ENG
Mostarcima treba Gradsko vijeće, a ne obmane ???
Autor/ica 👤Milan Jovičić
Povezani članci
Kako li ih nije sramota dolaziti u Mostar i prodavati nam „muda za bubrege„
Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija
Da, ta ista međunarodna zajednica je veliki vinovnik nepodnošljivog stanja u ovom gradu. Od Dejtona, na ovamo stalno je tapšala, podržavala i tjerala vodu na mlin HDZ-a i njene kriminalne, korumpirane i diskriminatorske kadrove i njihovu osvajačku politiku, iz perioda „tuđmanovštine„.
HDZ i njihova neofašistička doktrina, na vidjelu su od perioda agresije na ovaj grad i njegove šire prostore, da bi se u postdejtonskom periodu, kao recidivi nedovršenih svojih luđačkih nakana, nastavili provoditi, u kontinuitetu, u svim sferama, zajedničkog nam suživota, do današnjih dana.
Dakle, od perioda Hansa Košnika, kao predstavnika Evropske administracije nad Mostarom i pokušaja linča nad njim, od „hrabrih„ bojovnika HDZ-a, te izdaje ove iste međunarodne zajednice u formiranju Centralne zone u Mostaru (u Rimu ) prema njihovoj veleizdaji, te okretanjem leđa, jedinom međunarodnom faktoru, gospodinu Košniku, koji je i nešto pokušavao da učini za ovaj grad i njegove građane, ne možemo, zaista, nešto pozitivno ukazati u njihovom djelovanju.
Zar nisu dovoljne činjenice, da u gradu Mostaru već 8 godina nema izbora, niti je formirano Gradsko vijeća grada, ukazuje nam na enormnu drskost, bezobrazluk i nehat i međunarodne zajednice i njihovih trabanata, u našem slučaju nacionalista i neofašista u redovima vladajuće stranke HDZ-a, te njihovih pogubnih kadrova u vlasti, na svim nivoima.
Dozlogrdio nam je taj „čistokrvni„ hrvatski, svakodnevni naglasak, ovih „ugroženih„ elemenata, koji pod takvim lažnim, Gebelsovim propagandnim parolama, ugrožava nas i tlači već godinama, u rodnome gradu mnogih Mostaraca. Njihove, lažne i prefrgane evropske vrijednosti Hrvata, koje lansiraju javnosti i u svijet, svakodnevno se mogu argumentovati njihovim nedjelima, u svakodnevnom bahatom ponašanju, nametanjem majorizacije i diskriminacije, u svim vidovima i oblicima, sve do unutrašnjeg miješanja i njihove „lijepe Hrvatske„ u suverenitet i integritet, naše nam jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Međunarodna zajednica, reklo bi se da to nijemo posmatra, međutim i nije baš tako, reklo bi se da se prave i slijepi i gluhi i neupućeni, jer očito su stali na stranu „latinsko kršćanske„ hrvatske elite i u Evropskom parlamentu i drugim institucijama, kao i sa pojedinačnim predstavnicima, da nam svakodnevno sole pamet, mute nam naša normalna razmišljanja, dijeleći nam savjete nedolične i njihovog ponašanja i djelovanja u sopstvenim sredinama.
Da li, u njihovim državama i gradovima, nema višegodišnjih izbora, da li je kod njih tako izražena diskriminacija i majorizacija jednoga naroda, nad ostalim narodima i građanima, kao rezultat i njihove agresije na grad Mostar i njegove građane.
Isto tako već godinama i Visoki predstavnik Valentin Incko, bez stida i srama, drži nam svakodnevna predavanja, zaslijepljen, silnim dolarima ili eurima, bez obzira ko ih plaća, nije u mogućnosti prikiti i crvenilo svoga lica, a obraza i nema, da povuče i neki pravi potez, po kojem bi ga napaćeni građani ovoga grada Mostara i mogli prijatnije sjećati.
Duvanjem u istu tikvu, svirkom uz gusle ili orgulje, sa svojim istomišljenicima i pajdašima, bilo Mićom iz Laktaša ili Dragana iz Mostarskih bara, ili svojih međunarodnih saradnika iz Brisela, Beča, Moskve, Pariza, Berlina ili…inih drugih svjetskih metropola, nama se ništa pozitivno ne servira, niti se dešava.
Nije li to, zaista, udruženi zločinački poduhvat, ove međunarodne družine sa isprobanim i naviklim HDZ-ovim kadrovima, u istrajavanju ove agonije, koja se očituje u izbornoj šutnji i tlačenju građana grada Mostara, samo od jedne klero-nacionalističke i profašističke stranke, zvane HDZ i njihovih čimbenika u vlasti.
Nije li sramota i gospodina Vigemarka ili ambasadorice SAD, gospođe Kormak i brojnih drugih međunarodnih predstavnika, da svojim dolaskom u ovaj grad, ne zatraže ili ponude riješenja, umjesto šupljih priča i ubleha, ovome, ošamućenom i iscrpljenom narodu i građanima ovoga grada Mostara.
Krene li se stopama i razmišljanjima, predstavnika OSCE-a, gospodina Jonathana Mura, poznavaoca i našeg jezika, ponovo će nam povratiti našu svetinju i zamrlo naše bratstvo i jedinstvo, kako to lijepo i fantazirajuće zvuči u svim njegovim besjedama, bilo na Teleringu kod Mate Đakovića ili u svim njegovim putešestvijima, od Jajca, do Banje Luke, do Mostara ili Bosanskog Grahova ili…. Kao da je učio jezik u našim školama, ispod jednoga krova, te nije bio u mogućnosti sagledati našu stvarnost i učiniti nešto konkretnije, kako bi se u gradu Mostaru, sve nekako vratilo u neke normalnije i ljudske okvire.
Njihove su besjede prohujale sa vihorom u Bosni i Hercegovini, neka se što prije povrate u svoje države, odakle su došli, jer će izgubiti i ono malo preostalog dostojanstva, a možda će i jezik sopstveni zaboraviti. Hvala im za sve činjeno i neučinjeno, neka za svoja treniranja potraže neke druge destinacije po Africi ili Aziji ili…???
Svakako bih bio nepravedan i nedorečen, ako dio odgovornosti ne bih pripisao i domaćim predstavnicima u vlasti iz reda Bošnjaka, koji su čuvajući svoje sopstvene pozicije, fotelje, bilo kao poltroni ili podanički elementi, često znali prigovarati da se ne kritikuje međunarodni faktor, jer on tobože obezbjeđuje nam neka finansijska sredstva. Znali bi često koalirati i dogovarati neka međusobna „tajanstvena„ i neprihvatljiva rješenja, sa predstavnicima HDZ-a, dijeleći i neki međusobni tal, bilo da su u pitanju bile mnoge firme, rukovodne pozicije u istima ili po mudroj narodnoj „ko je šta jamio, jamio je„ ili “ne diraj ti mene, neću ni ja tebe”. Dokle li i kako ???
Autor/ica 👤Milan Jovičić
