ENG
Ozren Kebo: Rezultat iz gud…
Autor/ica 👤Ozren Kebo
Povezani članci
Foto: Š. G
Ruganje Blažu Sliškoviću sadrži klasični momenat socijalne inverzije, jer je to rijetka prilika u kojoj budale mogu ismijavati genija
Piše: Ozren Kebo
Svi znaju taj snimak. Nakon nekakve utakmice Nogometnog kluba Zrinjski, trener Blaž Slišković daje izjavu na engleskom jeziku i pritom je evidentno da on taj jezik ne zna. Snimak je na YouTube postavljen 2008. godine i vidjelo ga je, pod raznim naslovima, više od 250.000 ljudi.
Brza na pištolju kada god nekog treba izvrgnuti ruglu, masa eksperata za engleski jezik (to čisti Oxford iz njih progovara) s najvećom je radošću dočekala ovaj gaf. Iz mnogih komentara vidi se da su izvjesni likovi istinski i iskonski sretni što im se pružila prilika da naprave sprdačinu od čovjeka.
Međutim, ako se iz ove falangističke sprdnje odstrani taj ekspertni momenat, onda je jasno da legendarni Baka ne zaslužuje porugu, nego divljenje, jer na snimku demonstrira izuzetnu inteligenciju. Ovaj odlični đak nekadašnje mostarske Gimnazije “Veljko Vlahović” je, na jeziku koji ne poznaje (nakon Veleža i Hajduka karijeru je nastavio u Italiji i Francuskoj), savršeno iskomunicirao novinare, rekavši im sve što ih zanima. Pa zar to nije osnovni smisao komunikacije? I zar u svim udžbenicima stranih jezika nema ona ultimativna naredba: pričajte, samo pričajte i ne osvrćite se na greške. Ovaj dovitljivi Hercegovac (što je jedna vrsta etnografskog pleonazma, jer legenda kaže da je Hercegovac po definiciji snalažljiv) postigao je ono što većina ljudi koji mu se rugaju nikada ne bi: recimo, da im damo zadatak da na talijanskom, ili francuskom, kažu da je rezultat realan, da je Zrinjski bio bolji u prvom poluvremenu, a protivnik u drugom i da je pred uzvratni meč rezultat otvoren… Probajte to objasniti na bilo kojem jeziku koji vam nije maternji i, ako uspijete, odmah se nastavite rugati.
Kod Blažovih izrugivača susrele su se nove, usavršene generacije bijesa s frapantnom mogućnošću da se taj bijes iskali anonimno, što će reći nekažnjeno. E, ta je nitroglicerinska smjesa od interneta napravila greblje i u startu satrla ideju da je moguća neka demokratska, benigna zajebancija. Ko god kaže da je posrijedi tek izduvni ventil, zamolite ga da istu definiciju ponovi nakon što i sam prođe inicijaciju toplog zeca na internetu.
Ruganje Blažu Sliškoviću sadrži klasični momenat socijalne inverzije, jer je to rijetka situacija u kojoj budale mogu ismijavati genija. Najveća zagonetka ovog snimka, a i našeg uzburkanog vremena, nije to što Baka ne govori savršeni engleski, nego pitanje zašto ovaj neprevaziđeni velikan još nema zasluženo mjesto u povijesti evropskog fudbala. Ako kažete, zato što nema rezultata koji to mjesto verificiraju, onda da odmah proglasimo pobjedu liberalnog kapitalizma nad umiranjem u ljepoti, pa da pošaljemo u neku stvar i fudbal i Evropsku uniju i Miltona Friedmana, sve sa Joseom Mourinhom na čelu.
Jer Baka je bio ona neponovljiva vrsta umjetnika koji u nadležnoj umjetnosti ostavlja tragove i bez rezultata. Ima Predrag Lucić sjajno sjećanje na splitsko doba Blaža Sliškovića: kada bi Hajdukov Mostarac bio povrijeđen – a često je bio povrijeđen pošto je jedini način da ga zaustave bio da ga skrše – to stručni štab nikada nije smio priznati. Nego bi u petak, na konferenciji za tisak pred nedjeljnu utakmicu, na pitanje je li Slišković spreman, odgovarali: naravno da je spreman. Iako je čovjek u gipsu i nema šanse da zaigra. Ali ako oni to priznaju, na Poljud neće doći ni 5.000 ljudi, a ako slažu da će Baka igrati, prodat će svih 50.000 karata.
I nije čudo što su morali lagati. Kažu da će te laži na ahiretu automatski biti oproštene, jer Baka je Baka. Kada on izađe na teren, automatski se mijenja DNK travnjaka, korner zastavice (što bi rekli sportski novinari) zadovoljno trljaju ruke, a fudbal, pa makar i na samo 90 minuta, evoluira u umjetnost.
Blaž je imao unikatnu ideju nogometa: fudbal kao artistička kreacija ljenčine koji će radije s pola stadiona pogoditi svog centarfora u čelo nego pretrčati dodatnih 20 metara da bi mu precizno dodao loptu. Iz te urođene mostarske lijenosti rođene su neke od najljepših akcija koje je evropski fudbal ikada vidio.
Ali, i na tako izuzetnom terenu, čovjeka stignu njegovi aferimi. Sjećate li se jedne druge Bakine slavne izreke: “Bola, reci Balji da se ne zajebaje…” E, tu ga je kao selektora sustigla zaslužena kazna za mladalačku averziju prema trčanju: njegovi puleni također su htjeli da, kao i šef im, ne trče, ali nisu imali njegovu genijalnost. Kada bi mladost znala kao starost i kada bi starost mogla kao mladost, danas ne bismo žalili za najvećim neiskorištenim talentom evropskog fudbala, nego bi naš Blaž bio i oficijelno tamo gdje ga smješta, recimo, jedan Zinedine Zidane: u rangu heroja koji imaju fudbal u malom prstu. A za engleski ćemo lako.
Nedisciplina je bila dio Bakinog šarma, a ne odnos prema zalaganju. Pa dobro, jeste malo i odnos prema zalaganju, ali šta sad, pa zar genijima i bogovima, da parafraziramo jednog od literarnih bogova, nije sve dozvoljeno? Tvorac jedinstvene teorije nezalaganja (“Nije moje da trčim, moje je da riješim utakmicu”) imao je pravo na taj status stadionske statičnosti, jer čovjek je fakat rješavao utakmice. A ovi današnji manekeni, koji niti trče niti rješavaju, mogu samo sanjati da budu Baka.
Ova kompleksna tema od autora ište hladni, skoro pa naučni pristup. Jelde da mi tekst vrvi od objektivnosti i da se ne vidi da mi je Bl. pl. Sl. bio i ostao najveći idol? Ono što razočarava jeste da mu to danas malo ko prizna. On bi trebao da sjedi tamo gdje je Platini, a ne da se potuca od Novog Pazara do Kine i Širokog Brijega. Ali i ovako, jebaji ga, rezultat iz gud, ostala je legenda, a izrugivačima s interneta možemo poručiti samo jedno: ko god se od sada bude zajebavao na račun našeg Blaža, dabogda mu dobri i pošteni zmajevi bili heroji…
(tekst, uz dozvolu autora, prenosimo iz magazina Gracija)
Autor/ica 👤Ozren Kebo
