Na prvoj liniji obrane slobode javne riječi

Profesor Slavo Kukić kazao je kako je reagiranje nadležnih institucija na napade novinara nelogično očekivati u društvu u kojemu su, kako je naveo, institucije “produženi rukavi” političke klase kojoj ne odgovara niti sloboda govora niti kritičko propitivanje njihove društvene i političke prakse.

“To je autoritarna logika koja je imanentna na različitim dijelovima svijeta, a ona se ovdje manifestira u različitim pojavnim oblicima, u formi verbalnog i fizičkog napada, u formi koja ima predznak i državnog teroriozma, ali i drugim formama kao što je eliminiranje novinara od izvora informacija”, kazao je Kukić.

Ocijenio je kako su pokušaji “svih vrsta eliminiranja ljudi koji drugačije misle, koji kritički propituju, ovdje sve učestaliji i sve raznovrsniji“.

Obraćajući se prisutnima na tribini, hrvatski reditelj Oliver Frljić kazao je kako dolazi iz zemlje u kojoj su završeni predsjednički izbori na kojima je “pobijedila kandidatkinja one stranke koja je velikim dijelom zaslužna za duhovnu i materijalnu devastaciju i Grada Mostara”.

“Preovladavajući sistem vrijednosti društava u kojima danas živimo, dakle društava nastalim raspadom Jugoslavije, je takav da je sloboda govora izuzetak, a ne pravilo. Međutim, novinari i svi ljudi koji pišu, ne smiju odustati od toga jer nasilje i računa na to da će onaj koga se napadne odustati”, kazao je Frljić.

Tokom tribine pročitano je pismo podrške predstavnice OESS-a za slobodu medija iz Beča Dunje Mijatović, koja je izrazila svoju zabrinutost zbog sve učestalijih napada na novinare, kako u BiH, tako i u svijetu.

“U proteklih devet godina u BiH je registrirano 400 slučajeva kršenja slobode govora i prava novinara. Linija za pomoć novinarima evidentirala je u proteklih osam godina 60 fizičkih napada na novinare i 17 prijetnji smrću, a u devet slučajeva donesene su pravomoćne presude od kojih je njih sedam tretirano kao prekršaj, a samo dva kao kazneni postupci”, stoji u pismu.

“Dok definišemo budućnost, bitno je da imamo na umu da je uloga medija od ključne važnosti u stvaranju kulture demokratije. To je krajnji cilj našeg prava na slobodu govora. Samo onda kad sloboda medija postane dio kulture, ona će biti u stanju da preraste politički sistem i pomogne nam čak i ako nemamo savršene zakone. Međutim, ako vlade i novinari ovaj cilj izgube iz vida, ni dobri zakoni nam neće moći pomoći.”

Mijatović je naglasila kako će stanje medija u BiH, kao i u cijeloj regiji, ostati jedan od prioriteta njenog ureda, te je poručila kako je krajnje vrijeme da se stvari promjene i kako nekažnjivost za napade na novinare nije prihvatljiva.

Na tribini je sudjelovao i novinar Senad Pećanin koji je kazao kako su napadi na novinare i ugrožavanje medijskih sloboda nezakoniti, neprijatni i neprihvatljivi u svakom društvu koje teži izgraditi demokratski poredak i vladavinu prava.

“Napadi na novinare ozbiljan su problem zato što, po pravilu, predstavljaju simptome teško bolesnog društva, društva ogrezlog u kriminalu, korupciji i nacionalizmu, a sve zajedno stvaranju pretpostavki za akomodaciju elemenata fašističkog poretka”, kazao je Pećanin.

Historičar Dragan Markovina osvrnuo se na trenutno stanje u Mostaru, istaknuvši kako se skoro 22 godine niko od struktura koje upravljaju zapadnim dijelom Mostara nije suočio s onim što se zaista dogodilo u tom gradu.

“Međutim, dok god je duše Mostara, iako ranjene i ponižavane već dugi niz godina, ima nade da će se na neki način ideja dobra znati nositi s idejom zla”, kazao je Markovina.

