Naše “zlatice sa 64 polja”

Povezani članci

• Promocija knjige “Mostarska zbirka” Almina Kaplana u Mostaru
• Novi slučaj smrti beba u Mostaru: Roditelji traže odgovornost, iz bolnice negiraju bakteriju kao uzrok
• Viktor Ivančić: Licemjerje je temeljno načelo udomljavanja nacije
• Objavljena zbirka poezije Diane Ondelj Maksumić “Voda”
• Marinko Čulić: Konzerviranje rata
• Mostar: Borba za grad

Naši stari bi govorili; „Nije zlato sve što sija„ ali sam siguran, da su naše „zlatne šahistkinje„ Milana i Maša Babić, iz Teslića, naše istinsko i čisto 24-karatno zlato. Pisati o njima je pravo zadovoljstvo, te kako sam nekada, o čemu sam već pisao, imao priliku upoznati i družiti se sa čuvenim svjetskim šahistkinjama sestrama Polgar iz Mađarske, ništa manje i vjerodostojnije, su i moja nadanja, da će ove naše ljepotice i mudrice, dostići istinski njihovu  slavu.

Čini mi izuzetno zadovoljstvo i svaka informacija, na šahovskom putu uspjeha, ovih naših bisera, dijamanata i kako ih sve uporediti, imajući u vidu njihove brojne uspjehe i tako uspješan plodonosni razvojni put, što nam je i garancija, za sve naprijed konstatovano.

Upravo mi je ova slika, kao i sadržaj prijema, naših šahovskih pčelica, kod ministrice, gospođe Jasmine Davidović, iskrena inicijalna kapisla, uz moja neka zapažanja i prisjećanja, da napišem ovih nekoliko redaka.

Sl. Ministrica za kulturu i obrazovanje RS-a, gospođa Jasmina Davidović, u Banja Luci, ugostila je Milenu i Mašu Babić, šahistkinje, iz Teslića 

Živimo u vremenu i na teritoriji Apsurdistana, odnosno, nekada naše lijepe države Bosne i Hercegovine, ali danas sa bezbroj apsurda. Iz ove, močvarske kaljuže, politikantskog karaktera i sadržaja, svakodnebno nam se javljaju žabe kreketuše, što nam je i otančao naš sluh za poimanjem i ovakvih divnih informacija, pa makar to bilo iz sporta i kulture, odnosno šahovskog sadržaja i života.

Prisjećam se i pojma „dirigenta„, ne samo onoga iz našeg realnog muzičkog stvaralaštva, kakav je, recimo bio naš dobri poznanik prijatelj i šahista, gospodin Abid Kusturica, inače profesionalni dirigent u svome pozivu, ali i vrstan šahista, posebno u brzopoteznoj igri. Veliki šahovski zaljubljenik, koji je inače i prostorije svoga restorana u Sarajevu, uvijek stavljao na raspolaganje šahistima, zato ga se, mi Mostarci i Sarajlije rado sjećamo, a da li je danas u Beču, nisam siguran, volio bih znati.

Upravo je, dirigent, poput Kusturice i svaki virtuoz svoga zanimanja i odgovorne funkcije, sa jednom širokom lepezom osjećaja i poimanja, značaja i potrebnih ljudskih vrijednosti, što je za primjer i sopstveno, moje poimanje istoga, ministrica, gospođa Jasmina Davidović, zaista „dirigent„ svoga položaja i funkcije. Zašto?

Dobro nam je znano, u ovome vremenu i našem ambijentu životarenja, malo je ili nimalo osjećaja, za potrebe kulture i sporta, a posebno za ovu kompleksnu i drevnu privlačnu i pouzdanu igru šaha. Dakle, naša ministrica, posjeduje taj stručni i ljudski osjećaj, našla je vremena da trenutke posveti i ovakvim našim nadama, Milani i Maši, koje će nam u bližoj budućnosti, biti naše istinske ambasadorice uspjeha, u sportu i kulturi, a šah je nešto još uzvišenije i sastavnica ovih djelatnosti. Svakako, ovom prilikom, što sam se i neposredno upoznao, gledajući i slušajući na internetu, video snimak i poruke, ministrice, gospođe Jasmine. Dakle, kako je i rekla, rado će pomagati i njihov klub u Tesliću i šahovsku djelatnost u školama, te posebno će pratioti i napredak, svojih gošća, tako umiljatih, mudrih, pomalo stidnih., šahovskih umjetnica i naših nada, sa brojnim peharima, ispred njih, kao dokaz njihove uspješnosti.

