i ministri, jer su se prihvatili funkcije i poslova kojima nisu nikako dorasli, bili bi istinski i nezapaženi da nisu smiješni u svojim istupima i laskavim pričama za malu djecu. Primjera je mnogo, ali mi je naročito ostalo upečatljivo obrazloženje eto ministra „cestovnoga stručnjaka„ i specijalistu za energetiku i industriju, kako je naša zemlja učinila veliki iskorak u angažovanju i potpisu ugovora sa nekom američkom firmom za izradu i isporuku municije. Dakle, u ovome vijeku i na našim prostorima, koji smo veoma bolno i užasno doživjeli svaki takav metak, a da ne pričamo o prostorima Afrike i Azije, Bliskoga istoka, Egipta, Sirije i Somalije, Libije i inih drugih područja gdje se nemilosrdno primjenjuje ova i slične proizvodne količine, ma gdje se proizvodile i izvozile. Nije li ovaj primjer i naš Bosanskohercegovački doprinos svjetskom mirnome poretku, ugnjetavanju i tlačenju još uvijek mnogih nerazumnih narodnih i ljudskih potreba slobode i života dostojnoga živim bićima. Humaniji i logičniji je pristup i prikaz izgradnje nekih drugih fabričica ili proizvodnje kruha i poneke čokolade, koji će se izvoziti u ova napaćena i ratom zahvaćena područja.Tada bi i svaki istup i pohvala i našim vlastodršcima bila opravdana i za svaku pohvalu. Zar je potrebno o ovome pričati našem napaćenom i osiromašenom narodu, a apriori opravdanje, za kojega nije niko ni pitao, naš „uvaženi„ ministar objašnjava da je ta proizvodnja i isporuka za neke mirnodopske svrhe na američkom tlu. Drugi je primjer, od istoga toga ministra u Vladi Federacije, da je rastočio i podijelio državnu imovinu u firmi Aluminij i da od iste firme, koje su vodili kriminalci i nacionalisti, očekuje neki ekonomski razvojni prosperitet, znajući da ti isti nacionalisti u proteklih 20 godina nisu imali namjeru niti su izgradili bilo koji proizvodni kapacitet. Jedini veliki uspjeh ministra i premijerove Vlade je u totalnoj eliminaciji radnika srpske nacionalnosti, što je i dokaz u ovome gradu i u Federaciji da je na dijelu samo proklamovana ravnopravnost, za šta se nesebično založila i stranka na vlasti sa svojim sloganom „borbe za dobro čovjeka„.

Ništa neobično, ništa novo ali je ipak mnogo toga trulo u ovoj našoj sredini i surogat državi, a dokle će to tako biti, neki vidovnjaci vele još 20-tak godina dok ne postanemo sastavnica evropske porodice, mnogi od nas neće to doživjeti, a neke daleke nove generacije možda će i same stvoriti nešto bolje i primjerenije.

Današnje generacije, školovane i sa fakultetskim diplomama, tragajući za svojim zaposljenjem u 80% slučajeva nikada ga neće ni naći u svome pozivu i u ovoj familijarnoj sredini; babića, tetića, dajdžića, sestrića, rođaka i rodbine, jer se kod nas ne traži znanje i i pogodnost, već podobnost po rodbinskoj vezi ili stranačkoj pripadnosti, što je odlika nakaradnih i loših sistema. Naši vlastodršci će još bezbroj godina držati zatvorena vrata Evrope, kako ta naša inteligencija i radnička klasa, polamilijonskoga broja, ne bi mogla naći svoje zaposljenje u Norveškoj, Švedskoj, Njemačkoj, Švicarskoj ili na drugim područjima širom Evrope.

Zato, dragi moji prijatelji i istomišljenici, vrijeme vam je za ovu godinu i na ovim našim prostorima, da prestanete sa halucinacijama i dubokim snovima, da se konačno i trajno probudite i počnete misliti svojom restauriranom glavom u  novoj  čipovskoj  tehnologiji.

S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el

Mostar, januar 2014. god.