Prof. dr. Esad Bajtal je kazao: “Evo nas gdje jesmo, u Narodnom pozorištu. U predstavi života, ružnog života. Bez glume i uloga, što se nas tiče. Za razliku od njihovih lažnih predstava u teatru falsifikovane stvarnosti.  Teatru apsurda u kome igraju svoje loše naučene uloge. Uloge pseudodemokrata na sceni fingirane i lažne demokratije. Tačnije pseudodemokratije. Godoovske demokratije koja ne dolazi. Uzalud je čekamo…. Oni bi da šutimo o njihovom totalitarizmu koji cinično zovu demokratijom. U tome je vrhunac njihovog teatra apsurda. Sve je tu: apsurdnost naše egzistencije,  besmisao življenja, rasap vrijednosti, odsustvo komunikacije…”

“Tu sam na prvoj liniji obrane slobode javne riječi”, kazao je Boris Dežulović koji je i sam sa svojim kolegama i prijateljima iz Ferala bio izložen svim mogućim oblicima atentatima na javnu riječ. “Zadnji napadi na novinare, koji su samo zadnji u nizu napada, na ilustrativan način ocrtavaju prirodu i našeg posla a i prirodu i karakter onih koji nas ograničavaju u slobodi. To su “odgovoran sistem” (upad u redakciju klixa) i “neodgovorni pojedinci” koji su zapravo vojnici tog sistema (verbalni napadi). Sistemu smetaju činjenice i stav. To su dva stupa na kojima stoji naša profesija, a poziciji moći uvijek smeta činjenica i pravo na stav.”

Uz ostale, na tribini su govorili: Nedžad Ibrahimović, Jasmin Hadžiahmetović, Adis Šušnjar, Semir Drljević Lovac, Emir Suljagić, Vera Soldo, Emil Karamatić, Husein Oručević, Faruk Kajtaz i Eldin Karić.

Pismo podrške predstavnice OESS-a za slobodu medija iz Beča Dunje Mijatović prenosimo u cjelosti:

Poštovani novinari, dragi prijatelji,

Dozvolite mi da, prije svega, izrazim zahvalnost svima onima koji su odgovorni za organizaciju ove konferencije na temu politizacije i ozbiljnih pritisaka i napada na novinare u Bosni i Hercegovini u ovom izuzetno važnom trenutku za slobodu medija u čitavom svijetu.

Tema današnjeg skupa “Napadi na novinare”, nakon stravičnog ubistva 12 ljudi u redakciji Francuskog lista ‘Charlie Hebdo’ je danas aktuelnija i relevantnija nego ikada prije. Upravo sam se vratila iz Pariza gdje sam sa prisustvovala najvećem skupu koji je organizovan u Evropi od drugog svijetskog rata. Marš jedinstva i podrške slobodi i to prije svega slobodi govora. Milioni ljudi su izašli na ulice da jasno daju podršku slobodi izražavanja i da kazu NE nasilju i cenzuri.

Pozdravljam i podržavam današnji skup jer je krajnje vrijeme da se javno i otvoreno raspravlja o napadima na novinare i o stanju slobode medija u Bosni i Hercegovini. Pozitivno je da su se danas okupili toliko stručnih i uvaženih govornika na ovu temu.

Jako jer zabrinjavajuće je da su tokom prošle godine sve učestaliji fizički napadi na novinare i u Bosni i Hercegovini. Napadnuti su Sinan Alić, Branislav Pavičić, Sanela Kajmović-Sojarić, Nihad Karić, Slavo Kukić, dok su Siniša Vukelić, Emir Hrnčić i Omer Hasanović primili prijetnje smrću. Ova godina je počela napadom i prijetnjama Štefici Galić i Ameru Bahtijaru. Štefica Galić je bila napadnuta još prije dvije godine.

U posljednjih devet godina, u Bosni i Hercegovini je registrovano 400 slučajeva kršenja slobode govora i prava novinara. Linija za pomoć novinarima evidentirala je u posljednih osam godina 60 fizičkih napada na novinare i 17 prijetnji smrću, a u devet slučajeva su donesene pravomoćne presude, od kojih je sedam tretirano kao prekršaji, a samo dva kao krivični postupci.

Političari u BiH se, nažalost, još uvijek služe medijima kao svojim glasnogovornicima, kako bi političkim protivnicima prenijeli određene poruke. Pokušaji novinara da odu korak dalje od protokolarnog novinarstva, da izvještavaju o pitanjima od javnog interesa, otkriju nezakonite radnje ili se bave istraživačkim novinarstvom, često nailaze na verbalno, pa čak i fizičko nasilje. Vlasti tek trebaju da shvate kako mediji nisu njihovo privatno vlasništvo i da novinari imaju pravo da se bave onima koji su izabrani na vlast, koji su dobrovoljno pristali da predstavljaju građane i samim time budu stavljeni pod lupu javnosti. Nasilje prema novinarima znači nasilje prema društvu i demokratiji na koje treba odgovoriti snažnom osudom i gonjenjem počinilaca. Dokle god se novinari budu bojali za vlastiti život u obavljanju svog posla, istinske slobode štampe neće biti.