Kao, mostarski Sarajlija, ne mogu bez iznošenja u javnost i ponešto iz naših mostarskih prilika, naš „hadžija„ kantonalni, HNK, ministar kulture, obrazovanja i sporta, gospodin Hadžiomerović, u funkciji svoga položaja, izjavljuje; „Dok je on ministar na ovoj funkciji, niti jedan direktor škole ne može biti Srbin“. Ne trebam pisati o njegovom neposluhu ili nužnom osjećaju, da se u škole aktiviraju i šahovske sekcije ili da se, ne daj Bože, u škole i uvedu časovi šaha, umjesto vjeronauke i drugih bespotrebnih sadržaja, u obrazovanju.

Sl. Šahovska sekcija Elektrotehničke škole u istočnom Mostaru

Imao sam sreću i razumjevanje, rukovodstva, Elektrotehničke škole, gdje sam i radio kao profesor stručnih predmeta, da kao iskusni vrsni šahovski majistor i pedagog, često organizujem i igram simultanke, sa mojim učenicima, na veliko njihovo zadovoljstvo i pažnju i profesorskog kadra. To je bilo, nešto izvanredno, u spoznaji i spoju, znanja, iskustva, svih šahovskih vrlina i ljudskih bontonskih i životnih dostignuća, u formiranju cjelovite i pozitivne ljudske ličnosti.

Sve ovo, su istovremeno i primjeri drastične razlike, u vrlinama i izboru pravih ljudi na tako odgovorne funkcije, kao što su svakako i ministrim za kulturu, obrazovanje i sport, kao i ostalih. Zato su i moje iskrene čestitke, koje ovom prilikom, upućujem i ministrici, gospođi Jasmini Davidović iz Banja Luke.

Kao što se vidi na slici, kao i u video prilogu, prijemu je prisustvovao i moj imenjak, naš vrsni i proslavljeni velemajstor u šahu i bivši četverostruki prvak, lijepe nam Jugoslavije, gospodin Milan Vukić. Slušajući, njegova razmišljanja i poglede na kvalitet i uspjehe, naših šahovskih nada, Milane i Maše, jer ih je i trenirao unazad mjesec dana, oduševio sam se, a posebno što sam to i očekivao. Ovom prilikom, velemajstor je iznio i činjenice, da u svome dugogodišnjem trenerskom radu sa uzrastima prethodnih generacija šahista, u domenu šahovske igre djevojčica, ovoga uzrosta, nije susreo i upoznao veće talente, zaljubljenice i radne osobe, sa izuzetnim razumijevanjem u poimanju svih faza ove strateške i nadahnute igre.

Poznavajući, veoma dobro, moga imenjaka i sunarodnjaka, velemajistora izuzetne klase i vrijednsoti, a iznad svega istinskog ćovjeka, u svakom pogledu, kada on tako nešto kvalifikuje i javno iznese, moramo tome vjerovati, što je za mene satisfakcija i garancija, mojih, već ranije iznesenih stavova poimanja u vrijednosti njihove igre, kao i nada u skoroj budućnosti, velikih dostignuća.

Eh, drage moje miljenice, izuzetni talenti i vrsne igračice ove pametrne i sadržajne šahovske igre, Milana i Mašo, uz sve iskrene čestitke i ovom prilikom, uz vaš prijem kod ministrice, lično sam i srećan i zadovoljan.

Ne zaboravite nikada, veliki doprinos i pažnju svojih roditelja, koji vam omogućuju svojom pažnjom i materijalnim vrijednostima, da i vi uspijete u ovome poslu. Isto tako, uvijek budite zahvalni i svojim trenerima, kako u klubu, tako isto i našem proslavljenom velemajstoru Milanu Vukiću, kao i našem Dini Markoviću, kao i inim šahistima, koji vam na bilo koji način učine svoj doprinos, u vašim novim saznanjima u šahovskoj igri, na svakom potezu i varijanti na šahovskoj ploči.

Budite nam, zdrave i vesele, mnogo uspjeha u školskim obavezima, u novim vašim šahovskim uspjesima, na zadovoljstvo vaše, vaših roditelja i svih vaših prijatelja.