I gdje se sada nalazimo i sta su vlasti u BiH uradile da bi se klima popravila i da bi se prestupnici doveli pred lice opravde.

Problem je da relevantne institucije u zemlji nisu adekvatno reagirale. To je neprihvatljivo jer je njihova obaveza da štite slobodu medija. Nedovoljna reakcija ukazuje da ovi napadi nisu ozbiljno shvaćeni i daje osjećaj počiniocima napada da ih ruka pravde neće stići.

No fizički napadi i prijetnje nisu jedini način da se vrši pritisak na novinare i medije. Nedavni pretres oduzimanje opreme novinskog portala klix.ba od strane policije, kako bi istražili izvor tajnih snimaka, je također napad na slobodu medija i njihovo pravo na anonimne izvore. Ohrabrujuće je da je ovo prvi slučaj koji je ujedinio novinare širom Bosne i Hercegovine da zaštite svoju profesiju i iskažu solidarnost. To je najbolje reakcija profesije, jer samo zajedno možete obraniti profesiju i dignitet novinara.

U 2014. je bilo sve više hakerskih napada na elektronske medije i portale kako bi se spriječilo njihovo funkcioniranje. Također u više navrata sam tražila od institucija da istraže ove napade i informišu javnost o rezultatima.

Evidentiran je i porast broja tužbi za klevetu, naročito onih koje su pokrenute od strane javnih ličnosti, što nikako ne može doprinijeti daljem procesu demokratizacije koji je jako neophodan za BiH.

Moj ured je službeno reagirao na sve ove napade, pismima i javnim obraćanjima vlasima u BiH . Do sada nisam dobila odgovor ni na jedno od mojih pisama bosanskohercegovačkim zvaničnicima, što , između ostalog, ukazuje da ne shvaćaju ozbiljno napade na medije. U nekim slučajevima zvaničnici su verbalno osudili napade, i nekim slučajevima su pokrenute istrage, no to nije dovoljno. To je daleko od dovoljnog. Mora postajati istinska i iskrena politička volja da se prihvati pravo na kritiku, provokaciju, satiru, drugačije mišljenje i da je to cijena koju moramo platiti ako hoćemo da živimo u demokratskoj državi. Sve ostalo je varka i pretvaranje i vodi u još veći mrak gdje su slobode nedopustive.

Mnogi problemi koje sam navela nisu svojstveni samo BiH, već su simptomatični za brojne zemlje u tranziciji. U svakom slučaju, više je nego zabrinjavajuća činjenica da se situacija pogoršava umjesto da se poboljšava. Mi svi dobro znamo da posljedice politizacije i iskorištavanja medija, pored neostvarenih očekivanja i deziluzioniranih građana, mogu biti veoma ozbiljne.

Dok definišemo budućnost, bitno je da imamo na umu da je uloga medija od ključne važnosti u stvaranju kulture demokratije. To je krajnji cilj našeg prava na slobodu govora. Samo onda kad sloboda medija postane dio kulture, ona će biti u stanju da preraste politički sistem i pomogne nam čak i ako nemamo savršene zakone. Međutim, ako vlade i novinari ovaj cilj izgube iz vida, ni dobri zakoni nam neće moći pomoći.

Na kraju, želim vam obećati da će stanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini kao i u cijelom regionu ostati jedan od prioriteta mog ureda. Neću oklijevati da otvoreno i energično podsjetim sve odgovorne na njihove obaveze u pogledu implementacije opredjeljenja za medijske slobode OSCE-a.

Krajnje je vrijeme da se stvari promjene. Nekažnjivost za napade na novinare nije prihvatljiva. Ovih dana ću se na ovu temu i službeno obratiti Predsjedništvu i očekujem da posjetim BiH u najskorije vrijeme kako bih zajedno sa vlastima i u susretima sa nevladinim sektoromi novinarskim udruženjima utvrdila načine poboljšanja trenutne situacije.